Dostupni linkovi

Balkan se nije debalkanizovao


Zoran Živković
Zoran Živković

Gost nedjeljnog intervjua Radija Slobodna Evropa je akademski slikar Zoran Živković, politički angažovan u Liberalnoj partiji s kojim, pred lokalne izbore, razgovaramo o atmosferi u njegovom rodnom gradu Kotoru, umjetničkoj, političkoj i intelektualnoj sceni.

Normal 0

RSE: Nedjelju dana pred lokalne izbore u Kotoru, šta su vaši prioriteti ovih dana, umjetnost ili politika s obzirom da ste slikar, ali i kandidat na izbornoj listi Liberalne partije?

Živković: Moram da priznam da je to nešto sasvim treće. Postao sam tata prije manje od mjesec dana i sve u vezi sa tim mi u potpunosti okupira misli i vrijeme. Ako već govorimo o umjetnosti i politici, radi se o stvarima koje se u jednom dijelu prožimaju, ali sam u oba slučaja lišen uobičajenih ili očekivanih ambicija za napredovanjem ili karijerom. Crna Gora je i u jednom i u drugom polju malo autističan i pogrešno artikulisan prostor koji ima gotovo devijantno formiranu scenu. Najveći broj postojećih vrijednosti i u umjetnosti i u politici su nekonkurentni sa stvarnim kvalitetom ili vrijednostima. Kao što imamo vladajuću ljevicu koja je politička podružnica takozvanog kvaziliberalnog globalizma tako imamo i likovnu postmodernu koja je više za izloge prodajnih galerija ili suvenirnica nego vizuelna umjetnost u duhu pripadajuće nam epohe. Ako već mogu da pomenem u beogradskoj galeriju "Ozon", imam izložbu u prvoj polovini decembra za koju sam pripremio radove i radi se o nešto izmijenjenoj postavci koja je već izlagana u Berlinu u junu ove godine.

RSE: Da li očekujete uspjeh?

Živković: Izložba je intrigantna i vjerujem da će izazvati jednu pažnju javnosti, doduše, zaista segmentiranu, s obzirom da se radi o jednom nekomercijalnom i socijalno angažovanom projektu i vjerujem da će u tom smislu izazvati interesovanje te vrste javnosti.

RSE: Maloprije ste pomenuli, što je uzrok nekonkurentnosti u oblastima od umjetnosti do politike. Da li tome eventualno može pomoći i globalna kriza pokazalo se da se u kriznim vremenima stvaraju velika djela?

Živković: Što se tiče kriznih vremena u Crnoj Gori ih je bilo na pretek i one mogu biti i inspiracija za neku vrstu stvaralaštva, ali ono što mislim da je ključni uzrok takve devijantnosti je upravo jedna opšta neinformisanost i loša komunikacija koju crnogorska scena ima sa scenama u okruženju ili u Evropi i prosto jedno ubjeđenje da su neke naše prirodne, izvorne vrijednosti u Crnoj Gori dovedene do mitskog nivoa samim svojim postojanjem dovoljno vrijedne i da nema potrebe da se upoređuju sa sličnim dešavanjima u okruženju.

RSE: Ovih dana Kotoranima se daju i brojna obećanja od placeva za radnike do već toliko puta pominjane zičare do Lovćena. Koliko ljudi vjeruju i u kolikoj mjeri to utiče na njihovo opredjeljenje?

Živković: Na žalost, uz svu moju želju da Kotorani prepoznaju jeftin politički igrokaz u svim tim obećanjima kao i u izbornim gostovanjima raznih ministara, Predsjednika Republike ili prvaka HDZ-a na mjestu predsjednika hrvatskog Sabora , na kraju ipak najagresivnij u tom smislu i najbeskrupulozniji najbolje prođu na dan glasanja. Ono što vam mogu potvrditi je da i DPS i SDP ne biraju sredstva da dođu do glasova i da bi neka druga javnost, javnost sa samopoštovanjem to sa gađenjem odbacila. Osim toga, mimo formalnih učesnika, mimo imena na listama, krije se čitav tim potencijalnih korisnika od osvojenih rezultata kojima je cilj pozicioniranje u investitorskim i sličnim lobijima u gradu. Dakle, iza te atmosfere koja otprilike podsjeća na filmove Živka Nikolića, sa preznojenim aktivistima i pritiscima na ljude, postoji čitav niz nepolitičkih ambicija i projekcija koje se ne vide na samim izborima. Plašim se da će stranke koje imaju demokratski osnov za svoja okupljanja lošije proći od onih kojima je politika samo sredstvo za druge takve ciljeve. Stranka kojoj pripadam je u Kotoru uvijek imala stabilno uporište i to među slobodnim i emancipovanim ljudima i mjera našeg uspjeha je mjera broja takvih ljudi. Iz svih tih razloga, na kraju i nijesam posebno zabrinut.

RSE: Mnogi smatraju da će izbori u Kotoru biti prva prava provjera odluke Vlade da prizna Kosovo U kolikoj mjeri mislite da se će se to pokazati na lokalnim izborima, da li ljude opredjeljuju ta krupna državna pitanja ili prije svega neki lični interesi.

