Naselje Diva Grabovica, nedaleko od Jablance, ima samo jednu kuću, a u njoj živi bračni par Alija i Šefika Đuka, sa dvoje djece, povratnici iz Sjedinjenih Američkih Država:
„Imam 36 koza, imam kravu, imam vola - imam sve što čovjek treba da ima na selu. Imam plastenik, imam baštu, jedem zdravu hranu. Imam tu i ribe. Sa dvojicom ljudi radim i mlađ evo već drugu godinu, tako da preživljavam - i živim.“
Bračni par Đuka upoznali su se još 1983. godine, a dvije godine kasnije i vjenčali. Šesnaest godina nisu mogli imati djece, što je bio razlog da odu u Ameriku jer su bili uvjerni da će im američki liječnici pomoći. To se i dogodilo. Šefika je 2001. godine rodila blizance Miralema i Hatidžu:
„Dobro smo i zadovoljni. Glavno je što smo zdravi. Imamo djecu. Dobili smo ih nakon 16, 17 godina braka. I to nam je najviše zadovoljstvo. Samo da nas zdravlje posluži i da ih podignemo da dođu do svog hljeba.“
Nakon što im se ostvario američki san, prije pet godina odlučili su se vratiti u BiH. Kažu da se nisu pokajali, iako su više očekivali od države i općine u kojoj žive:
„Moj život ovdje u Diva Grabovici je, ja bar tako mislim, normalan. A sa ove materijalne strane i pomoći od moje matične države - ja nisam za ovih pet godina vidio ama baš ni feninga koristi. Ali vazda sam bio optimista i borio sam se u životu da imam da živim normalno. Nisam se oslanjao puno - ali sam se razočarao.“
„Ovdje je slobodnije, ljepše je, svoj narod. Tamo gdje god se... Onda već godine, nisi mogao dobro ni jezik savladati. Uvijek kad pođeš negdje, doktoru ili bilo gdje, moraš nekog tražiti da ti pomogne...“
Prošle godine za oboje bio je važan trenutak jer su dočekali da blizanci Miralem i Hatidža krenu u školu.
„Vozim ih u Jablanicu. Vozio sam ih u Jablanicu cijelu godinu i nije mi teško. Za moju djecu učiniću sve, mada, opet kažem, niko od nadležnih nije došao, ni pitao: ’Alija, ipak ti si tu, živiš tu, kako ti je, imaš li problema?’ Niko.“
Kako je Diva Grabovica bogata prirodnim ljepotama, Aliji je velika želja da na ovom području razvije turizam:
„Šta ja znam, možda jedna mala potpora bi me vratila na neku nulu, da živim normalno - jer nikad u životu nisam težio za nečim velikim, uvijek sam želio da živim neki normalan život kao i ostali ljudi. Za nečijim bogatstvom - to me nikad nije ni vuklo, niti sam imao želju.“
Život u BiH im se puno više sviđa jer, kako kažu, imaju više slobode nego u Americi. Sreća bi bila potpuna kada bi oko njih bilo više sloge i ljubavi...
„Nekakva nesloga među narodom, pa i među familijama. Jedino mi to smeta. A što se tiče posla i života, zbog toga se nisam pokajala. Dok budem mogla raditi imaću, neću valjda biti gladna. Samo da je malo više ljubavi oko nas.“
