«Jedna od najvećih svjetskih kinematografija, jedan od najmanjih svjetskih festivala slave zajedno –Motovun 10. godišnjicu svog postojanja, a Rusija 100. godišnjicu snimanja prvog filma. U kombinaciji to znači da ćemo u Motovunu, ali i u Zagrebu, pokušati napraviti programe kojima ćemo obilježiti te godišnjice.»
Već početkom srpnja u Zagrebu će se održati tjedan ruskog filma, a od 28. srpnja do 1. kolovoza u samom će Motovunu biti prikazan presjek 100 godina stare ruske kinematografije, od prvog filma 'Pobunjenici s Donje Volge – Stjenjka Razin' iz 1908. pa sve do danas - kazao nam je umjetnički direktor festivala Rajko Grlić:
«Pa, kao što znamo iz historije, svi mali imaju kompleks velikih... Kako smo mi najmanji festival na svijetu onda smo odlučili pozvati najveću kinematografiju, to jest oni su nas izabrali. To je bilo u 'koprodukciji'. Oni su tražili 3 mjesta u Europi gdje će obilježiti 100 godina ruskog filma i mi smo ispali jedno od tih. Lani su bili ovdje, iskontrolirali, pregledali i odvagali da bi mi bili idealno mjesto za proslavu 100 godina ruskog filma.»
Rusija,ovogodišnja zemlja- partner Motovunskom festivalu, proizvede godišnje oko 100 filmova, no ruski je film u Hrvatskoj potpuno nepoznat, osobito mladoj generaciji, zbog čega se motovunski program ove godine djelomično preselio i u Zagreb. Grlić:
«Kako smo mi u našoj pretvorbi medija krenuli na jednu stranu svijeta, a drugu zaboravili, zato u Zagrebu radimo desetak tih velikih njihovih 'blogbustera' u zadnjih 5-6 godina koji se nisu dokopali naših kina jer ne spadaju u 'lance' koji vladaju kinima. A u Motovunu u tu čast otvaramo 5. kino, koje će ove godine biti cijeli dan i cijelu noć posvećeno ruskom filmu - od carske Rusije, avangarde, teškog socrealizma, razbijanja tih klišea, do '80-tih kad su neki veliki autori izašli. Za klince u ovim krajevima, koji o tome takorekuć ništa ne znaju, koji su od Rusije vidjeli 200 puta 'Krstaricu Potemkin' kao jedini znak tog vremena i tog prostora, mislim da će to biti otkriće jedne velike i ozbiljne kinematografije.“
A sam Motovun navršava svojih prepoznatljivih 10 godina u kojima se uspio nametnuti kao mjesto različitosti, dijaloga, tolerancije, otvorenosti, svega što je te davne 1998. Hrvatskoj poprilično nedostajalo. Ministar kulture u Račanovoj koalicijskoj Vladi Antun Vujić, podsjeća da je to, ne tako davno vrijeme, ipak bilo vrijeme u kojem su se još pomopozno slavili Tuđmanovi rođendani u Hrvatskom narodnom kazalištu, pa je festival u Motovunu imao oblik političkog undergrounda:
«Radi se o dva tipa Hrvatske koja su na neki način bila sukobljena, to je bilo još vrijeme 'velikih magnuma'... proslava 'rođendana' u HNK-u, ognjištarska kultura, kultura 'preslica'... Nije to, dakako, bila ukupna hrvatska kultura, ali je takva kultura tražila alternativu. I Motovun, i ne samo Motovun, ima još i drugih inicijativa, pružali su tada jednu vrstu moderniteta i europskog lika Hrvatske. U tom pogledu on je otvarao nešto što je poslije postalo normalno.»
