Uspjeh Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Milorada Dodika na lokalnim izborima ne mogu se samo objasniti harizmom vođe ili predizbornim obećanjima. Analitičari smatraju da je za to prije svega zaslužna politika nacionalnog identiteta, posebno u slučaju Dodika koji sa pozicija socijaldemokratije nudi tipično etnopolitičku ili nacionalističku politiku.
Profesor sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Asim Mujkić smatra da je za pobjedu SNSD-a u RS-u, te SDA u Federaciji najzaslužniji izborni zakon BiH:
„Političari koji svoje glasove traže unutar samo svog etničkog kolektiva te glasove obezbjeđuju samo u međusobnom takmičenju. Karakteristika ovih izbora, ali i prethodnih u dobroj mjeri, je ustvari ta neka vrsta lažnog pluralizma. Pa smo vidjeli borba za dominantno mjesto unutar bošnjačkog naroda vodila se između Stranke za BiH i SDA. Isto tako, dakle, unutar srpskog naroda potvrđena je ovaj put dominacija.“
Profesor Ugo Vlaisavljević:
„Zašto je on toliko uspješan, daleko bolji od svojih suparnika iz ortodoksnih ili klasičnih nacionalističkih partija kakva je bila od svog početka SDS? Mislim da je upravo to što on dolazi iz građanske orijentacije, nečega što je socijaldemokracija, a pogotovo to što se predstavlja kao neko ko ne nosi breme rata, neko ko nije učesnik kao politički učesnik ili vođa onih zbivanja koja su daleko, daleko opteretila srpski narod, pogotovo breme krivice za genocid u Srebrenici. On nudi neku vrstu identifikacije sad sa srpstvom koja je upravo oslobođena ili nastoji da se predstavi kao oslobođena bremena rata i odgovornosti za stradanja.“
Savez nezavisnih socijaldemokrata iskoristio je i dobar uspjeh na parlamentarnim izborima prije dvije godine. Ojačali su svoje pozicije i koristili iste instrumente i za lokalne izbore. Profesor iz Banje Luke Ivan Šijaković navodi da se takva vrsta marketinške manipulacije dobro koristila u izbornoj kampanji ove stranke. Trećinu birača koje sada ima SNSD dobili su na bazi desne orijentacije, dodaje Šijaković:
„Skretanje pažnje na to da je on zaštitnik i nacionalnih interesa, ne samo građanskih standarda i ekonomije i slično nego i zaštitnik nacionalnih interesa, tako da je on pokupio obe, izgradio neku vrstu oreola, naročito kod manje obrazovanih ljudi, kod ljudi koji spontano reaguju, kod ljudi koji se ponašaju više kao navijači, a ne kao oni koji biraju, razmišljaju, ocjenjuju, procjenjuju, gledaju šta ima u pozadini.“
Direktor Centra za humanu politiku iz Doboja Momir Dejanović smatra da je izborni uspjeh SNSD-a očekivan. Pozicija ove stranke i njenog lidera ojačana je upravo činjenicom što su za njih glasali i birače desno orijentisanih stranaka:
„On je tu svoju poziciju pokazao na opštim izborima 2006. i praktično on tu poziciju i dalje zadržava na ovim lokalnim izborima upravo preuzimanjem političkih tema koje su ranije bile u isključivom vlasništvu SDS-a. Sada su postale njegovo vlasništvo i to je ono što među nacionalno podijeljenim biračkim tijelom je sigurno njihova najveća prednost.“
Gotovo niko od birača u BiH ne glasa za programe političkih partija. Nije im bitan program, kaže profesor Asim Mujkić, već poruka koja se šalje:
„A to su uvijek pitanja egzistencijalne ugroženosti našeg kolektiva i uvijek mu prijete drugi. Evo vidite, cijelo vrijeme se potencira da postoje mračne slike koje sanjaju o tome da ukinu entitet, a ’ako budete uz mene, ja ću omogućiti da zadržimo entitet i da na taj način preživite.’ I, naravno, i njegova robusna pojava - on je i novokomponovani pjevač, on je čovjek iz naroda, a vi znate da je kod nas postotak ruralnog stanovništva malo veći.“
Pobjeda SNSD-a i Milorada Dodika u RS-u nije bila neočekivana. Ipak je ubjedljivija u odnosu na 2004. godinu. SNSD će naredne četiri godine imati načelnike u skoro trećini od ukupnog broja opština u BiH.
