Dostupni linkovi

Pretvaranje zločina u politiku


Nenad Pejić, osnivač redakcije RSE na južnoslovenskim jezicima i zamjenik direktora RSE

Sa Nenadom Pejićem, osnivačem redakcije Radija Slobodna Evropa (RSE) na južnoslovenskim jezicima i zamjenikom direktora RSE razgovaramo o tome kako su mediji sa bivših jugoslovenskih prostora izvještavali o hapšenju i isporučenju Radovana Karadžića.

RSE: Vi ste u svojoj kolumni na web site-u Radija Slobodne Evrope napisali - Kada neko gleda televizijske stanice i način na koji su te medijske kuće propratile hapšenje Radovana Karadžića, lako mu se može dogoditi da pomisli kako se nije dogodilo ništa važno. Da li se posljednjih dana ta slika promijenila na bolje?

Pejić: Jeste. To što sam napisao i to što mislim je bazirano na dosta detaljnom praćenju medija, prije svega u Srbiji i Hrvatskoj, a djelomično u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori.

U Srbiji je osnovna teza bila - kako se sakrio, kako izgleda, ima li ljubavnicu - a niko se nije koncentrirao na činjenice. Ne može se niko sakriti bilo gdje. Lako se sakriti u državi koja ne želi da te nađe. Niko se nije bavio time ko mu je pomagao da se sakrije. O zločinima baš i nije bilo riječi. Poruka koju je slala Televizija Srbije je - moramo da ga uhapsimo zato što je to uvjet da idemo dalje u Evropu. Možda je to kratkoročno dobro - da se spriječe demonstracije i protesti - ali je dugoročno loše jer se Srbija mora sa time suočiti. Pedeset posto ljudi u Srbiji ne vjeruje i ne prihvaća da su Srbi iz Srbije počinila bilo kakve zločine, a 30 posto smatra Karadžića herojem.

U prvih nekoliko dana bio sam postiđen zbog informacija sa hrvatskog dnevnika...

U prvih nekoliko dana bio sam postiđen zbog informacija sa hrvatskog dnevnika. Pitali su se da li je imao ljubavnicu. Čak je reporter rekao dvije rečenice koje su ispod nivoa. Pravio je reportažu o mjestu u Novom Beogradu, gdje je Karadžić živio i rekao da će on posljednji put vidjeti zgradu u kojoj je živio kada odleti za Hag. To je nekorektno. Druga rečenica, koja je grozna sa mog stajališta, a koja je emitirana u dnevniku je: "Imao je ljubavnicu, a poznavajući karakter njegove žene, bolje mu je da ga i ne posjećuje u zatvoru". To je ispod nivoa. Treći ili četvrti dan je urednik dnevnika zagrebačke hrvatske televizije rekao da su oni odlučili da stanu sa tom vrstom izvještavanja jer to smatraju nekorektnim, da su zaboravili na zločine, pa su počeli da pričaju o zločinima.

RSE: Da li je i to bolje nego ćutati? Kako tumačite ono što je uradila Televizija Crne Gore?

Pejić: Začudilo me je to što je uradila Televizija Crne Gore. Oni su dali agencijsku vijest i onda su o tome ćutali, kao da se to njih ne tiče, a nije tako.

RSE: Oni to pravdaju činjenicom da nemaju novca, da nisu imali novca da ljude pošalju u Beograd.

Pejić: Ne trebaju vam novci da pričate o zločinima koji su počinjeni za vrijeme rata u bivšoj Jugoslaviji, niti vam trebaju ikakvi novci da govorite o zločinima koji su počinjeni u Bosni i Hercegovini od strane JNA ili paravojnih jedinica. Crna Gora je daleko otišla u odnosu na Srbiju. Bio sam negativno iznenađen jer sam mislio da će iskoristiti tu priliku da nešto kažu na tu temu.

Prije šest godina, kada sam bio na Radiju Sloboda Evropa direktor Redakcije na jugoslavenskim jezicima, pripremili smo sve tonove Karadžića, Mladića i svih optuženih za ratne zločine iz Hrvatske, Srbije i Bosne i Hercegovine, čekajući vrijeme kada će se ljudi suočiti sa svojom sudbinom.

