Dostupni linkovi

Reakcije na oslobađenje "Alžirske grupe"


Američki vrhovni sud

Nakon što su petorica od šestorice građana BiH arapskog porijekla oslobođeni optužbe da su planirali napade na Ambasadu SAD u Sarajevu, supruga šestog iz tzv. "Alžirske grupe" kaže kako je razočarana zbog toga što će jedino njen muž ostati u zatvoru Gvantanamo. Helsinški komitet BiH smatra da oni koji su "Alžirsku grupu" izručili treba da odgovaraju.

Američki Vrhovni sud oslobodio je optužbe pet od šest članova tzv. alžirske grupe koje je BiH izručila vlastima SAD januara 2002. godine pod optužbama da su planirali napade na američku ambasadu u Sarajevu i da su planirali putovati u Afganistan kako bi podržali talibane ili Al Qaedu, te naredio njihovo puštanje na slobodu iz baze Gvantanamo.

Jedini koji nije oslobođen optužbe da je bio član i regrutovao osobe za Al Qaedu, te planirao putovanje u Afganistan je Belkacem Bensayah. Bensayahova supruga Anela Kobilica razočarana je odlukom suda, i već je putem advokata uložila žalbu:

„Nadala sam se pozitivnom ishodu, kao i u ostalih pet slučajeva. Samim tim, Kirsch me sinoć zvao i obavijestio da je žalba uložena, ja neću odustati. Ne mogu sebi da dođem da je on jednostavno zadržan zbog navodnog puta u Afganistan.“

Sudija Vrhovnog suda SAD Richard J. Leon je prilikom izricanja presude sugerisao Vladi SAD da ne pokreće žalbu, a Ministarstvu pravde CIA-i i Ministarstvu odbrane da dobro promotre dokaze, te naglasio kako je sedam godina zatvora više nego dovoljno. Inače uslovi u Gvantanamu su, prema organizacijama za ljudska prava, ocijenjeni kao nečovječni. Kobilica kaže kako u rijetkim telefonskim razgovorima nije uspjela saznati u ne zna u kakvim je uslovima njen muž:

„Ja sam razgovarala s mužem 8. avgusta. To je bio razgovor porodice, čisto 'kako si, kako su djeca, kako se živi'. Nema tu nekog razgovora, zna se, cenzure su i u pismima i u razgovoru.“


Podsjećamo, šestorica optuženih uhapšeni su u oktobru 2001. godine, a američkim vlastima izručeni u januaru 2002. Neposredno prije izručenja Vrhovni sud Federacije BiH naredio je ukidanje pritvora šestorici okrivljenih, te njihovo puštanje na slobodu. I Dom za ljudska prava BiH donio je odluku kojom je utvrđeno da su i Federacija BiH i država prekršile zagarantovana prava ovih osoba nelegalnim oduzimanjem državljanstava i protjerivanjem i predajom SAD, bez ispravne sudske procedure i bez obzira na mogućnost da budu izloženi smrtnoj kazni. Na isto je upozoravao i Helsinški komitet za ljudska prava BiH, čiji predsjednik Srđan Dizdarević kaže:


„Ja mislim da je ovdje stvar u tome da je bh. vlast prekršila ljudska prava članova „alžirske grupe“ zbog toga što nije ispoštovala odluke sudova, naših sudova u BiH, Vrhovnog suda Federacije i Doma za ljudska prava.“


Istorijat odnosa BiH prema „alžirskog grupi“ najjasnije je vidljiv u činjenici da je Bosna i Hercegovina jedina zemlja članica Vijeća Evrope čiji su državljani ili žitelji zatvoreni u Gvantanamu, a koja nije uspjela postići oslobađanje niti jednog od njih. No, Vijeće ministara ipak je uradilo mnogo, tvrdi bivši predsjedavajući Adnan Terzić. Od posjete Gvantanamu, pa do pisma državnom sekretaru Condolize Rice, koje je naišlo na oprečne stavove, navodi Terzić:


„Neki političari u BiH su smatrali da to nije dobro da radimo. Ambasada SAD je tražila od mene da to ne radim. Ja sam u ime Vijeća ministara tadašnjem državnom sekretaru Condolize Rice poslao pismo u kome sam zatražio ukoliko nemaju čvrste argumente da drže te ljude u Gvantanamu, da smo mi spremni da ih preuzmemo. Dobio sam odgovor u kojem mi je državni sekretar gospođa Rice nedvosmisleno govori o tome da nisu u poziciji da nam ih ustupe jer su još uvijek predmetom njihovih bezbjednosnih provjera i da još uvijek smatraju da predstavljaju ozbiljnu opasnost.“


