Kakav je odnos državnih ministara prema Parlamentu najbolje je pokazala današnja sjednica na čijem je dnevnom redu bila i inicijativa za glasanje nepovjerenja Vijeću ministara.
Ni predsjedavajući ni ministri nisu bili na ovoj sjednici iako su sjedeli samo sprat niže. Inicijativu za glasanje nepovjerenja pokrenuli su poslanici Jerko Ivanković, Hadži Jovan Mitrović i Sefer Halilović. Osnovni motiv je, kako kažu, neispunajvanje programskih ciljeva koje je prije dvije godine saopštio predsjedavajući Nikola Špirić. Poslanik Jerko Ivanković Lijanović:
„Ako pogledamo deficit koji je 2006. godine završio sa šest milijardi, a sporazumom o formiranju Vijeća ministara se vladajuća šestorka obvezala da će ga smanjiti jer je on stvarno bio prevelik. On se prošle godine povećao na osam, ove godine će dosegnuti deset milijardi maraka.“
Poslanik Hadži Jovan Mitrović:
„Nijednu mjeru koju su donijeli i imali na umu da donesu Ministarski savjet nije sproveo, niti će je sprovesti. Mislim da se toliko zakasnilo da ćemo imati iduću godinu jednu borbu samo da dođemo do kraja 2009. godine i tada će vjerovatno doći do raspada koalicije - jer dolaze nam izbori.“
Jedini ministar koji je nešto kasnije stigao na sjednicu Parlamenta bio je Tarik Sadović, ministar sigurnosti BiH. Iako nije zadovoljan radom Vijeća ministara, smatra da je incijativa za glasanje nepovjerenja neosnovana jer je, kako tvrdi, urađeno jako mnogo, a posebno potcrtava da je ovaj saziv uspio da potpiše Sporazum o stabilizaciuji i pridruživanju:
„Vladajuća koalicija sačinjena je od šest političkih stranaka, njihovi predstavnici su u Vijeća ministara. Na određenim pitanjima imali smo određenih problema, nismo mogli da postignemo saglasnost. Mi, između ostalog, te stvari i ne krijemo. Ali u realnom političkom ambijentu, u političkom okruženju kakvo jeste u BiH i sa ustavnim ustrojstvom kakvo mi imamo, smatram da je Vijeće ministara napravilo relativno dobar posao.“
Vijeće ministara u pismenoj formi dostavilo je Parlamentu informaciju u kojoj se navodi da su upoznati s inicijativom nekih od poslanika da se glasa o njihovoj smjeni. Poslanik Zlatko Lagumdžija:
„Ovo Vijeće ministara drži do nas onoliko koliko mi držimo do sebe, a činjenica da smo mi sebe doveli u poziciju da razgovaramo i o ovakvim stvarima bez jednog punog kapaciteta Vijeća ministara, ustvari govori da nisu oni krivi nego da je do nas. Ako već oni nisu našli za shodno da se očituju, nama bi bilo jednostavnije da su šefovi klubova stranaka ovdje u startu rekli kakvo je brojno stanje što se tiče podrške ovom Vijeću ministara, pa bi stvar bila mnogo jednostavnija.“
O glasanju nepovjerenja državnom Vijeću ministra na sjednici Parlamenta nije govorio nijedan poslanik iz šest vladajućih stranaka. Nisu odgovorili ni na opasku opozicije da šutnja, možda, znači da ni oni nisu zadovoljni radom svojih ministara. Poslanika Šemsudina Mehmedovića smo na pauzi pitali zašto se niko iz njegove stranke nije javio za riječ:
„Nismo mogli imati poziciju odbrane rada Vijeća ministara zato što zaista kao kolektivni organ oni nisu zaslužili da imaju podršku mene kao zastupnika, neću govoriti u ime svoje političke opcije. Nemaju sluha da rješavaju pitanje korupcije koja je, nažalost, evidentna u BiH. Prema tome, to su krupne stvari koje opterećuju i odnose unutar BiH i stoga ne mogu imati našu podršku, ali u svakom slučaju alternativa tome bi bila politička kriza i zbog toga mi ćemo ćutke propustuiti ovu tačku dnevnog reda.“
Raspravu i glasanje o nepovjerenju Vijeću ministara BiH u ovakvom političkom ambijentu poslanik Rifat Dolić doživio je kao čisto gubljenje vremena:
„Kolege koji su podnosioci inicijative za izglasavanje nepovjerenja Vijeću ministara imali su i mogli su navesti stotinu razloga zbog kojih je ovakva inicijativa opravdana i ima samo jedan razlog zbog kojeg je takva incijativa osuđena unaprijed na neuspjeh. Nema niti jednog razloga zbog kojeg bi ovo Vijeće ministara dobilo prolaznu ocjenu ovog Parlamenta, ali fotelje, vlast i moć su toliko moćan homogenizirajući faktor vladajuće šestorke da su ovakve rasprave samo gubljenje vremena.“
