Logično, jer nova vlada u maloj Makedoniji i nije vijest. Iza vijesti, medjutim, valja se nešto što lako može završiti na naslovnim stranicama.
Premijer Nikola Gruevski je pokrenuo lavinu patriotizma, kontrolira medije, svadja se sa susjedima, nigdje ne putuje i izolira Makedoniju. Predstavnici Evropske Unije ga upozoravaju da parlament ne može da zasjeda bez oporbe koja odlazi sa sjednica, ali on umjesto da pokuša vratiti opoziciju, koristi priliku i na dnevni red ubacuje nove zakone. Jako je dobar u otvaranju velikih, možda i pravih pitanja, ali beskrajno loš u njihovom zatvaranju. Na političkoj i medijskoj sceni se valjaju sva ta otvorena pa i velika pitanja i gotovo svako od njih ima nacionalni naboj. Premijer Nikola Gruevski vodi taj nacionalni pokret, novinare je pozvao da "rade u cilju zaštite nacionalnih interesa" pri čemujeontajkojiodredjujenacionalniinteres. Premijer postaje svemoćan i demonstrira silu. Njegovi odredi specijalne policije hapse političke protivnike, kao naprimjer strumičkog gradonačelnika. Jedan učitelj i jedan ljekar optužen da je primio mito od 200 eura su uhapšeni u filmski organiziranoj anti-terorističkoj akciji!!?? Premijer je još uvijek vrlo popularan, kontrolira dvije trećine poslanika u parlamentu, a prošli je tjedan predsjednik države, Branko Crvenkovski izjavio da se neće kandidirati za još jedan mandat jer ne može raditi sa premijerom koji "vodi pogubnu politiku za Makedoniju, a još za to ima podršku glasača!"
Frustrirana pritiskom iz Srbije oko granica i negiranjem postojanja Makedonske pravoslavne crkve, Albanije sa podrškom tamošnjim Albancima, Kosova sa kojim je granica gotovo potpuno nekontrolirana, Grčkom oko imena i Bugarskom oko identiteta - Makedonija je prihvaćala i kompromise koje nije morala. Pod pritiskom Evropske Unije pristala je i na kršenje Ustava 2001-e, trpeći i gledajući naprijed prema priključenju Uniji i NATO paktu. Ugovor o pridruživanju potpisala je prva nakon Slovenije, ali je druge države u regionu pretiču. Njena posljednja nada je bio ožujski samit NATO pakta ove godine u Bukureštu gdje se očekivao, uz Hrvatsku i Albaniju, poziv za članstvo. Grčka je, medjutim, to spriječila negirajući makedonsko naziv same države. Tako je Grčka frustracija sa imenom susjedne države dovela Makedoniju u poziciju teškog razočarenja. Ono što je bila nepodijeljena podrška Evropskoj Uniji i NATO paktu se preko noći okrenulo naopako.
Makedonija se zatvorila u sebe i okrenula – prošlosti. Tamo je čekao Aleksandar Makedonski, čije su vojske osvajale državu za državom još 200 godina prije Krista! Prošli tjedan u posjet Makedoniji je stigao princ Gunzafer Aga Kan sa obitelji. Princ je inače hotelijer i potiče iz plemena Hunza u Pakistanu i, navodno je, potomak Aleksandra Makedonskog. Potomak nekoga ko je osvajao današnji Pakistan prije 23 stoljeća!! Princ je u Skopju dočekan sa svim državnim počastima, Makedonska pravoslavna crkva je za njega organizirala svečanu liturgiju, a dobio je na poklon parcelu "da bi se osjećao kao kod kuće!" U Bitoli, gdje je posjetio ostatke antičkog grada Herakleje, tamošnji vladika je javno rekao da princ "liči na Aleksandra Makedonskog!" Sve to prate mediji pa Makedonija danas živi u antičkom zanosu.