Prije toga, 2004. godine, Parlamentarna komisija za ljudska prava urgirala je kod Predsjedništva da se postupi u skladu sa odlukama Doma za ljudska prava i pristupi pregovorima sa Sjedinjenim Državama o repatrijaciji ovih šest ljudi. Godinu dana kasnije Parlament BiH je usvojio rezoluciju sa preporukom da Vijeće ministara BiH pristupi pregovorima sa američkom Vladom kako bi obezbijedili puštanje ovih ljudi na slobodu što je prije moguće. Zastupnik u državnom parlamentu u to vrijeme i jedan od inicijatora usvajanja preporuke Mladen Potočnik pojašnjava suštinu rezolucije:


„Njena suština je da se država BiH mora brinuti o svojim građanima, bez obzira da li su pošteni ili su kriminalci. To ne znamo, naravno, ako je neko osumnjičen treba mu se i dokazati da se to zaista i dogodilo. Prema tome, odnos države prema državljaninu BiH u slučaju „alžirske grupe“ nije korektan. To je nepoštovanje i ljudskih prava i svih evropskih, pa i svjetskih normi.“


Zbog činjenice da je pripadnicima „alžirske grupe“ bez razloga i povoda, bez sudske odluke, određen boravak u Centralnom zatvoru Sarajevo, odakle su prisilno bez odluke nadležnog suda o ekstradiciji, ili nadležnog organa o deportaciji, predati u nadležnost vlasti SAD, te pod oružanom pratnjom odvedeni sa teritorije BiH u vojnu bazu Gvantanamo na Kubi, Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu je u junu ove godine donijelo naredbu o sprovođenju istrage. Istraga se vodi protiv nekadašnjeg predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Zlatka Lagumdžije, bivšeg zamjenika ministra unutrašnjih poslova Federacije BiH Tomislava Limova, i još nekoliko uposlenika ministarstva zbog sumnje da su protivpravno isporučili građane BiH.

Iako kaže da je pitanje legalnosti izručenja u domenu prava, Terzić kaže kako nije u redu da se pokreću krivične prijave, što su svojedobno najavljivale i porodice izručenih:

„Potezati krivične prijave, kao što su neke od supruga zatočenih u Gvantanamu najavljivale protiv Predsjedništva, Vijeća ministara, mislim da zbilja nema osnova i da je to ustvari samo jedna priča da zapali narodne mase da im daju podršku, ali apsolutno bez osnova.“

Ipak, nakon oslobađajuće presude nužno je utvrditi odgovornost kaže Dizdarević:

„Konzekvence treba da izvuku oni koji su izručili „alžirsku grupu“ i oni treba na neki način da se suoče sa svojom odgovornošću zato što su ti ljudi tamo propatili i zato što su bez utemeljenja toliko godina proveli kao žrtve torture u takvom zatvoru. Mislim da je to ključno – svi oni koji su se ogriješili o zakon bi trebali da snose posljedice, a mislim da je američka administracija dužna da im kompenzira to vrijeme koje su mimo sudskih odluka proveli u tako teškim uslovima, u tom kazamatu.“

O daljoj sudbini petorice oslobođenih koji se još uvijek nalaze na Kubi, odlučivaće Vijeće ministara na osnovu onoga što proslijedi Ministarsvo vanjskih poslova BiH, kaže savjetnik u Kabinetu ministra vanjskih poslova BiH Zlatan Burzić:

„Ministarstvo vanjskih poslova BiH je u stalnoj vezi sa Ambasadom SAD u Sarajevu i očekujemo da će nas, u skladu sa ustaljenom diplomatskom praksom, uskoro obavijestiti o zvaničnim informacijama vezano za presudu Federalnog suda u Vašingtonu. Ministarstvo vanjskih poslova će odmah te informacije proslijediti Vijeću ministara, u čijoj se nadležnosti nalazi rješavanje predmetnog slučaja.“

Ministarstvo sigurnosti BiH koje je bilo nadležno za proces revizije državljanstava i njihovo oduzimanje naturaliziranim građanima saopštilo je da će postupiti u skladu s domaćim zakonodavstvom, po kome su dužni državljane BiH primiti u zemlju.
  • 16x9 Image

    Dženana Halimović

    Bavi se istraživačkim novinarstvom, temama ratnog zločina, organizovanog kriminala i korupcije. Dobitnica nagrada 'Global Human Rights Award' i Unije novinara BiH 2003. godine.

XS
SM
MD
LG