Skrb za veterane i ratne stradalnike jedan je od prioriteta hrvatske Vlade. Izdvaja se mnogo novaca, ali najveći dio odlazi na skrb za ratne vojne invalide i za obitelji poginulih i nestalih. Sami veterani tek unazad tri godine imaju pravo na najnižu mirovinu kada navrše 65 godina, nedavno su dobili i dionice, ali je cijeli proces vrlo netransparentan, i imaju dodatak na mirovinu – ovisno o ratnom stažu, ali i tu nije sve tako sjajno. Za Radio Slobodna Evropa govori Suzana Barilar, koja u zagrebačkom „Jutarnjem listu“ prati probleme braniteljske populacije:
„Taj dodatak nije bog zna kakav. Kod 1.500 njih se ispostavilo da im je bolje da izaberu pravo na povrat duga umirovljenicima nego dodatak na mirovinu, jer im je mirovina u tom slučaju manja. Imaju prednost pri zapošljavanju, koju su državne institucije dužne poštovati, ali to rade vrlo malo – ne vode računa o tome. Njih trideset tisuća je i dalje na zavodu za zapošljavanje.“
Zakon omogućuje, po američkom primjeru, povlašten upis u srednje škole i na fakultete za branitelje i njihovu djecu, ali kako je to rješenje izazvalo veliki bunt ostalih građana, roditelja i mladih, ove godine resorno ministarstvo će im plaćati pripreme za prijemne ispite.
Stopostotni invalidi dobivaju doista sve što treba – visoku mirovinu koja zajedno s drugim dodacima zna premašiti 2.000 eura, kuću ili stan, svakih sedam godina novi auto, dodatak za skrb treće osobe:
„Radi se o zaista najtežoj kategoriji. Invalidi ispod 80 posto nemaju pravo na stambeno zbrinjavanje, već samo mogu dobiti povoljniji kredit. Dvadesetpostotni invalidi – uglavnom je riječ o oboljelima – imaju vrlo male dodatke kad je riječ o invalidnini (100-200 kuna) i imaju nešto veće mirovine. Mislim da se nitko od nas ne bi želio mijenjati s nekim tko je danas u kolicima za njegovih 16.000 kuna koliko iznose njegova ukupna primanja.“
Međutim, iako zakon sve lijepo uređuje, ima hrvatskih veterana koji se već 13 godina bore za priznanje statusa. Zagrepčanin Zlatko Adrinek već toliko vremena živi „ kao na iglama“, jer je cijelo vrijeme na privremenim rješenjima o statusu ratnog vojnog invalida, a trajno rješenje nikako da dođe – i to ga muči:
„Čim razmišljam o rješavanju statusa, automatski sam nervozan, automatski mi sve smeta. Političke emisije su hvalospjevi braniteljima samo u pojedinim trenutcima, pred neku manifestaciju, kao što je sad proslava ,Oluje‘ u Kninu i slično. Tu se govori kako su branitelji dali sve od sebe, ovo i ono. Ali čim to prođe, za par dana se branitelja više nitko ne sjeti.“
Neki uspoređuju prava aktualnih veterana sa pravima veterana iz antifašističke borbe. Krešimir Piškulić je nakon partizana radio 40 godina, karijeru je završio u fondu mirovinskog, a sada je član predsjedništva Saveza antifašističkih boraca Hrvatske. Nikada nije postojala „boračka“ mirovina, kaže Piškulić, a jedine pogodnosti bile su odlazak u mirovinu sa 35, a ne sa 40 godina staža, dok se vrijeme provedeno u partizanima računalo u staž - dvostruko. Međutim, iza devedesete sudionicima antifašističke borbe mirovine su smanjene:
„Zakinuti smo linearno pet, a prije četiri godine u prosjeku 15 posto. Kad bismo danas imali ona prava koja smo imali, onda bi naše mirovine bile za 15 do 20 posto veće.“
Tako bi umjesto sadašnjih 2.500 kuna (nešto preko 300 eura) iznosile oko 3.000. Prosječna mirovina sudionika Domovinskog rata iznosi 5.500 kuna, ali to sudionike antifašističe borbe ne smeta i ne traže da se i njima isplaćuje toliko. Međutim, smeta ih što invalidi iz Domovinskog rata imaju za isti stupanj oštećenja 15 posto veću naknadu nego 4.000 preživjelih invalida antifašističke borbe:
„Mislimo da nema nikakvih elemenata – etičkih, moralnih, ekonomskih, političkih – po kojima bi, ako je netko izgubio jednu ili obje ruke, procent priznavanja invalidske mirovine prema njemu bio drukčiji. A to je ovog časa slučaj. Mi branimo stav da svi sa istim stupnjem oštećenja treba da imaju invalidske mirovine potpuno jednake.“
Pred ovogodišnje obilježavanje dana ustanka u Hrvatskoj, predsjednik Sabora Luka Bebić najavio je da će se krenuti sa vraćanjem antifašistima zakinutih starosnih i invalidskih mirovina. Antifašisti su oko te njegove najave u najmanju ruku rezervirani.
