Dostupni linkovi

Evropsku uniju sljedeće godine čeka nastavak borbe protiv gospodarske i finansijske krize, izbori za Evropski parlament i dovršetak institucionalnih reformi ako Lisabonski ugovor prođe u češkom parlamentu i na referendumu u Irskoj.

Evropskom unijom u sljedećoj godini predsjedavat će Češka, u prvoj polovici godine, i Švedska u drugih šest mjeseci. Česi su za prioritete odabrali ekonomiju, energiju i vanjske odnose. Unutar trećeg prioriteta - vanjski odnosi, Češka će se usredotočiti na tri područja - Zapadni Balkan, na Istočno partnerstvo koje uključuje šest istočnoevropskih zemalja nekadašnjeg Sovjetskog saveza te na transatlantske odnose.

Finansijska kriza koja se ove godine sručila na Evropu još nije u potpunosti prevladana unatoč golemim intervencijama država članica u bankarski sistem. Ta kriza počela se odražavati i na realno gospodarstvo i više zemalja članica već je ušlo ili im prijeti ulazak u recesiju. Krizu su počeli osjećati i evropski građani.

Rezultati istraživanja posljednjeg Eurobarometra, objavljenog sredinom decembra, pokazuju da je u posljednjih pola godine za čak 25 posto opao broj građana koji smatraju da je sadašnja gospodarska situacija dobra, a više od polovice Evropljana očekuje da će sljedeće godine rasti nezaposlenost.

Jedan od ključnih nalaza posljednjeg Eurobarometra jest sve veća sklonost građana da vjeruju kako im Evropska unija, zbog svoje veličine, može više pomoći u gospodarskoj krizi nego njihove nacionalne države i tu činjenicu evropski čelnici će morati imati na umu.

Na zadnjem samitu EU-a, čelnici EU-a prihvatili su plan za oporavak evropskog gospodarstva, paket mjera koji uključuje investicije i fiskalne poticaje u visini 200 milijardi eura ili 1,5 posto BDP-a.

Plan se oslanja na dva uzajamno povezana elementa, s jedne strane na kratkoročne mjere za poticanje potražnje, spašavanje radnih mjesta i uspostavu povjerenja i s druge strane na "pametne investicije" za poticanje većeg rasta u dugoročnom razdoblju.

Od 200 milijardi fiskalnih poticaja, 170 milijardi bi osigurale države članice, a preostalih 30 milijardi bilo bi iz evropskog proračuna i od Evropske investicijske banke.

Plan nije zamišljen kao skup mjera koji mora biti primijenjen u svim državama članicama, nego paket iz kojeg zemlje članice mogu uzeti ono što odgovora stanju njihovih gospodarstava.

Sljedeća godina mogla bi donijeti i konačno rješenje institucionalnih problema kako bi se ustanove i funkcioniranje EU-a napokon prilagodilo činjenici da ona više ne broji šest članica, nego 27, a uskoro i više. Unija je danas gotovo jednako ustrojena kao i u vrijeme kada je bila znatno manja. Nakon što je propao prvi europski ustav, umjesto njega dogovoren je Lisabonski ugovor, koji je preuzeo većinu rješenja iz toga ustava, ali je i on doživio težak udarac u lipnju ove godine kada su ga Irci odbacili na referendumu. Na zadnjem summitu pronađeno je kompromisno rješenje, koje uključuje da će Irska do kraja listopada sljedeće godine raspisati novi referendum, a zauzvrat će dobiti pravno obvezujuća jamstva, koja će naknadno biti uključena u pristupni ugovor

s Hrvatskom.

Ako u februaru češki parlament, koji ima znatan broj euroskeptičnih zastupnika, uspije ratificirati Lisabonski ugovor, ako uspješno prođe na referendumu u Irskoj i ako ga potpiše poljski predsjednik, EU bi napokon u januaru 2010. mogla imati nove institucije godinu dana kasnije nego što je prvotno bilo planirano.

Kašnjenje od godinu dana donijelo je sa sobom nove probleme. Novi saziv Evropskog parlamenta morat će se birati prema pravilima iz sadašnjeg Ugovora iz Nice. Evropskoj komisiji mandat istječe 31. oktobra, a prema Ugovoru iz Nice broj povjerenika mora biti manji od broja članica, dok Ugovor iz Lisabona nakon kompromisa s Irskom predviđa zadržavanje pravila da svaka zemlja ima po jednog povjerenika u Komisiji. Najvjerovatnije rješenje za tu zavrzlamu bit će da se sadašnjoj Komisiji produži mandat do kraja godine, a novi kolegij povjerenika preuzeo bi dužnost u januaru 2010. i na taj način bi se premostio pravni vakuum tokom novembra i decembra.