RSE: Koliko mislite da to ima veze sa zvaničnom politikom Crne Gore? Da li se zvanična crnogorska politika reflektuje kroz uređivačku politiku Televizije Crne Gore? Nekako je Crna Gora i zvanično oćutala sve to što se dešava oko Karadžića.

Pejić: Nije samo Crna Gora ćutala, već su se i političari u Srbiji, gotovo rijetko, ili nikako, izjašnjavali o tome. Valjda su vodili računa da dobiju koji glas od onih za koje je Karadžić heroj. Ne znam da li je to bio direktan nalog od strane političkog rukovodstva Crne Gore, ali pretpostavljam da je bilo dosta uticaja. U svakom slučaju, Crnoj Gori je vjerovatno interes da zaboravi šta je bilo jer se sprema za Evropu.

Nije samo Crna Gora ćutala, već su se i političari u Srbiji, gotovo rijetko, ili nikako, izjašnjavali o tome. Valjda su vodili računa da dobiju koji glas od onih za koje je Karadžić heroj...

RSE: Nijedna televizija iz Crne Gore se nije direktno uključila u saslušanje Radovana Karadžića. Znači da ipak postoji neki otklon prema svemu tome.

Pejić: Vjerovatno. Ogroman broj televizija je to prenosio. Šta je sada glavna vijest u svijetu? Glavna vijest u svijetu je da je Karadžić imao dogovor sa Holbrukom. Zašto je to glavna vijest? Jer je Karadžić veliki manipulator, a znam to i iz svog iskustva jer sam bio direktor Televizije Sarajevo prije rata i nešto malo za vrijeme rata. On jako dobro zna da je to njegova jedina šansa. On ne može da kaže da nije znao da je bombardovano Sarajevo, ili da nije znao za Srebrenicu, ili da je davao drugačija naređenja. Na taj način se ne može braniti i zna da će tamo ostati dugo, vjerovatno do kraja života.

Jedini način da se brani je da zločin pretvori u politiku i to je ta izjava. Holbruk je rekao da nije imao nikakav dogovor sa njim. Šta sada imamo? Imamo riječ protiv riječi - riječ jednog zločinca, protiv riječi poznatog svjetskog političara. To je situacija u kojoj on pobjeđuje, kao što je i Milošević pobjeđivao.

RSE: Njemu na ruku ide i izjava bivšeg ministra Bosne i Hercegovine u UN-u, Šaćirbega, koji je skoro izjavio isto - da zna da je Holbruk to obećao Karadžiću.

Pejić: Ne samo da on o tom piše, već je i Karla del Ponte u to sumnjala i u svojoj knjizi to objavila. To je priča druge vrsta i nema nikakve veze sa zločinima i sa Sudom u Hagu. Sada svijet treba da otkrije kako su svjetske sile, pa uključujući i Holbruka, gurale male političke lidere, koji su bili veliki samo u svojim očima, da dođu do mira, ko je tu koga ucjenjivao i šta se kome nudilo. To je priča druge vrste i ona također treba da dođe na svjetlo dana jer govori dosta loše o svjetskoj politici, ali to nema veze sa Hagom. U Hagu se sudi za ratne zločine.

RSE: Ovo iskustvo može biti dragocjeno u hapšenju Mladića i pokrivanju tih priča.

Pejić: Mislim da će biti dragocjeno. Mladić će biti druga priča jer je on ipak vojno lice. Građani Srbije, koji su srpske nacionalnosti, su poznati po tome da vole uniformu, a da li je to uniforma vojske ili uniforma šumara, to je druga puča. Nemam velikih sumnji oko toga. Nadam se da je Srbija krenula jednim putem i da će tim putem nastaviti za dobrobit Srbije i ostalih koji žive u regionu.

RSE: Jedan kolega iz talijanske televizije je lijepo rekao, stajavši ispred vrata haškog sud: "Kada se ova vrata potpuno zatvore, vrata Evrope za Srbiju će biti potpuno otvorena".

Pejić: Otvorit će se sigurno, ali moramo biti precizni. Ne može niti jedna država postati demokratska u roku od 24 sata.

XS
SM
MD
LG