Porobić: Nije bilo vremena za neke analize jer smo tek prije desetak sati doputovali. Nema ni razloga za neke ozbiljnije analize ovog proteklog perioda jer je sve apsolutno jasno. Tu su neki parametri koji su egzaktno jasni i koji treba da nam daju sliku gdje smo i što smo. Jugoslavija je 1952. godine uzela prvu medalju u vaterpolu. Uzela je prvo evropsko zlato 1991. godine. Ona Jugoslavija, sa onakvim sastavom, je došla do prvaka Evrope, uprkos Olimpijskim igrama u Mexiku, Melburnu i Tokiju. Ono za što je Jugoslaviji trebalo skoro 40 godina, mi smo uzeli za jedno ljeto.
U drugim sportovima na Olimpijskim igrama, u rukometu recimo, zemlje koje su bile prvaci Evrope, nisu dobro prošle. Pošto su evropsko prvenstvo i Olimpijske igre bile jedno uz drugo, mi smo pokazali izvanredan rezultat i skoro je nemoguće da se to ponovi.
Naš status na međunarodnim nivou je loš. Mi nemamo neku podršku. Kada se to sve uzme u obzir, treba da budemo prezadovoljni jer smo mi za godinu i pol dana, po svim parametrima, prvaci Evrope i među četiri najbolje ekipe svijeta. Mi i Srbija bi bili drugo ili treće mjesto na planeti. To je još jedan podatak da smo mi u kolektivnim sportovima neprikosnoveni. Bivša Jugoslavija je inače dugo važila za zemlju koja je najbolja u kolektivnim sportovima. Sve je to pošlo naprijed. Treba razmišljati i o tome da dolaze igrači druge nacionalnosti, pa će prema tome biti sve teže i teže. Iz tog razloga, naš veliki uspeh je što smo na ovim Olimpijskim igrama među četiri najbolje ekipe na planeti.
RSE: Naš tim nema logistiku u tim asocijacijama. Šta to konkretno znači? Što bi trebalo da se desi da dobijemo logistiku?
Porobić: Mi smo potpuno sami i nemamo apsolutno nikakve mogućnosti da nekome pošaljemo ni pismo žalbe, a ne znam ni kome bismo ga poslali. Na velikim turnirima uvijek postoji jedna borba koja se odigrava iza kulisa, borba određenih uticaja, određenog lobiranja, određenog lobiranja sudija. Mi tu nemamo nikakvu pomoć.
Ne želim da pričam ni o suđenju, ni o svemu tome. Ne želim da upadnemo u tu grešku, želim da budemo dostojanstveni. Ekipa Srbije nije imala snage da nam pruži ruku na postolju u Malagi, niti da analiziraju svoje greške, nego su počeli priču o suđenju. Neću da idem tim putem, ali je evidentno da na utakmici sa Mađarskom i na utakmici sa Srbijom nismo imali podršku gledalaca, posebno protiv Mađara. Potpuno je jasno, da ako ti neko sudi tri kontra faula, onda želi nekoga da zaštiti, pošto to i nije bio sudija iz elite.
RSE: U meču sa Mađarskom nismo bili loši.
Porobić: Mi smo ih nadigrali. Imali smo rezultat 8:8, imali su igrača više. Tačno sam znao odakle će šutirati i govorio sam to igraču sa klupe, ali taj igrač je samo pazio na određenu stvar i on je na to primio gol. Mogu potpuno otvoreno da kažem da je takvo suđenje sudije iz Rumunije bilo sramno jer je na tri gola razlike svaki naš pokušaj presjekao kontra-faulom. Tu je pokazao jednu subjektivnost i tu je naša pozicija loša.
Kako se to može popraviti? Nikako. Ipak treba da prođe određeno vrijeme i da se provedu izbori u međunarodnim forumima. U Evropi su izbori sada u septembru, a u svijetu iduće godine. Četverogodišnji ciklus je malo da bi se dobile takve pozicije. Možemo samo da očekujemo da upornim radom i ozbiljnim kulturnim ponašanjem zadobijamo simpatije. Onda u budućim igrama možemo očekivati takvu vrstu podrške.
RSE: Od vanevropskih timova svi su mislili da će Australija u vaterpolu biti najbolja, ali su Amerikanci došli do finala. Kako komentarišete igru ta dva tima?
Porobić: Australiju i Ameriku pratim 12 godina. Amerika je imala svoje periode i ranije, ali Australija nije nikada igrala ovako dobro kao sada. Mislim da je to jedna ekipa koja će nam i u buduće zadavati muke. To je dobro za svjetski vaterpolo. Po mišljenju igrača, taj duel koji su imali protiv nas, to plivanje, mi smo bili najjača ekipa. Oni su nas potpuno iscrpili. Znao sam da će nam to biti teška utakmica i bilo mi je teško. Ne treba da budemo žalosni. Mi smo mogli primiti taj gol na kraju i ispali bismo iz prvih šest najboljih. Pitanje je gdje bi završili. Australija je sigurno iznenađenje.
Americi je ovo treće srebro. Dobro je za svjetski vaterpolo da su i Amerika i Australija ušle na velika vrata na svjetsku scenu. Ako smo mi najperspektivnija evropska ekipa, Australija će sigurno za neko buduće vrijeme biti zemlja u vrhu svjetskog vaterpola. Izuzev Velje Uskokovića koji odlazi, naša cijela ekipa ostaje. Ako Australija ostane u ovom sastavu, oni će sigurno biti ozbiljan kandidat za vrh svjetskog vaterpola.
Sada je evidentno da snažne ekipe imaju dobre trenere. Mnoge zemlje imaju dobar sastav, ali lošeg trenera. Znam da će od 12 ekipa, koje su bile na olimpijskom turniru, siguran u osam-devet doći do promjene trenera. Moramo da sačekamo da vidimo koji će treneri doći jer će i to dosta značiti na mapi svjetskih vaterpolo snaga.
RSE: Koje je sljedeće veliko takmičenje koje vas očekuje?