Početkom juna sljedeće godine 400 miliona građana bit će pozvano na izbore za Evropski parlament, jedinu evropsku instituciju koju izravno biraju građani.

Budući da će se Parlament birati prema Ugovoru iz Nice, broj zastupnika će se smanjiti sa sadašnjih 785 na 736. Lisabonski ugovor uveo je gornji i donji plafon - najmanji broj zastupnika iz jedne članice ne može biti manji od šest, a najveći ne veći od 96, a ukupan broj zastupnika iznosio bi 750 plus predsjednik Parlamenta. Logično bi bilo da se lisabonska pravila počnu primjenjivati počevši od 2014. nakon što istekne mandat zastupnicima koji će biti izabrani sljedeće godine. Međutim, neke zemlje koje Lisabonskim ugovorom dobivaju više zastupnika tražile su da se ta pravila počnu primjenjivati čim taj Ugovor stupi na snagu, prema očekivanjima, 1. januara 2010. godine.

Na zadnjem samitu EU-a u decembru to je i prihvaćeno, a kako neke zemlje prema Lisabonu dobivaju više zastupnika (Španija 4, Francuska, Britanija, Švedska i Austrija po 2, Italija, Poljska, Holandija, Bugarska, Latvija i Slovenija po 1), a samo bi Njemačka bila kažnjena i trebala bi imati 96 umjesto 99 zastupnika, odlučeno je da se broj zastupnika poveća sa 751 na 754.

Tu se sada javlja nova pravna poteškoća jer je riječ o promjenama Lisabonskog ugovora koje se ne mogu obaviti bez njegove ponovne ratifikacije, što je neprihvatljivo svim zemljama članicama.

Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy izjavio je pred evropskim zastupnicima da će se te promjene morati legalizirati, a vjerovatno će se o tome tražiti i tumačenje pravnih stručnjaka. Kao izlaz iz te poteškoće opet uskače pristupni ugovor s Hrvatskom u koji bi se ta promjena uvela kao protokol. U hrvatski pristupni ugovor trebala bi kao protokol ući i pravno obavezujuća jamstva koja Irsku izuzimaju iz nekih odredbi od Lisabonskog ugovora. Tu se opet javljaju nove nejasnoće s obzirom na kalendar, jer ako se želi legalizirati promjene u pogledu sastava Parlamenta, hrvatski pristupni ugovor bi, po nekim tumačenjima, trebao biti potpisan već krajem sljedeće godine i ratificiran u vrlo kratkom roku. U zaključcima samita stoji da je

"cilj da ta promjena, ako je moguće, stupi na snagu tokom 2010.

godine".

Ako Lisabonski ugovor stupi na snagu 1. januara 2010., Švedska bi mogla biti posljednja zemlja koja će predsjedavati po sadašnjem sustavu rotirajućeg predsjedništva. Lisabonski ugovor predviđa uvođenje funkcije predsjednika Evropskog vijeća, koji će se birati na 2,5 godine. Već sada kruže imena koja bi mogla zasjesti na stolicu, među njima luksemburški premijer Jean-Claude Juncker i bivši britanski premijer Tony Blair. Uvodi se i funkcija ministra vanjskih poslova, koji se neće tako zvati jer je zadržan stari naziv Visoki predstavnik za vanjsku politiku, koji će ujedno biti i potpredsjednik Evropske komisije. Predsjednik Evropskog vijeća predsjedavat će samitima EU-a, a Visoki predstavnik sastancima Vijeća za opće i vanjske poslove, kojeg čine ministri vanjskih poslova zemalja članica. Kod ostalih ministarskih vijeća zadržao bi se sadašnji sistem rotiranja nakon svakih šest mjeseci.

Evropska unija će sljedeće godine morati odgovoriti i na niz zahtjeva za primanje u članstvo. Crna Gora je već u decembru predala svoju kandidaturu, a sljedeće godine očekuje se da to učine Srbija i Albanija, a možda i Bosna i Hercegovina. Evropska komisija je u svom izvještaju o napretku istaknula da bi Srbija do kraja godine mogla dobiti kandidatski status ako postigne punu suradnju s Haškim sudom. Ne isključuje se mogućnost da će EU istodobno odlučivati o svim tim zahtjevima, najvjerovatnije nakon irskog referenduma.

(Izvor: Hina)

XS
SM
MD
LG