Zašto pitali smo penzionere?
RSE: Čije su pare iz budžeta?
"Milove."
RSE: Zašto?
"Zato što je on država."
RSE: Kako se održava državni budžet?
"O tome nećemo."
"Naroda, nego čije druge."
RSE: Zašto onda kažete "državne pare"? Zašto ih zovete "državne pare"?
"Zovemo ih "državne" zato što ih država drži u džepu. Rukuje se njima."
RSE: Daje li vam država penzije ili su to penzije?
"Penzije koje smo mi zaradili. Mi smo ih stavljali u državnu kasu smo ih sipali."
Prema riječima novinara nedjeljnika "Monitor" Zorana Radulovića dva su razloga zbog kojih građani Crne Gore ne shvataju ili neće da shvate da su pare iz budžeta zapravo ono što oni kao poreski obveznici daju Vladi na upravljanje i racionalno trošenje:
"Prvi je nekakav tradicionalan. Mi u Crnoj Gori nikada nijesmu uspjeli svoju političku elitu, bili oni pozicija ili opozicija natjerati na to da nam polažu račune, posebno one finansijske prirode, gdje su se ljudi uvijek na ovim prostorima doživljavali kao bogom dani za to da smiju zavući ruku u državnu kasu, a drugi je razlog možda sigurno interesantniji i novijeg je datuma mislim da je riječ o jednom međusobnom konceptu korupcije koji forsira ovdašnja vlast aktuelna, odnosno tradicionalna, već dvadesetogodišnja, po tom principu mi nijesmo obavezni plaćati porez, izuzev kad nas uhvate, ali istovremeno nemamo pravo pitati gdje su državne pare. Mi od države krijemo visinu svojih zarada, mi krijemo novac dobijen od zakupa, mi krijemo da smo kupili automobil izbjegavajući da platimo njegovu preregistraciju, a država od nas krije podatke od privatizacije, krije podatke koga je oslobodila od novobogataša poreskih obaveza, krije podatke o tome što je dogovorila sa inostranim takozvanim strateškim investitorima."
Ove razloge navodi i Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje, koja kaže da je riječ i o posljedicama nerazvijene političke kulture u okviru kojeg je država jedna otuđena kategorija u kojoj kod građana ne postoji osjećaj vlasništva nad njom:
"Prosto taj budžet građanin ne osjeća kao nešto svoje nad čim ima i kontrolu. Da ne dođe do pomjene svojski se trudi po mom uvjerenju i aktuelna vlast koja dežurne resurse koristi za obični partijski interes, zaboravlja se javni interes."
Uljarević podsjeća na klasičnu metodu kojom vlast podržava uvjerenje građana da državne pare nijesu njihov novac:
"Svi građani Crne Gore znaju da se prilikom predizbornih kampanja počne naglo uvećavati socijalno davanje ugroženim grupama ili pak penzije postaju redovnije što vlast tokom glavne kampanje koristi kao argumentaciju svoje dobrote, velikodušnosti i sposobnosti, kako da ti ljudi koji sjede u Vladi daju ove novce iz sopstvenog džepa, a ne iz naše zajedničke kase i zato smo mi u situaciji da jedna neodgovorna vlast ima mogućnost da preko 40 milina našeg novca ulaže u spašavanje porodične banke ili brojne druge neracionalnosti čini, dok obični građanin bije egzistencijalne bitke. I politika se shvata i dalje ne kao društveno korisna djelatnost već kao jedna profitabilna aktivnost."
Zoran Radulović:
"I vrtimo se u jednom začaranom krugu koji se može prekinuti tak onda kada u Crnoj Gori na vladajuće pozicije dođu ljudi koji su spremni da polože računi i naplate račune."
