Budućnost ruskog “izleta” u Gruziju tek treba da bude utvrđena. Ali, neki zaključci se već mogu donijeti:
- Ruska moć je posebno brutalna u postsovjetskom razdoblju, kao što smo već vidjeli u Čečeniji. Ova brutalnost je potvrđena, iako u manjem obimu, u predstavi koju je ruska voska priredila okupiravši nezavisnu državu, krećući se kroz nju kako je htjela, napredujući i povlačeći se po želji, te ležerno uništavajući vojnu i civilnu infrastrukturu jedne mlade demokratije dok je zapanjen svijet gledao. Danas je to Gruzija, sutra možda Ukrajina? Ili, u ime iste solidarnosti sa navodno ugroženom ruskom populacijom, možda će to biti Baltičke zemlje? Ili Poljska?
- Nova Rusija je indeferentna na međunarodne proteste i upozorenja. Hladni rat je imao svoja pravila, svoje šifre. To je bilo vrijeme kada su znakovi pažljivo dešifrirani. U to vrijeme smo provodili reagirajući na ono što filozof Michel Seres zove “signalni pucnji” protivnika. U ovom novom ‘Hladnom ratu’, nema više signala. Nema više šifri. Umjesto toga, Rusija nudi sramotnu gestu “porukama” koje neće imati apsolutno nikakvog efekta. Vladimir Putin je, sa cinizmom i samouvjerenošću, koja je do jučer bila nezamisliva, izabrao da naredi svojim trupama da dopru skoro 30 kilometara do Tbilisija, u vrijeme kada je Condoleezza Rice bila u posjeti gruzijskoj prijestolnici.
- Rusija nema stida kada dođe do uvrtanja principa i ideala. Ona prijeti “presedanom” Kosova, kao da bi moglo bilo nešto zajedničko između slučaja srpske provincije “slomljene” etničkim čišćenjem koje je trajalo decenijama, te situacije u Osetiji, žrtvi “genocida” u kojem je, prema posljednjim podacima (izvještaj Human Rights Watch-a), ubijeno 47 osoba. U namjeri da pod svoje okrilje vrati manjine koje govore ruskim jezikom u Gruziji, Rusija kao argument koristi “dužnost da interveniše”, kojom bi opravdala strogost ruske vojske u Goriju i u drugim mjestima. Ovo je krasan, odličan princip drag francuskom ministru vanjskih poslova i nekolicini drugih. Kako odvažno! Pa, gospodin Putin se odvažio, gospodin Putin je mislio o tome i radio je tako.
- Evropska, i u ovom slučaju francuska, diplomatija je nemoćna. Mi očekujemo od velike demokratije da osudi i sankcioniše agresora. Ali, ustvari se radi suprotno. Sankcioniše se strana koja je napadnuta. Baš kao što se dogodilo prije 15 godina u Daytonu. Predsjednik BiH Alija Izetbegović je, teškog srca, bio primoran da potpiše sporazum kojim se cijepa njegova zemlja. Gruzijski predsjednik Mikheil Saakhashvili je takođe bio primoran da ratificira dokument kojeg Rusi nazivaju “Medvedev-ov dokument”. Niti jednom riječju dokument ne spominje teritorijalni integritet Gruzije. U dokumentu takođe postoje famozne “dodatne bezbjednosne klauzule” koje daju ruskoj vojsci pravo da bude tamo stacionirana i da patrolira, što je u principu skandalozno jer postoje nejasnoće u načinima njihove primjene. Da li se svijet okrenuo naopačke? Ovo mora da je san.
- Javno mišljenje na Zapadu je bilo dezorijentisano propagandnom mašinerijom Kremlja. Sada znamo da je ruska vojska snažno pripremala za rat prije 8. avgusta. Znamo da je na “granici” između Gruzije i Osetije grupisala jaku vojnu i paravojnu logistiku. Znamo da su Rusi planski popravljali željeznične tračnice kako bi mogli prevoziti trupe, a znamo i da je najmanje 150 tenkova prošlo 8. avgusta ujutru kroz tunel Roky, koji odvaja dvije Osetije. Drugim riječima, niko ne može da ignoriše činjenicu da je predsjednik Saakhashvili samo odlučio da djeluje kada više nije imao izbora, a rat je već bio došao.
Uprkos ovim činjenicama koje bi trebale biti očigledne svim savjesnim promatračima, mnogi su mediji potrčali da prikažu Gruzijce kao huškače, kao neodgovorne provokatore rata.
Mi moramo sve ovo ispitati. Moramo dublje analizirati mehanizme sljepila koje bi možda, ukoliko ne budemo oprezni, moglo ovjekovječiti “pad hrabrosti” Zapada. Razlog, ako ne čast, traži da u Tbilisiju spašavamo Evropu.
______________
(Lévyjeva nova knjiga "Left in Dark Times: A Stand Against The New Barbarism” –“Ostavljeni u mračnim vremenima: Stav protiv novog barbarizma" - biće objavljena slijedećeg mjeseca od izdavačke kuće Random House. )
