„Kolege u Bosni i Hercegovini su podatke o osobama koje mi teretimo za ovo kazneno djelo i za kojima tragamo dobili puno ranije nego što su ti podaci objavljeni u medijima i mislim da je preteška ocjena Deutsche Welle da su hrvatski mediji krivi za bijeg počinitelja kaznenog djela.“
Novinar Gordan Malić ovo prozivanje srpskog servisa Deutsche Welle naziva smiješnim, i pita - otkuda im podaci koji mogu potkrijepiti takvu tvrdnju? On neuspjeh u hvatanju Milovanovića vidi drugdje:
„Ono što je vidljivo jest činjenica da najveći broj opstrukcija istrage – od onih manjih, do onih krupnih kao što je bijeg glavnog organizatora Milovanovića – dolazi od strane takozvanih partnera u regiji: policije Republike Srpske i policije Republike Srbije. Naime, policija Srbije, premda se – da tako kažem – pompozno hvali suradnjom i nekim svojim uspjesima u istrazi oko ubojstva Ive Pukanića, sve do dana današnjeg nije uputila nijedan koristan podatak istražiteljima u Hrvatskoj.“
Malić kaže kako je jedini mogući zaključak da se radi o vrlo rezerviranoj suradnji policija Srbije i Republike Srpske:
„Ako ne i opstrukciji, budući da je Milovanović pobjegao – kako istražitelji Republike Srpske kažu – 10 minuta prije dolaska policije. Pazite, oni kao da su mjerili vrijeme bjekstva!“
I dalje nema jasnog traga prema naručiteljima umorstva Pukanića i Franjića. Profesor političke filozofije na zagrebačkom Sveučilištu i politički analitičar Žarko Puhovski podsjeća da je Pukanićev tjednik pisao o mafiji i u Hrvatskoj, i u Srbiji i u Crnoj Gori, da je Pukanić povodom slučaja svoje supruge govorio o narkodilerima, da je mogao biti ubijen zbog igara u Nogometnom savezu Hrvatske, jer se kandidirao za predsjednika, da je njegov tjednik jedini u Hrvatskoj objavio karikature proroka Muhameda, da je mogao biti ubijen kao prijatelj predsjednika Mesića itd itd:
„Pukanić je bio idealna osoba za atentat kojim se želi postići – tako da kažemo – opći teror. Naime, on je mogao biti žrtva po 5-6 osnova i time se proširuje broj ljudi koji se mogu smatrati ugroženima nakon njegovog ubojstva, dok se precizno ne dozna o čemu je riječ, a to se neće tako skoro doznati – ako se ikada dozna! Dakle, što dulje to traje, to dulje se veći broj ljudi značajnih na ovaj ili onaj način u javnosti, društvu ili privredi drži u strahu i pod pritiskom.“
U hrvatskoj su javnosti najprisutnije teze o motivu za ubojstvo Pukanića ona u njegovom svjedočenju protiv navodnog švercera cigaretama Stanka Subotića Caneta, ona o njegovom pomaganju u istrazi oko umirovljenog generala Vladimira Zagorca te ona o tome da je – kao i Ivana Hodak - stao na put Sretenu Jociću, zvanom „Joca Amsterdam“ u njegovoj ambiciji da svoje aktivnosti proširi na Hrvatsku, što se potkrepljuje višegodišnjim vezama Jocića sa Robertom Matanićem, jednim od uhićenih u Zagrebu, kao i činjenicom da je upravo Jocićev kum Slobodan Đurović sa krivotvorenim ispravama čekao ubojice na granici kako bi im pomogao da uđu u Srbiju. Glasnogovornik policije Borovec nije želio potvrditi ni demantirati nijedan od ovih „tragova“.
„Bilo bi stručno samoubojstvo govoriti u kojem smjeru ovog trenutka ide naša policijska obrada. Medije ne prate samo dobronamjerni građani, medije sasvim sigurno i to sa velikom pozornošću prate i oni koji su počinitelji i naručitelji. Oni većinu informacija o pravcu u kojem ide istraga dobijaju upravo iz medija, i zato mi moramo biti vrlo oprezni s tim koje informacije ćemo 'pustiti'!“
