Dostupni linkovi

U ratu potpuno uništen, grad Počitelj, kameni dragulj Hercegovine, danas se rađa iz pepela. Objekti su obnovljeni novcem Vlade Federacije BiH. Počitelj sada ponovo privlači turiste. Ipak, potrebno je još dosta napora kako bi se Počitelju vratio nekadašnji sjaj.

Srednjovjekovni grad Počitelj u historijskim izvorima prvi put se spominje 19. februara 1444. godine. Ovaj nekada privlačni srednjovjekovni grad smješten je na kamenoj litici lijeve obale rijeke Neretve, dvadesetak kilometara južno od Mostara, uz magistralni put koji vodi prema Jadranskom moru.

Dževad Ibrulj kaže da nedostaju određeni prateći sadržaji, uz već postojeće, kako bi turizam zaživio u potpunosti u ovom kraju:

„Obnovljene kuće ne znače ama baš ništa ako nema pratećih sadržaja koji bi pomogli ovom stanovništvu da preživi - od komunalnih potreba, odvoza smeća, vidite smeće je svuda. Ali dobro, Počitelj je gradilište. Zatim vodovod, zatim rasvjeta. Sve to, niko ne vodi računa, sve se to pravi, znači to će sutra otprilike propasti jer niko nema da odgovara konkretno za to.“


Počitelj je cjelovit likovni biljeg ljudskog samoodržanja. On je stih izražen u kamenu, vole reći slikari koji su nadahnuti ljepotama Počitelja ovom gradu ostavili brojna djela:


Zahvaljujući Hakiji Kulenoviću, Ivi Šeremetu, Ivi Andriću i ostalim pionirima odabrana je ova kuća koja je kupljena. Ovo je kuća Gavrankapetanovića i ona je kupljena i pretvorena je u umjetničku koloniju. I od tada je umjetnička kolonija zaista pokretač svih kulturnih aktivnosti i života kompletnog na ovom dijelu Hercegovine - od Mostara do Stoca, Čapljine i dalje.“


Vrijedni mještani ovog hercegovačkog mjesta izrađuju nakit i suvenire. Motivi starih historijskih znamenja i kulturne baštine su najčešća inspiracija. Svoje rukotvorine, napravljene isključivo od materijala pronađenih i sakupljenih u Počitelju, Razija Kajtaz nudi turistima uz zidine stare počiteljske tvrđave:


„Naše djevojke rade. To su sve kamenčići ovdje pronađeni. Sve je to po čemu mi hodamo. Znate kako je to ikebana fina, ili ovako jedna kutijica za nakit od kamenčića koji su slagani sa puno živaca i volje. Treba uporan čovjek biti. Ja, s obzirom da nemam svoju radnju, prodajem ovdje.“


Znatiželjni engleski i franucuski turisti došli su u Počitelj kako bi vidjeli ovaj, kako sami kažu, poseban spoj Mediterana i Istoka:


„Aposlutno fantastično. Lijepo je vidjeti ovu arhitekturu koja podsjeća na Bliski istok, vidjeti ove minarete i džamiju. Bila sam u Tunisu i Maroku i vidjela ih tamo, ali lijepo je ovo vidjeti u Evropi. Ovo je dio Evrope. Vrlo lijepo. Moj suprug je ovdje dolazio prije 20 godina kada je još bila Jugoslavija. Lijepo je vidjeti da se turizam ovdje vraća. Definitvno ću ovo preporučiti svojim prijateljima.“

„Vidjeli smo staru jezgru Mostara, Stari most. Lijepo je vidjeti da je sve to obnovljeno.“

„Definitivno ću preporučiti ovaj grad. Ljudi su veoma prijateljski raspoloženi. Prenijeću im poruku da obavezno dođu ovdje i provedu svoje odmore. Ovo je prelijepo mjesto. Ja ću se sigurno vratiti.“


Britanskim i turistima iz Francuske koje susrećemo u Počitelju pažnju privlači djevojčica u narodnoj nošnji Rahima Dizdar, mala prodavačica trešanja:


„Ovdje sam u Počitelj došla s majkom. Baš mi je lijepo. Ovdje idem u školu, peti razred, dobra sam učenica. Imam majku, nigdje mi ne radi. Ja ovdje radim, prodajem voće.“


Na par trenutaka, privučeni zamamnim mirisom, zavirili smo u kuhinju lijepo uređenog restorana podno počiteljske tvrđave. Hranu za svoje goste pripremala je Raifa Alagić:


„Specijalitet naše kuće je uvijek bio pilav od jegulje. To je tradicionalno hercegovačko jelo. To se pravi ispod saća, jegulja i riža. To je tradicija i to je specijalitet.“


Evo poruke Počiteljaca svima koji do sada nisu osjetili i vidjeli ljepotu i spoj Mediterana i kopna, starine i modernog na jednom mjestu:


„Dobro došli u Počitelj.“

XS
SM
MD
LG