"Ja mislim da je ideja jako dobra i da je treba podržati. To svakako treba ostvariti i to što prije iz razloga što mi je logično da svaki narod ima kanal na vlastitom jeziku."
"Pod hitno treba."
"Ja mislim da treba još jedan hrvatski kanal zbog toga što smo mi uvijek podložni svima drugima, dakle, trebamo i mi imati nekog prava glasa."
Ovako građani zapadnog dijela Mostara reaguju nakon vijesti da postoji mogućnost za osnivanje kanala na hrvatskom jeziku unutar Javnog servisa Bosne i Hercegovine.
Inače, priča oko osnivanja ovog kanala traje već nekoliko godina. Predstavnici vlasti iz reda hrvatskog naroda u nekoliko navrata upućivali su u parlamentarnu proceduru zahtjev za pokretanje ovog kanala, ali sve do jučer, ona je bila neuspješna, kada je prijedlog uz pomoć delegata iz reda hrvatskog i srpskog naroda usvojen. A da je slavlje oko eventualnog osnivanja kanala na hrvatskom jeziku preuranjeno, pokazuje i stav Kancelarije visokog predstavnika u BiH. Govori portparol OHR-a Mario Brkić:
„U oktobru 2005. bh. Parlament je usvojio zakon o PBS-u koji predviđa financijsku i uredničku neovisnost sistema sačinjenog od tri, da kažem, samoodrživa i multietnička emitera koji rade u interesu bh. građana. Nakon usvajanja adekvatnog zakona i nedavno u Federaciji BiH, sada je mogućna konačna uspostava potpuno funkcionalnog sistema. Taj najnoviji prijedlog koji dolazi iz Doma naroda je po nama pokušaj promjene reforme koja tek treba da krene. Moguća odluka Vijeća ministara ne može kreirati novi PBS kanal. Stvaranje novog PBS kanala bi zahtijevalo, ne samo formalno, amandman na Zakon o Javnom RTV sistemu BiH nego bi uticao i na ostale zakone koji reguliraju pojedinačne emitere. Po nama, ono što bismo svi trebali uraditi je da se fokusiramo na završetak PBS reforme koja je usuglašena i rješavanje problema koji sada postoje.“
Šta osnivanje kanala na hrvatskom jeziku zaista može donijeti Bosni i Hercegovini?
Profesor mostarskog Sveučilišta Slavo Kukić smatra da je BiH složeno društvo u kojem sistem javnog emitovanja mora biti ustrojen tako da odražava bosanskohercegovačke različitosti:
„Ja osobno mislim da to nije forma nacionalnih kanala, pri tom ne govorim o hrvatskom ili drugom, koja može djelovati integrirajuće. Naprotiv, nacionalni kanali u BiH mogu biti samo instrument preko kojeg društvenu kontrolu ostvaruju nacionalne političke elite.“
Tvrdnje kako u BiH treba prenijeti švicarsko iskustvo, kaže Kukić, nemaju argumentaciju, jer se tamo koriste jezici koji nemaju nikakvih zajedničkih korijena. U bosanskohercegovačkom slučaju, navodi profesor Kukić, jezičke razlike između tri službena jezika su manje od pet posto, a to znači da su manje nego što su razlike u engleskom jeziku:
„Ja naprosto mislim da ta količina razlika se treba iskoristiti kao bogatstvo i kao mogućnost koja će svakom građaninu BiH stvoriti realnu mogućnost da zna i hrvatski i bosanski i srpski, stvoriti mogućnost da živi u ambijentu međusobnog uvažavanja, međusobnog poštovanja različitosti i da mu te različitosti ne smetaju.“
Za glavnu i odgovornu urednicu sedmičnog magazina «BH dani» Vildanu Selimbegović očito je kako u ovom trenutku RTRS pokazuje nastojanja da bude državna srpska televizija, a da BHRT i Federalna televizija nisu u mogućnosti da naprave onakav program kojim bi bili zadovoljni i pripadnici hrvatskog naroda u BiH:
„To je jedini razlog zbog kojeg ja nisam apriorni protivnik takvog kanala. Ono čega se plašim, naravno, jeste podjela, podjela prije svega zemlje.“
Direktor programa Federalne TV Zvonimir Jukić:
„Pa ja ne znam šta će to donijeti. To će vjerojatno odrediti zakonodavac. To je stvar Javnog RTV servisa BiH, stvar Parlamenta i stvar osnivača. Šta će on donijeti, ja stvarno ne znam, samo znam da sada treba krenuti u zakonsku proceduru da vidimo hoće li se to i na koji način oživotvoriti.“
Urednica IPP Federalne TV Duška Jurišić:
„Da su postojale ozbiljne namjere, do sada bi bilo riješeno pitanje finansiranja Hercegovačke radio-televizije, te Radija Herceg Bosne u Mostaru. Međutim, upornost se isplati i evo, da pođemo od pretpostavke da je kanal na hrvatskom jeziku osnovan - da li će on služiti potrebama građana ili potrebama političara – to je pitanje. Ovo je vruće predizborno pitanje koje se otvara svake dvije, odnosno četiri godine u toku predizborne kampanje. Od tog građani zaista nemaju nikakve koristi. Političke stranke više bi učinile za građane kad bi osigurale normalno funkcionisanje javnih emitera, već postojećih, naravno, od naplate RTV takse do primjene zakona o uspostavi Javnog RTV sistema.“