Živković: Priznanje Kosova je čin koji realno ne dotiče birače DPS-a s obzirom da su oni glasali za njih i u zadnjih dvadeset godina bez obzira kakve ideje zagovarali, od odbrane Kosova i zaštite srpstva pa do današnjeg priznanja Kosova kao nezavisne države. Iako to zvuči nenormalno, politički razlozi ne motivišu mašinu DPS-a koja pravi izborni rezultat. Da nije tako, priznanje Kosova bi došlo u bilo kom drugom trenutku od ovoga, jer se i među njihovim biračima krije neraspoloženje za taj čin. Upravo je to što ste pomenuli, kombinacija ličnih intertesa i strahova, motiv da se glasa za DPS. Kako drugačije objasniti da se sa svim promjenama političkih stavova sa jednakom snagom dobijaju glasovi u različitim izbornim ciklusima. Način na koji se u DPS-u doživljava koncept takozvanog sigurnog glasa je model u koji se pouzdaju, kojem više vjeruju nego u svoje političke stavove.

RSE: Povodom priznanja nezavisnsoti Kosova, reklo bi se da su intelektualci zdušno prećutali taj događaj i izbjegli da se izjasne podržavaju li taj čin ili ne. Da li je trebalo da se čuje glas i iz intelektualnih krugova bez obzira kakav on bio?

Živković: Na žalost, bilo je mnogo inspirativnijih prilika i ranije, a ova u vezi Kosova je više nego problematična po pitanju logike čina i pozivanja na neophodnost NATO integracija s tim u vezi.To je dakle svima, mislili oni o sebi kao o intelektualcima ili ne, morala biti obaveza ukoliko ih se tiče budućnost naše zemlje. Sam kontekst takve odluke, njen neautonoman karakter. Ono što javnost nije razumjela u vezi stava LPCG-a je upravo to da se u ime NATO integracija priznaje Kosovo, kao da je ovo prvo neupitno. To nerazumijevanje je potpomognuto nekim nekorektnim i medijski eksponiranim tumačenjem našeg protivljenja odluci. Dakle, dokaz da ova vlast konstantno funkcioniše pod spoljnim mentorstvom, od Miloševića, preko Solane pa do NATO-a bi morao biti poziv na reakciju javnosti i to onoj javnosti kojoj je stalo do naše državne emancipacije.

RSE: Da li to potvrdjuje vašu tezu o intelektualcima u političkom sumraku?

Živković: Ma zapravo, intelektualce definiše građanska etika i zainteresovanost za društvena pitanja više nego školska sprema ili status. Tako govoreći, nijesam siguran da se u Crnoj Gori ima više od nekoliko desetina intelektualaca, možda i manje od toga, što je taman dovoljno za sumrak.

RSE: Jedan ste od onih koji su protiv ulaska Crne Gore u NATO. Kako komentarišete zanimljiv fenomen da se u ovom slučaju protiv NATO-a liberali, ali i nacionalisti?

Živković: Ja sam liberal u političkom ili u demokratskom kontekstu tog pojma vjerujući u slobodu pojedinca i u tom smislu svjestan sam razlike koja je između takvih uvjerenja i političkih uvjerenja kojima je idejno uporište o moći globalnog kapitalističkog tržišta. Dakle, takozvani konzervativni ili kvazi liberali koji vjeruju u vlast koja je u službi krupnih korporacija su prirodna podrška NATO-u i samim tim su mi poltički potpuno daleki. Ako vam to zvuči kao paradoks, to što su i liberali i nacionalisti u tom timu protivnika NATO integracijama, što je onda ovaj paradoks koji imamo da naši vladajući socijalisti i socijademokrate više liče na Bušove republikance nego na bilo koje ili kakve ljevičare kada je NATO u pitanju. Uostalom, među brojnim protivnicima korporativnog globalnog kapitalizma imate najrazličitije političke grupe, od krajnje ljevice do nacionalista. Mi sa tim nacionalistima nemamo ama baš ništa i naši se razlozi nalaze u pacifističkim i slobodi ljudi posvećenim ciljevima.

RSE: Uz svo uvažavanje antimilitarizma mislite li da Crna Gora tolika kolika je, u okruženju u kakvom je, mora zarad svoje sigurnosti biti dio nekih većih bezbjedonosnih sistema?

Živković: Zar Ujedinjene nacije, OEBS i Evropska unija nijesu i bezbjedonosni sistemi. Ili Partnerstvo za mir? Uostalom, neka budemo i u NATO-u, mi nijessmo radikalno protiv toga, ali ako je ikako moguće bez vojnih baza i instalacija, rizika i troškova koji su s tim u vezi. I naravno bez neistina o samoj prirodi aranžmana kojeg nam sa NATO-om vlast sprema. Vlast nas uvjerava da neće biti vojnih baza NATO-a, a potpisali su sporazum o tome da vojnici i osoblje NATO-a ne podliježu našim sudskim nadležnostima po pitanju mogućeg vršenja krivičnih djela. To je par exelans u odricanju suvereniteta. Zbog čega su to potpisali ako neće biti vojnih baza. Podsjetiću vas da je Slovenija odbila da tako nešto potpiše.

RSE:Generalno, smatrate li da se Balkan debalkanizovao, odnosno pacifikovao?

Živković: Jeste, naravno, u mjeri koja je realno moguća, ali dovoljna da se garantuje siguran kraj ratnih dešavanja. Balkan se nije debalkanizovao po pitanju korupcije, suočavanja sa prošlošću, nepostojanja vladavine zakona i nepoštovanje autoriteta državnih institucija i demokratije. Neće biti ratova, ali smo još na Balkanu po mnogim drugim pitanjima funkcionisanja država u regionu.

XS
SM
MD
LG