Dostupni linkovi

Topolanek o paralelama: 1968 - 2008


Mirek Topolanek

Češki premijer, Mirek Topolanek u intervjuu Radiju Slobodna Evropa u Pragu govori o paralelama između sovjetske invazije u ljeto 1968. godine i sadašnjeg rusko-gruzijskog konflikta.

Topolanek: U pitanju je ista zemlja. 1968. godine to je bio sovjetski imperijalizam i zabrinutost Moskve da će tadašnja Čehoslovačka nakon slobodnih izbora tražiti da izađe iz Varšavskog pakta i da će krenuti prema slobodi i demokraciji. Tadašnja sovjetska imperija reagovala je uz “bratsku pomoć” svojih blokovskih saveznika.

RSE: Šta mislite da je cilj Moskve u Gruziji?

Topolanek: U slučaju Gruzije, kao i 40 godina ranije prilikom invazije na Čehoslovačku, problem je ista zemlja koja se sada zove Ruska federacija. Onda je to bio Sovjetski savez — ali ponovo se radi o istoj neo- imerijalističkoj politici, ruskoj želji da obnovi svoju ulogu globalne super-sile. Paralela se može povući i u odnosu na propagandu koja okružuje ovu intervenciju. Ciljevi su slični - ne dopustiti Gruziji da se izvuče iz sfere ruskog političkog i ekonomskog utjecaja, da se ne priključi NATO savezu. Rusija je prijetila Gruziji i prije samita u Bukureštu gdje su neke zapadne zemlje imale rezervu oko širenja Saveza. Rusija nije djelovala kao mirovna snaga u zoni razdvajanja između Gruzije s jedne strane i Južne Osetije i Abhazije, s druge.

RSE: Da li je međunarodna rekacija na događaje u Gruziji različita u odnosu na to kako je svijet reagovao na ulazak sovjetskih turpa u Čehoslovačku?

Topolanek: Slični su geopolitički i strateški ciljevi sovjetske intervencije u Čehoslovačkoj prije 40 godina i sadašnje ruske intervencije u Gruziji. Ali ovo je sasvim drugo vrijeme. Ne treba zaboraviti da je Čehoslovačka bila totalitarna država. Praško proljeće je bilo samo jedan val demokratizacije – ali to još nije bila demokracija. Za razliku od tadašnje Čehoslovačke, Gruzija je suverena i nezavisna zemlja, sa demokratski izabranom vlašću i utoliko je ovaj ruski potez gori u odnosu na događaje iz 1968. godine i okupaciju Čehoslovačke.

RSE: Nekolicina političara je svoju solidarnost sa Gruzijom izrazila odlaskom u Tibilisi. Da li postoji nešto što se može zamejriti gruzijskoj strani?

Topolanek: Za žaljenje je da je Sakašvili dopustio da bude isprovociran i uvučen u konflikt koji se mogao predvidjeti. To što je on napao ciljeve u Južnoj Osetiji bila je velika greška. U posljednjih 10 ili 15 godina Evropska unija nije imala konsistentnu i jedinstvenu spoljnu politiku. Mi imamo intenzivne kontakte sa gruzijskim ministarstvom spoljnih poslova i ne moramo dokazivati svoju zainteresiranost za ovaj koflikt time što bi neko od naših političara otputovao u Tibilisi.

Može se reći da je u vojnoj akciji Rusija ostvarila svoj cilj i teško je povjerovati da će se povući. Posljednji potezi, pripreme za priznavanje Abhazije, upućuju na to da neće biti skorog povlačenja ruskih trupa sa gruzijske teritorije.

RSE: Možete li formulisati poziciju Češke u ovom konfliktu?

Topolanek: Mi želimo da se u ulozi mirovnih snaga anagažuju internacionalne trupe, jer je Rusija pala na ispitu kao čuvar mira u zoni razdvajanja. Mi želimo da se sačuva teritorijalni integritet Gruzije a to znači da Južna Osetija i Abhazija ostaju u njenom sastavu. Mi želimo da vidimo neku vrstu Maršalovog Plana, ne samo za Gruziju, već za širu regiju koja je sa ovim konfliktom destabilizirana, uključujući Jermeniju i Azerbejdžan. Češka je jedan od najvećih investitora u Gruziji i naše investicije su dovedene u pitanje. Gruzija je istovremeno važna aorta kroz koju nafta i gas dolaze u Evropu. Tu je planiran Nabuko naftovod. Naši strateški interesi su pogođeni. Češka se ne drži po strani u ovom konfliktu i mi dosta jasno artikulišemo naše stavove. Postoji paralela sa '68-om. U osnovi ista zemlja sa sličnim namjerama – ne želi da dozvoli jednoj zemlji koju smatra dijelom svoje interesne sfere, da napusti tu sferu. To je bila pozicija sovjetske administracije i to je izgleda pozicija današnje Rusije.

XS
SM
MD
LG