Dostupni linkovi

Pobjeda Obame zasjenila ostale događaje


Logo PCNEN-a, prvih nezavisnih elektronskih novina u Crnoj Gori

Gost je Duško Vuković, jedan od osnivača prvih nezavisnih elektronskih novina u Crnoj Gori - PCNEN i urednik nedjeljnog izdanja dnevnika Vijesti. Razgovaramo o tome kako su mediji i svijet reagovali na izbor Baraka Obame za američkog predsjednika, te zašto je to bila samo vijest iz svijeta za crnogorski Javni servis - Radio televiziju Crne Gore (RTV CG).

RSE: Slažete li se da je utisak sedmice, i to bez premca, ne samo u Crnoj Gori, nego i u svijetu, izbor američkog predsjednika?

Vuković: Mislim da zaista ništa nije zasjenilo izbor Baraka Obame za predsjednika SAD-a. Mislim da se ništa tokom ove sedmice na planetarnoj temi nije dešavalo što bi ovaj događaj učinilo drugorazrednim. Slažem se sa onima koji ovaj događaj stavljaju na prvo mjesto, kao zaista događaj koji, i po porukama koje sobom nosi, znači mnogo više od prve vijesti na svim medijima širom planete.

RSE: Da li su baš te poruke i objašnjene zašto su svi svjetski mediji sa tolikom pažnjom i sa tolikim publicitetom propratili i predizbornu kampanju Baraka Obame, a posebno postizbornu, nakon što je postao američki predsjednik? Mnogi ugledni američki mediji pozvali su građane da glasaju za Baraka Obamu. Poznati svjetski mediji, koji to nisu mogli da učine u Americi, rekli su da kada bi imali pravo glasa, glasali bi za Baraka Obamu. Kako tumačite tu jednoglasnost medijske zajednice u svijetu?

Svijet je ušao u jednu ozbiljnu krizu i Obama je čovjek koji svojim predizbornim porukama, svojom pojavom i načinom na koji komunicira i sa medijima i sa javnošću uopšte, nosi jednu novu energiju, jednu energiju koja budi nadu da je svijet moguće napraviti boljim nego što jeste...
Vuković: Iz više perspektiva bi se moglo objašnjavati zbog čega je došlo do nečega takvog. Jedno od mogućih objašnjenja je to da je Obama sinonim za nadu, za pozitivni aspekt koji je ljudima svuda potreban. Svijet je ušao u jednu ozbiljnu krizu i Obama je čovjek koji svojim predizbornim porukama, svojom pojavom i načinom na koji komunicira i sa medijima i sa javnošću uopšte, nosi jednu novu energiju, jednu energiju koja budi nadu da je svijet moguće napraviti boljim nego što jeste, ili što je bio posljednjih dvadesetak godina.

Moguće drugo objašnjenje je da SAD nisu samo obična država jer su one i dalje najmoćnija država na svijetu, ali i po tome što Amerika ima jedno metaforično značenje - to je država koja je na neki način i obećana zemlja, zemlja za koju se vezuju mnoga pozitivna očekivanja, zemlja za koju se vezuje pojam slobode, pojam napretka, nekih mogućnosti za svakog pojedinca, zemlja koja nudi avanturu ispunjavanja nekih životnih stremljenja. Amerika je posljednjih godina to prestala biti i pojava ovakvog Obame vraća sav taj potencijal koji Amerika, ili riječ Amerika, nosi. Kada kažemo Amerika, mislimo na SAD.

RSE: Koliko je na to uticala činjenica da je on prvi afroamerikanac i crni predsjednik?

Vuković: Vjerovatno da jeste i to. Taj značaj promjene bi bio možda manji da se ne radi o nekome ko i svojim izgledom ne izražava kosmopolitski stav. Vidjeti čovjeka koji nije potpuno crn, ali u svojim genima nosi i bijelu rasu, je neka sinteza i može biti metafora nekog boljeg svijeta koji se negdje ujedinjava i udružuje, tražeći rješenja za probleme kojih je izgleda sve više.

RSE: Bilo je puno polemike oko izjave premijera Italije, Berluskonija, datoj u Moskvi. On je rekao da mu je time dao kompliment, ali to niko tako nije shvatio - ni dio talijanske javnosti, ni mediji.

Vuković: On je pokušao da bude duhovit. Gledao sam reakcije talijanske javnosti. Mislim da je ona s pravom reagovala oštro, pošto je Berluskoni rekao da je on osunčan. Ne može Berluskoni ne znati da Obama ima afroameričko porijeklo i da mu je otac crnac iz Afrike. On je pokušao omalovažiti Obamu, kroz jedan duhovit način, a možda i njegov izbor. Neću sada da zalazim u podtekst toga, ali definitvno Berluskoni nije neko ko bi se radovao izboru Obame, po onome što se zna o Berluskoniju kao političkoj ličnosti.

RSE: Vjerovatno jedini medij na svijetu, koji u srijedu nije počeo sa izborom Baraka Obame za američkog predsjednika, je RTV CG, javni servis. Kako to objašnjavate?

Vuković: Ne znam da li je jedini, ali to jeste začuđujuće iz više razloga. Prije možda i duže od godine dana, u udarnom televizijskom dnevniku TV CG je bila prva vijest da je sada aktuelni ambasador SAD-a u Crnoj Gori, Roderik Mur, predao akreditive predsjedniku Crne Gore, Filipu Vujanoviću. Ako imate prije godinu dana kao udarnu vijest to da je jedan činovnik diplomat, iz jedne moćne države, predao akreditive, onda bi ste očekivali da i izbor predsjednika te iste države bude prva vijest u tom dnevniku. Na žalost, to se nije desilo i time je poslata neka poruka.

Ne znam da li se time željelo reći da to nije naša briga. Ako se to željelo reći, onda se time pokazuje jedno ozbiljno neznanje - i novinarsko i svako drugo - jer izbor nekoga za predsjednika najmoćnije sile na svijetu ne može da se ne tiče bilo kog kutka na planeti, pa i Crne Gore. Ako je to izbor predsjednika zemlje čijeg ste ambasadora dočekali udarnom viješću prije godinu dana, onda je logično da je vaša publika očekivala da i ovaj događaj tretirate na sličan način, ili na približno sličan način. Zaista je poprilično zbunjujuće zbog čega je to tako urađeno.

Zbunjujuće je i zbog toga što se Crna Gora upinje da pokaže svoj kapacitet za euroatlantske integracije i naravno mediji, pogotovo mediji koji su pod indirektnom kontrolom vlasti, kao što je javni servis, pokušavaju da propagiraju takav pristup. Odjedanput, kada imate priliku da pokažete da ste dio svijeta i da reagujete na sličan način kao svijet, sklanjate se u neku provincijalnu zavjetrinu i kažete da se to nas ne tiče i dajete tu informaciju u neku dvadesetu minutu udarnih vijesti.

  • 16x9 Image

    Biljana Jovićević

    U novinarstvu je od 1998. godine. Radila tri godine na Radiju Crne Gore. Od septembra 2001. je izvještač iz Podgorice za RSE, a od jula 2009. je stalni član redakcije u Pragu.

XS
SM
MD
LG