Dnevnik za RSE vodio direktor Instituta za medije Crne Gore Radojica Bulatović.
Subota, 10. januar 2009.
U enciklopedijama i udžbenicima se navodi da su „dnevni zapisi“ rimskog Foruma prvi oblici bilježenja i prenosa aktuelnosti i vijesti, danas bi rekli, sa dnevno političke trake. ACTA DIURNA. Kao nekadašnji novinar i urednik, sa dnevne radijske trake, koristeći prvi put desetodnevni odmor za blage dane i novogodišnje praznike, nenaviknut na „ višak“ vremena upisujem – SUBOTA 10. januar:
I dok rade samo dežurne službe, kao dežurni animator u porodici, vozim – vodim svoje kćerke Jovanu, Hajdanu i Itanu na skijanje, na sjever – na Bjelasicu. Snijeg se spustio i do kanjona Platije. Sunčan je dan. Pored ostalog zanima me i šta se to radilo i investiralo na ski centru. Sa podgoričke ploče stižemo za sat i po na 1450 metara nadmorske visine, na smučarski centar koji će, po svemu sudeći, biti namijenjen elitnom – bogatom turisti. Cijene su visoke. Skupoća „ujeda“ poput jutarnjeg mraza. U varoši se kod Kolašinaca, primjetno je, osjeća entuzijazam i spremnost za „biznis“ uz gorštačku dobrodušnost. Volio bih samo da sačuvaju prostor, izvore i pašnjake i da ne otuđuju zemlju što se već može vidjeti na dijelu betonirane crnogorske obale. U protivnom – ništa ne ostade od „morske pjene i sniježne prašine“ opisane u eseju znamenitog Veljka Vlahovića.
Dnevne novine već diskretno načinju mogućnost prekompozicije na opozicionoj sceni te stvaranje novih stranaka i preimenovanje starih partija i lista. Sve će ih dočekati na proljećnjim izborima vladajuća partija sa svojom „infrastrukturom“. Danas smo zainteresovani samo za putnu infrastrukturu. Prohodno je. Opet ćemo na planinu jer tate- znate- svagda kćerkama ispunjavaju „datu riječ“. Jedan stariji kolega je gotovo na svakom novinarskom skupu upozoravao: „ I u gori – istinu zbori“! A tamo u „gori“ zbore prijatelji, rođaci, kumovi...Jovanka, Igor, Nikica, Jelena, Minjo, Ivo...pobratim Husein. Imao sam čast da se rukujem sa upravnicom ski centra gospođicom Ivanom. Doista je „vita jela“ i lijepo joj stoji recepcija u divljini. Tu su i „odomaćeni“ gosti Irci, Albanci i Rusi – dakako. Prepoznajem bosanski i vojvođanski akcenat južnoslovenskog jezika.
Ponedjeljak, 12. januar 2009.
Prvi radni dan, svjesno i odgovorno, pretvaram u „paradni“ dan. U mojem poimanju posla i komunikacije čestitke i es-em-es poruke su hladnije od iskrenih poziva i ručno ispisanih želja. Razgovarao sam i sa kandidatima, umalo rekoh „aplikantima“, za petu generaciju novinarske škole Instituta za medije. Želio sam da ih prvo „slušajući vidim“ , da prepoznam njihove motive i predodžbe o novinarskoj profesiji. Tek će se oni sresti sa uvaženim kolegama, instruktorima, uglednim imenima crnogorskog novinarstva i utemaljivačima Instituta za medije. Sa Cetinja stiže poziv da se na vrijeme pripremimo za dan novinara Crne Gore 23. januar i podsjećanje na davnu 1871. godinu kad je štampan prvi broj „Crnogorca“. Sinoptičari za sredinu sedmice najavljuju ledenu kišu a radnici Kombinata aluminijuma i Željezare traže pregovore sa Vladom o sudbini nekadašnjih privrednih giganata. Grijemo se na struju ili drva. Ruski plin se u Crnoj Gori ne koristi tako da u ovom „hladnom ratu“ ne učestvujemo. Nakon vikenda u sportskim krugovima ushićeno se komentarišu pobjeda rukometašica Budućnosti u evropskoj ligi i dva gola kapitena crnogorske fudbalske reprezentacije Mirka Vučinića protiv Milana. Mirko je „viktorija“ a ne Bekam!