Mijenjaju se imena ulica i škola i daju im se antička imena, a pred zgradom vlade je postavljena - antička figura. U prodavnicima su uvedeni takozvani "patriotski fiskalni računi" pa svaki kupac na računu sada ima tačan podatak koliko je novaca potrošio za makedonsku robu, a za koliko robu iz stranih država. Na svakom računu stoji količina makedonskog patriotizma!! Nacionalni zanos je najbolji način da se zaboravi kako one škole sa novim antičkim imenima nemaju odgovarajuće sanitarne čvorove, ili da se prikriju inflacija koja od siječnja ove godine iznosi 10% ili redovna poskupljenja. 18-og srpnja je cijena grijanja porasla za 60% u jednom jedinom danu! Ministri sve češće otvaraju "narodne kuhinje", mjesta gdje se siromašnima dijeli hrana. Ono što je u svakoj drugoj državi dokaz promašene politike, u Makedoniji je dokaz patriotizma.
Albanska manjina u Makedoniji - oni čine 24% stanovništva - ovo planirano nacionalno osvešćivanje Makedonaca mirno promatra. Za sada. Ove dvije etničke grupe već sada žive jedna pored druge, a ne jedna sa drugom, moglo bi se čak argumentirati da je Makedonija danas već federacija iako se naziva republikom, samo joj to niko nije rekao. Makedonski patriotizam nije ipak, za sada bar, usmjeren protiv Albanaca. Ali, on će se vrlo lako, a možda i vrlo brzo, pretvoriti u nacionalizam koji će neminovno dovesti do sukoba. Očekivati da će u tom sukobu mirni biti Kosovo i Albanija na zapadnoj granici, Bugarska na istoku, Grčka na jugu i Srbija na sjeveru je - politički sasvim naivno.
Ono što je počelo kohezijom makedonske nacije, pa preraslo u patriotizam, sada se polako pretvara u nacionalizam i lako može završati rastakanjem države! Konačno, Bugarska već sada lako izdaje putovnice Makedoncima; Grčka otvoreno prisvaja makedonsko ime, zabranjuje slijetanje slijetanje predsjedničkog zrakoplova Makedonije u Ateni jer je na trupu imao makedonsku zastavu koju Grci ne priznaju, ne dozvoljavaju prelijetanje avionima zrakoplovima makedonske zračne kompanije, jer nose ime "Makedonija", a u subotu nisu dozvolili novinarima iz Makedonije da udju u Grčku; Srbiji ne pada na pamet da prizna Makedonsku pravoslavnu crkvu, Albanija i Kosovo zdušno pomažu "svojim" Albancima u Makedoniji.
Na Balkanu su se u zadnjih 20 godina izredali svi agresivni nacionalizmi osim - makedonskog. Slovenački se prvi okrunio neovisnošću, hrvatski je osim neovisnosti uspio da se riješi najvećeg dijela ne-Hrvata, mahom Srba, kojih je pred rat bilo više od 10%, a danas ih je tek negdje oko 3%. Nacionalno budjenje kod Crnogorca je završilo takodjer samostalnom državom, dok su tri agresivna nacionalizma ratovala u BiH, a "ratuju" i danas. Najgresivniji je bio, i ostao, srpski nacionalizam koji je svoj ratni pohod započeo sa tezom “svi Srbi u jednoj državi“, a završio sa Srbima u pet neovisnih država. Posljednji na toj skali nacionalnih budjenja, koji je često bio nacionalistički, je bio Albanski koji je završio baš kao i svi ostali – u neovisnoj državi. Da li je sada na redu Makedonski?
Svaka je nacionalistička euforija odraz slabosti, nedostatak samopuzdanja i sumnje u svoj identitet. Što su problemi u drzavi veći to je nacionalizam jači i agresivniji, prazne stomake je najlakše zamijeniti vrućim glavama. I to je vrijeme kad obično počinje sukob i kad stižu svjetski mediji. Premijer Nikola Gruevski postaće tada svjetski poznat, ali njegov će narod možda stići jedna kletva još iz vremena Jugoslavije:
"Da Bog da da vidiš svoju kuću na CNN-u!!“