Dostupni linkovi

U Bugojnu i Donjem Vakufu održana 16. bosanskohercegovačka lutkarska smotra. To je bio povod da razgovaramo sa Vahidom Durakovićem, direktorom Kulturno-sportskog centra u Bugojnu, u čijim je prostorima smotra i održavana.

RSE: Bugojno i njegov Kulturno-sportski centar je bilo poprište stvaralaštva za najmlađe, veliki praznik male lutke. Šta je to tamošnje dijete, ali i njegov roditelj moglo, vidjeti?

Duraković: Bugojno inače ima dugu tradiciju kada je u pitanju lutkarstvo. Ove godine smo uspjeli da obnovimo susrete lutkarskih pozorišta BiH, koji su zadnji put održani 1990. godine. Ovo su 16. po redu susreti. Ukupno imamo osam predstava:

  • „Razbojnička priča“ Pozorišta lutaka Mostar
  • „Bajka o pravdi i nepravdi“,Forum teatar – Scena za djecu Istočno Sarajevo
  • „Bor visok do neba“ Pozorišta mladih Sarajevo
  • „Srećka među bubama“ Dječjeg pozorišta „Pinokio“ iz Tuzle
  • „Aždaju iz Vojteške ulice“ Dječjeg pozorište RS-a iz Banje Luke
  • „Kad se ženi kralj Vrdalj“ Lutkarskog kazališta iz Mostara
  • „Bajke iz stare sehare“ Lutkarskog teatara SALE iz Tuzle
  • „Zlatna jabuka i princeza Paunica“ Bosanskog narodnog pozorišta Zenica

RSE: Ljudi od pozorišta, osim što igraju, kad su ovakve manifestacije u pitanju, imaju i dobar povod za druženje, za razmjenu iskustava. Budući da se u našim medijima dosta rijetko govori o lutkarstvu, kakav je tvoj dojam u vezi sa ocjenama o stanju u našem lutkarskom pozorištu?

Duraković: Da budem iskren, ja nisam neki poznavalac lutkarski predstava. Obzirom da u Bosni i Hercegovini postoji veliki broj festivala žive scene, a da ne postoje lutkarski festivali, za promoviranje lutkarstva u BiH je jako bitan jedan festival kao što je naš. Tako da smo ubijeđeni da ćemo nastaviti tradiciju i da ćemo imati vrlo ozbiljan državni festival, koji će zasigurno mnogo pomoći lutkarskoj sceni u Bosni i Hercegovini da se razvija. Inače, tokom osamdesetih, Bugojno je bilo naizmjenično, svake parne godine, domaćin susreta lutkara Bosne i Hercegovine, a svake neparne godine se održavalo Bijenale jugoslovenskog lutkarstva. Na okruglom stolu ćemo razgovarati o tome da se vratimo na takvo naizmjenično održavanje lutkarskih manifestacija, s tim što Bijenale jugoslovenskog lutkarstva više nećemo zvati „jugoslovensko“, već vjerojatno Bugojansko lutkarsko bijenale. Naprosto da vidimo šta se radi u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Sloveniji, Makedoniji i Bugarskoj. Bugarska ima jako razvijenu lutkarsku scenu. Oni su i prije rata redovno dolazili u Bugojno. Vjerujemo da ćemo na taj način doprinijeti razvoju lutkarske scene u Bosni i Hercegovini moći da se porede sa drugima, da se međusobno druže i da uče jedni od drugih. Festival radimo zbog djece. Imamo dječji žiri. Imamo organizovane posjete iz svih škola iz Bugojna. Posjećenost predstava se odlična – u prosjeku, više od 400 gledalaca po predstavi.

RSE: Mislim da bi bilo nepravedno u ovom trenutku nespomenuti uslove u kojima se sve ovo događa – tvoj Kulturno-sportski centar. Neki učesnici iz Sarajeva su rekli da su igrali u dosta neobičnim uslovima. U sali je bilo hladno, ali kažu da ih je grijala dječja ljubav prema pozorištu s jedne strane i s druge strane entuzijazam s kojim su se ljudi iz Kulturno-sportskog centra prihvatili ovog posla.