Utorak, 13. januar 2009.
U Kotoru se proslavlja dvanaest vjekova postojanja Bokeljske mornarice, najstarije organizacije pomoraca na svijetu a Katedrala Svetog Tripuna se apostolskim dekretom uzdiže na počasni naziv papske bazilike. Jubilej i čin za istinsko poštovanje. Iz Kotora nas vedro i gotovo ushićeno predsjednik Zajednice Italijana u Crnoj Gori gospodin Pavo Peruđini obavještava da je odobren projekat besplatnog tečaja italijanskog jezika za sve zainteresovane novinare u Crnoj Gori. Pavo je pomorac, bard i barba ...svjetski čovjek. Emisija „Moj život“ posvećena školovanju i emancipaciji Roma u Crnoj Gori koju je producirala uvažena koleginica Ljiljana Žugić biće, kako nam je javljeno,na programu TV Crne Gore u subotu veče. Time nastavljamo saradnju sa kancelarijom Fonda za otvoreno društvo i izlazimo sa kamerom u život svakodnevni, nimalo lak, nimalo lagodan...Radnici prerade aluminijskog kombinata i dalje pregovaraju sa Vladom o svojoj sudbini. Novine pišu da se nastavlja rat između Vlade i Deripaske-tajkuna zanimljivog prezimena. Pad cijena aluminijuma. Pada i ledena kiša.
Srijeda, 14. januar 2009.
Osvanula je i Nova godina po julijanskom kalendaru. Rusi, Srbi, Gruzijci i jerusalemska patrijaršija „drže ručnu“ na točku vremena. To je, dakako, dio očuvanja identiteta uz svetkovine ali nije dobro kada se pretvara u kletve, zakivanje, pa čak, i paljevine kakvih je bilo prije jedanaest godina u Podgorici. Tradicija se ne smije zloupotrebljavati. Ulazim u svakodnevicu: U našem Institutu sve je više posla. Predstoje nam godišnji izvještaji, planovi rada i sjednice Upravnog odbora...Sada treba dobro voditi računa o radnom kalendaru. Ne stižem da zapišem detalje za dnevnik. Gdje i kada nema „detalja“ nema ni priče.
Četvrtak, 15. januar 2009.
Najteži i po najmanje inspirativan dan za novinare je četvrtak. Svi zasijedaju, vijećaju, daju izjave, komentarišu nagomilane teme tokom sedmice...Opadaju ruke „držačima mikrofona“. Danas smo ugostili predstavnike Novinarskog samoregulatornog tijela. Profesija, zanat pisanja i kodeks... Na to nas upozoravaju i međunarodni partneri. Institut će uskoro objaviti i knjigu o evropskim iskustvima novinarske samoregulacije. Sa kolegama iz medijskih centara Niša i Prištine, prema današnjoj potvrdi, realizovaćemo zajednički cjelogodišnji projekat „TV mozaik“ iz života običnih ljudi željnih života.
Petak, 16. januar 2009.
Rano odlazim na posao – da vrata otvorim. Danas će kandidati za novinarsku školu polagati prijemni test. Sve je to predviđeno programom Danske škole novinarstva po čijim modulima radi i Institut za medije Crne Gore. Od podneva tišina – radi se. Mladim kolegama želim svaku sreću i da dobro razmisle. Ophrvan globalnim temama i „dnevnim zapisima“ na Bulevaru Svetoga Petra srijećem starog drugara Mićuna koji je iskreno ponosan što se baš ja bavih ili bavim ovim poslom. Rekoh mu kratko da idem u „Slobodnu Evropu“. Kao slobodoljubiv čovjek reče: „ I ja ću sa tobom“. Tako zađoh u Njegoševu ulicu i kraj radne sedmice.
