Dostupni linkovi

NATO još nema odgovor na inicijativu Beograda


Beograd
Beograd

Koji su motivi zvaničnika Srbije da pokrenu inicijativu za revidiranje Kumanovskog sporazuma iz 1999. godine i da li je realno očekivati promenu odredbi sporazuma potpisanog u vreme kapitulacije Miloševićeve Jugoslavije nakon tromesečnog NATO bombardovanja?

U NATO-u su nam rekli da do sada nije bilo ni diskusije o tom pitanju, niti procene, niti bilo kakve odluke.


Podsetimo, Kumanovski sporazum je potpisan 9. juna 1999. godine između tadašnje Jugoslavije i NATO-a o povlačenju srpske vojske i policije sa Kosova i prestanku bombardovanja. To je za građane Srbije značilo da avioni više neće nadletati i sejati bombe, za albanske građane Kosova, da će njima neprijateljska vojska morati otići i da će se oni koji su proterani vratiti kućama. Bilo je jasno da je Milošević izgubio Kosovo, a da su kosovski Albanci na putu da ostvare san koji je i uz Miloševićevu pomoć postao san gotovo svih Albanaca u tadašnjoj pokrajini.


Evo dva sećanja na 9. jun 1999. godine koja to potvrđuju. Glumica Mirjana Karanović otišla je iz ratnog Beograda 5. juna sa predstavom u Nemačku na poziv Roberta Chulija, pa potom svratila kod prijatelja u Hag:


"Išli smo na večeru, sutradan je trebalo da se vratim u Beograd, i tada sam saznala da kada se budem vratila više neće biti bombardovanja. Bila sam jako uzbuđena i veoma srećna."


Novinar Koha Ditore Agron Bajrami bio je u Tetovu, mesecima daleko od porodice koja je ostala u Prištini. Kada je saznao da je sporazum potpisan, pomislio je:


"Hvala Bogu, gotovo je. Nama je, u to vreme, to izgledalo kao kapitulacija Srbije i time su sva neprijateljstva zaključena."


Podsetimo, sporazumom je utvrđeno uvođenje kopnene i vazdušne zone bezbednosti od, najpre, 25, da bi, nakon nekoliko godina, ona bila smanjena na 5 kilometara koje zahvataju i deo prostora nestabilnog juga Srbije, kao i utvrđivanje širokog ovlašćenja komandantu KFOR-a. Time je NATO obezbedio da vojska koja je ratovala na Kosovu ne može ni blizu prići bez odobrenja KFOR-a.


U međuvremenu, vlast se u Beogradu promenila.


Inicijativu o revidiranju sporazuma, devet godina nakon potpisavanja, obelodanili su najpre načelnik Generalštaba Zdravko Ponoš, a zatim i predsednik Srbije Boris Tadić rekavši da Vojska Srbije i NATO nisu više neprijatelji već saveznici. Ponoš je rekao da je već dogovoreno da se sastanu eksperti dve strane, NATO-a i Srbije. Načelnik Generalštaba Zdravko Ponoš:


"Tražio sam, i dobio, na neki način podršku admirala Ficdžeralda da se na ekspertskom nivou pristupi reviziji Kumanovskog sporazuma, odnosno da se preispita šta bi u njemu moglo da se promeni, jer je on nepodesan za trenutnu situaciju na terenu."


A šta kažu u Briselu, u sedištu NATO pakta? Zamenica portparola Severnoatlantske alijanse Carmen Romero rekla je našem radiju:


"Kao što je portparol NATO-a James Apaturaj upravo izjavio, imamo informaciju da je Srbija pokrenula to pitanje. Ono što sa svoje strane možemo reći jeste da u NATO-u do sada nije bilo diskusije o tom pitanju, niti procene niti bilo kakve odluke. Dakle, stav NATO-a o tome nije se promenio."


Kosovski premijer Hašim Tači, povodom ove inicijative, kaže:


"Međunarodni i predstavnici Beograda mogu da drže sastanke, mogu da razgovaraju o kretanjima unutar Srbije, ali ne i o teritoriji Republike Kosovo. Kosovo ima svoju vojsku, ima organe bezbednosti, ima NATO i suverenitet i teritorijalni integritet Republike Kosovo je nedodirljiv, ne može se dovoditi u pitanje."

Pitali smo vojnog analitičara Zorana Dragišića - šta je sporno u Kumanovskom sporazumu?


"Srbija se tretira kao poražena strana i bezbednosni rizik. Zatim, mislim da su ovlašćenja koja ima komadant KFOR-a u velikoj meri ponižavajuća za jednu suverenu zemlju, pogotovo za zemlju koja više nije Miloševićeva Srbija, više nije Srbija koja je iz rata izašla kao poražena strana, već Srbija koja je sada članica Partnerstva za mir i zemlja koja ide ka Evropskoj uniji. Prema tome, Kumanovski sporazum je i u tom političkom smislu prevaziđen, a ni u bezbednosnom smislu nema nikakvog rizika da će neko u Srbiji narediti vojnu akciju na Kosovu."


Na pitanje šta će biti početni zahtevi Beograda, Zoran Dragišić je odgovorio:


"Beograd će u svakom slučaju insistirati na ukidanju kopnene i vazdušne zone bezbednosti, a verovatno će insistirati i na ukidanju ovlašćenja komadanta KFOR-a. Nadam se da će biti definisan novi bezbednosni sporazum, koji bi zamenio Kumanovski sporazum, i da će on biti donet usaglašavanjem stavova između ravnopravnih partnera."


Za razliku od vojnih, politički analitičari su zatečeni ovom inicijativom, nerado je komentarišu. Jelena Milić iz Foruma za međunarodne odnose ipak kaže da bi se ovaj diplomatski potez mogao gledati sa pozitivne strane:


"Ovog poteza se ne treba plašiti, sve što se radi mirnodopski uz pregovore treba pozdraviti."


Zoran Živković, savezni ministar za policiju posle oktobarskih promena, se nada da motiv ove inicijative nije proglašenje još jedne pirove diplomatske pobede, kakvih je dosta bilo poslednjih godina, već da je motiv:


"Za relaksaciju odnosa između oružanih snaga Srbije i oružanih snaga međunarodne zajednice koje se nalaze na Kosovu. Nadam se da ovo nije nastavak te loše vođene spoljne politike zbog dnevno političkih interesa u unutrašnjoj borbi."
XS
SM
MD
LG