Duraković: Nas je zaista iznenadilo vrijeme. Nismo očekivali da će biti ovako hladno i nismo stigli da zagrijemo dvoranu. Što se tiče ostalih tehničkih uslova, oni su odlični. Nadamo se da ćemo problem grijanja do sljedeće godine riješiti.

RSE: Kako funkcioniše Kulturno-sportski centar? Kako se finansira?

Duraković: Mi se stalno borimo. Ne možemo se požaliti da nemamo podršku i od općine Bugojno i od Ministarstva kulture FBiH i od kantonalnog Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta. Kulturno-sportski centar Bugojno je jedno ogromno zdanje, koje ima pozorišnu dvoranu, malu pozorišnu salu, baletnu salu, gradsku biblioteku, likovnu galeriju, sportsku dvoranu… Ove godine smo uspjeli realizovati projekat uvođenja grijanja u sportsku dvoranu za negdje oko 140.000 konvertibilnih maraka. U Bugojnu se već tri godine održava Festival amaterskih pozorišta BiH. Imamo „Bugojansko proljeće“, takođe jednu vrlo lijepu kulturnu manifestaciju, koja traje nekih mjesec dana. Imamo Bugojansko likovno bijenale. Imamo, dakle, dosta aktivnosti. Što se tiče finansija, tu su uglavnom problemi oko fiksnih troškova. Mjesečno imamo negdje oko 20.000 do 25.000 konvertibilnih maraka fiksnih troškova. Od općine dobivamo 8.500. Tako da se svaki mjesec moramo snaći za nekih dodatnih 10.000 do 12.000 maraka da bi isplatili plate, struju, vodu, telefon…

RSE: Zaista je lijepo čuti da takav jedan kompleks kakav je Kulturno-sportski centar u Bugojnu živi punim životom, i to u svim svojim segmentima. Imali smo i juniorsko stolnotenisko prvenstvo. U Bugojnu ima dosta manifestacija koje bude nadu da ćemo i u manjim bosanskohercegovačkim gradovima imati centre i sporta i kulture.

Duraković: Kulturno-sportski centar u Bugojnu je imao ratnu štetu od četiri i po miliona maraka. Sanirali smo sportsku dvoranu, sanirali smo mnogo toga. Sportska dvorana je u potpunosti spremna. Imali smo posjetu Rukometnog saveza BiH i Košarkaškog saveza BiH. Oni su vrlo zadovoljni sa stanjem u sportskoj dvorani. Imamo obećanja da će se u narednom periodu, dok se budu dogovarale neke međunarodne utakmice, razmišljati i o Bugojnu kao mjestu njihovog održavanja. Nama je bio cilj da obezbijedimo uslove za to. Na taj način ćemo afirmisati te sportove, mnogo veći broj mladih će se prijavljivati u klubove. Kulturno-sportski centar pruža usluge košarkaškim i rukometnim klubovima iz Bugojna, zatim pozorišnim i folklornim udruženjima, limenoj glazbi, plesnoj školi, rok sekciji… Svi oni besplatno koriste usluge Kulturno-sportskog centra. Niko od njih ništa ne plaća, a svi koriste kancelarije za rad i prostore za probe. Mislim da i na taj način mnogo pomažemo razvoju kulture i sporta u našem gradu. Prostora imamo dovoljno, jer se radi o velikom objektu. Mislim da naši sportski klubovi i kulturna udruženja imaju idealne uslove za svoj rad.

  • 16x9 Image

    Budo Vukobrat

    Novinarstvom se počeo baviti 1973. godine kao reporter u Televiziji Sarajevo. Više od 13 godina u programima RSE angažovan na novinarskim i uredničkim poslovima.

XS
SM
MD
LG