„Moja kuća Srpska“, „Bože pravde“, „Glasajte srcem“, „100% BiH u Evropsku uniju“ - ovo su samo neki od slogana vodećih političkih partija u Bosni i Hercegovini uoči predstojećih lokalnih izbora. Sudeći prema parolama, problemi sa kojima se susreću lokalne zajednice u zemlji, poput vodovodne mreže, asfaltiranja ulica, izgradnje stambenih objekata, političke partije ne zanimaju.
Sociolog Ivan Šijaković kaže da su se političari izvještili da iznesu što više obećanja jer im je time bolja pozicija:
„Prosto političke partije su shvatile izbornu trku i predizbornu kampanju kao jedna poligon gde će se natjecati u nečemu što se može reći spisak želja i dobrih namera, a da za to nema kasnije nikakve odgovornosti, pa čak ni nikakve želje da se to realizuje. To je prostoono što se narodski kaže - bacanje prašine u oči.“
Profesor mostarskog Sveučilišta Slavo Kukić navodi da bh. političari nisu izuzetak u odnosu na svjetske kada je riječ o predizbornoj kampanji i obećanjima koje daju. Ipak, za razliku od njih, u BiH, kako kaže Kukić, težište nije na razvojnim projektima, radnim mjestima i većem životnom standardu, nego je uvijek u pitanju homogenizacija političkog tijela oko pitanja koja se tiču nacionalnog opstanka:
„Meni nije problem kod političkih elita ako oni smatraju da je to ono što njima donosi glasove. Pa logično je, makijavelistička pozicija - a političari su makijavelisti po definiciji - ih tjera na takav tip komunikacije. Problem je da prosječan čovjek naprosto svaki put nanovo u 20 godina nasjeda na isti trik i da po osnovu istog trika izlazi na biračko mjesto i da glasaju za iste.“
Prema istraživanjima dosadašnjih izbora održanih u BiH, efekti rada izabranih predstavnika vlasti ne samo da nisu dovoljni u odnosu na primanja koja imaju, nego su prema građanima koji su ih birali neodgovorni, kaže predstavnik Centra za promociju civilnog društva Šefko Bajić:
„Barem dosad u retorikama se nije primijetilo da su sami političari shvatili da su ovo lokalni izbori i da pred građane treba izaći sa konkretnim temama. Nama ne trebaju političari koji će govoriti o ustavu, o policiji. Za lokalne izbore nam trebaju političari koji će govoriti o ulicama, o liftovima, o zapošljavanju. Uzmite npr. u Bosanskoj Krupi, pade ma na pamet - naše su to kolege analizirale u preko 20 gradova šta su govorili - ima preko 3.800 nezaposlenih ljudi. Svaka stranka koja tamo napravi predizborni skup i ne govori o zapošljavanju kao najvažnijem problemu, zapravo obmanjuje svoje birače, koristi političke floskule i koristi se onim najjeftinijim vidom kampanje koji je više populistički, a nije konkertan.“
Nevladina organizacija “ACIPS” počela je nadgledanje predizbornih aktivnosti vodećih političkih partija na ovogodišnjim lokalnim izborima. Cilj projekta, prema riječima Tatjane Ljubić, je analiza koliko se političari u javnim istupima tokom kampanje bave stvarnim problemima:
„Zbog toga ćemo mi pratiti koliko se konkretno bave problemima, i to po sljedećim temama: radna mjesta, mladi, obrazovanje, lokalna samouprava, potom zdravstvo, selo, odnosno ruralni razvoj, socijalne politike koje uključuju siromaštvo, penzije, lokalna infrastruktura, što se odnosi na stambenu politiku, javna dobra, građevinska zemljišta, prirodne resurse, prijevoz, komunalije, potom zaštita okoliša.“
A da su političari izgubili “dobar glas” kod građana pokazuju i njihovi odgovori na pitanje šta očekuju od lokalnih izbora:
“Baš ništa zato što će opet pobijediti nacionalne stranke. Isto, sve nas isto čeka - malo pred izbore radova po cesti, brljavljenje ceste i ništa više.”
“Ne očekujem, bogami, ništa.”
“Ako ne bude lošije, neće bolje.”
“Ne očekujem velike promjene.”
“Desiće se kao i prije - puno obećanja, ali ništa se drastično neće promijeniti.”
Podsjećanja radi, dosadašnja obećanja političkih partija u prethodnim godinama ostala su samo mrtvo slovo na papiru. Iako su obećavali nova radna mjesta, bolji obrazovni sistem, zdravstvenu i socijalnu zaštitu, od toga se u praksi nije ostvarilo ništa. Jedino što su uradili, a nisu obećali, jeste da su sebi povećali plate.
