Sindrom oligarhijskog zarobljavanja države

Ćalović: Mislim da je najznačajniji potez Vlade onaj prema Prvoj banci Crne Gore, koja je u većinskom vlasništvu brata predsjednika Vlade. Dato joj je 40 i nešto miliona eura, kao neka vrsta pomoći zbog finansijske krize. Osnovne informacije o likvidnosti i poslovanju te banke, na osnovu kojih je Vlada odlučila da iz budžeta građana izdvoji tolika sredstva, nisu poznate. I sam predsjednik Vlade u toj banci ima vlasništvo. Nalazimo se u jednoj situaciji drastičnog primjera konflikta interesa, gdje se Vlada stavila u službu jedne banke čija propast, kako oni objavljuju, bi mogla dovesti do eventualnog sloma finansijskog sistema.

Mislim da je to primjer toga na koji način se zarobljava država od strane pojedinaca i kako se zvanične politike uz izgovor finansijske krize zaista koriste tim izgovorima kako bi se sredstva iz budžeta usmjerila na one aktivnosti koje će pomoći već uspostavljenoj oligarhiji, da se još više obogati i da zaštiti svoje interese. Evidentno je u slučaju Prve banke da finansijska kriza nije dovela do toga, već jedan drugačiji način poslovanja nego što je to potrebno u bankarskom sistemu.

RSE: Prije neki dan ste skrenuli pažnju diplomskim radom na Ekonomskom fakultetu koji se odnosio na sindrom oligarhijskog zarobljavanja države i njene ekonomije, a kao posljedica sprege vlasti tajkuna i kriminala. Kako tumačite to što ste vi prvi koji ste se time bavili? Kako objašnjavate to što ne postoji interesovanje akademske zajednice da se bavi teorijskim i praktičnim implikacijama tog fenomena?

Ćalović: Mislim da je zaista na samom početku osnovni problem u nekoj nemogućnosti da ljudi izvrše izbor iz razloga što na Ekonomskom fakultetu u većini slučajeva predaju ljudi koji su u isto vrijeme članovi Vlade ili zauzimaju neke druge značajne pozicije. Ti ljudi nisu spremni ni otvoreni za bilo kakvu kritičku misiju, ili bilo kakvo istraživanje koje bi pokazalo kako su se druge zemlje nosile sa izazovima tranzicije.

Iznenađena sam da je državni univerzitet prihvatio da stavi svoj zvanični pečat na jedno istraživanje u dijelu vezanom za zarobljavanje države i uticaj toga na ekonomski razvoj jedne zemlje. Potrudila sam se da u svom diplomskom radu obuhvatim sva istraživanja i stavove, i teorijska i praktična, i Svjetske banke i MMF-a, kao i drugih međunarodnih finansijskih institucija i svjetski poznatih ekonomista, kao što je Štiglic.

Zaista se nadam da će to predstavljati stimulans i nekim drugim ljudima koji će na nivou magistarskih ili doktorskih studija, ili diplomskih radova, gdje tu mogućnost nesporno imaju, pokušati da se usude, pošto je to u Crnoj Gori na žalost hrabrost, da takve teme, koje su od ključnog značaja za razvoj države, obrade u svojim akademskim radovima.

RSE: Koliko je prosječan crnogorski građanin svjestan praktičnih posljedica po njegov život postojanja mreže interesa pojedinaca koji koriste državu i njene institucije za sopstvene interese, a na uštrb čitavog društva?

Sada je očigledno, da se mnoge politike i mnogi zakoni formulišu tako da se interesi te novopečene crnogorske oligarhije stavljaju u prvi plan, te da se novim politikama i zakonima ti njihovi interesi zaklanjaju za proceduralno korektne postupke od strane zakonske regulative u Parlamentu.

Time se faktički legalizuju njihovi monopoli i uspostavljaju zakonske barijere za ulazak na tržište, kao bi se tim ljudima omogućilo da i dalje eksploatišu proces tranzicije. Upravo su oni ti koji se najviše protive promjenama jer oni ne žele da se uspostavi konkurencija i tržišna ekonomija jer bi tada izgubili svoje monopole. Samo sam rekla ono što građani manje-više znaju, iako možda u potpunosti ne poznaju ekonomiju, oni to apsolutno osjećaju u svakodnevnom životu, u svakodnevnim aktivnostima i u različitim interakcijama sa državnim institucijama.

RSE: Šta će se po vama dalje dešavati u procesu evropskih integracija Crne Gore? Ne znam da li dijelite generalni optimizam Vlade i potpredsjednice Đurović da aplikacija neće biti odložena u neku od fioka evropske administracije? Zanima me vaša procjena kao člana nacionalnog tima za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala. Koliko ćemo u toj sferi u 2009. godini odmaći u zadovoljavanju evropskih kriterija?

Ćalović: Korupcija i organizovani kriminal su postavljeni kao jedni od ključnih izazova od strane Evropske komisije, gdje su upravo oni bili prioriteti u Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju, koji mi praktično još uvijek nismo ni počeli da sprovodimo. U tom dijelu vjerujem da će se Vlada još više potruditi da fingira neke reforme, zbog toga što je ona pod pritiskom i međunarodne zajednice i domaće javnosti, da pokaže neke rezultate. Ti rezultati će se vjerovatno odražavati kvanitativno u smislu brojki, ali se neće vidjeti šta je konkretno iza tih rezultata i ko su ti ljudi koji su konačno pravosnažno osuđeni zbog slučajeva korupcije i organizovanog kriminala.

Jako je teško očekivati u crnogorskom okruženju, gdje 20 godina imamo jednu te istu strukturu koja je srastala sa drugim strukturama u društvu, uključujući i strukture organizovanog kriminala, koji je u jednom periodu devedesetih godina kod nas bio čak legalan, da počne da se bori sam protiv sebe jer ko god da padne iz tog nekog višeg nivoa establišmenta, mora da povuče više ljudi sa sobom. Jednostavno je taj neko bio uključen u previše drugih nezakonitih aktivnosti. U tom smislu teško je očekivati neke konkretne rezultate koji će to pokazati jer u našem slučaju zarobljene države sistem ne može da se bori sam protiv sebe i ne može zbog toga da daje one rezultate koje Evropska komisija traži.

RSE: Paradoksalno je da vas većina građana, makar prema istraživanjima, smatra najpopularnijom ličnosti u Crnoj Gori, uprkos vašim stalnim kritikama na račun vlasti, za koju većina opet glasa.