Dostupni linkovi

Pritisci iz EU i posle hapšenja?


Hoće li se i nakon hapšenja Radovana Karadžića, jednog od dvojice najtraženijih haških optuženika, nastaviti međunarodni pritisci na Srbiju ili će politika rigoroznog uslovljavanja biti relaksirana?

Sjedinjene Države će, sudeći bar po izjavi Klinta Williamsona, ambasadora za pitanja ratnih zločina, nastaviti politiku pritiska na Beograd radi što skorijeg hapšenja preostale dvojice haških begunaca, Mladića i Hadžića. Evropska unija je pre par dana odložila odmrzavanje prelaznog trgovinskog sporazuma sa Srbijom, bar do septembra, do izveštaja tužioca Serža Bramerca o saradnji Srbije sa Tribunalom u Hagu.

Predsednik Srbije Boris Tadić, uz nemale lične rizike, čak pretnje smrću, izručio je Radovana Karadzića međunarodnoj pravdi. Ima li nakon toga još mesta sumnji da isto neće učiniti i sa Mladićem, a o Hadžiću i da se ne govori? I to bez spoljašnjih pritisaka.

Clara O’Donnell, analitičarka londonskog Centra za evropske reforme, kaže za naš program da Evropska unija u ovom trenutku ne bi trebalo da propusti šansu da nagradi Srbiju za ovo što je učinila, ali nije sigurna da će Brisel to i učiniti.

“Zanimljivo je da su se slične kritike Evropske unije čule i u Ukrajini neposredno nakon izbora, posle pobede “narandžaste revolucije” pre nekoliko godina. Kada je “narandžasta” vlada došla na vlast i preduzela niz reformskih koraka, takođe je počela da se žali da ne dobija nikakav pozitivan signal od Evropske unije i da će joj zato biti mnogo teže da održi zamah u sprovođenju reformi. To se upravo i dogodilo. Unija nije povukla nikakve suštinske poteze i taj početni zamah i entuzijazam su ubrzo splasnuli. Isti rizik postoji sad i ovde.”

Mark Almond, profesor Univerziteta u Oxfordu

Ni Mark Almond, profesor Univerziteta u Oxfordu, ne očekuje promenu politike pritisaka i usporavanja evropskih integracija kako Srbije, tako i ostalih zemalja zapadnog Balkana, uz izuzetak Hrvatske.

“Pritisci će se nastaviti. Ako govorimo o Evropskoj uniji, evidentan je umor od proširenja. Primera radi, istog dana kada je osvanula vest o hapšenju Karadžića, pojavila se i informacija da je Evropska unija kaznila Bugarsku, suspendujući joj ogromne sume novca na ime pomoći. U Briselu i u mnogim drugim zapadnoevropskim prestonicama koje plaćaju račune Evropske unije imate vrlo opipljivo neraspoloženje da se uvećavaju sume novca koje će teći na evropski jugoistok. Iako iz Brisela mašu šargerepom zbog dobrog ponašanja Srbije i obećavaju da će ono biti nagrađeno bržim priključenjem Evropskoj uniji, verujem da će sve zemlje bivše Jugoslavije, osim Hrvatske, biti još dugo u evropskoj čekaonici. Čak i kad bi Mladić sutra bio isporučen Hagu, ne verujem da bi to vodilo nekom opipljivijem napretku i beneficijama za Srbiju. Moglo bi u najboljem slučaju da se odrazi na dodatnu relaksaciju viznog režima, ali ne i na ubrzanje procesa približavanja Evropskoj uniji.”

Ono što je interesantno jeste da je Evropska unija pre izbora ponudila Srbiji šargarepu. Spremno je potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju sa Beogradom, kako bi podstakla građane da glasaju za proevropske snage. Zbog toga je čak i kritikovana jer je to viđeno kao mešanje u unutrašnje poslove Srbije, podseća Clara O’Donnell.

Clara O'Donnell, analitičarka londonskog Centra za evropske reforme

“Ako su bili spremni da pre izbora ponude takve pozitivne signale, onda bi definitivno trebalo da budu spremni da ih ponude i sada. Zato što Srbija nesumnjivo ima proevropski orijentisanu vladu, rešenu da ostane na putu integracija u Evropsku uniju. Ovo što se dogodilo – mislim na hapšenje i isporučivanje Radovana Karadžića Tribunalu u Hagu – zaista je kapitalan pomak i uverena sam da bi Evropska unija to morala ne samo da pozdravi, što je učinila, nego i da valorizuje delima. Nažalost, Brisel je često veoma spor, a dešava mu se i da propusti prave momente za akciju. Videćemo šta će se desiti, ali smatram da bi bar simbolična koncesija od strane Evropske unije u ovom trenutku Srbiji bila veoma dobrodošla.”

U poslednjih osam meseci građani Srbije, predvođeni predsednikom Tadićem i njegovim pristalicama, činili su zapravo sve, čak i više, nego što su Evropska unija i Sjedinjene Države tražile. Odgovor na to je bilo priznavanje Kosova od strane većine članica Evrospke unije, kao i Sjedinjenih Država, kaže Mark Almond i upozorava:

“Iako se Tadićeve linije odbrane za sada dobro drže, ukoliko Srbija u periodu koji sledi ne dobije adekvatnu satisfakciju za pokazanu kooperativnost, ako ne bude opipljivivih beneficija za njene građane, oni će se zaputiti na drugu stranu političke jednačine – radikalima i nacionalistima.”

XS
SM
MD
LG