Izbjegavši pred naletom srpske vojske iz Podrinja, Hasan Nuhanović došao je u Srebrenicu. Nakon što su srpske snage, predvođene generalima Ratkom Mladićem i Radislavom Krstićem, ušle u zaštićenu zonu UN-a, Bošnjaci su spas potražili u bazi holandskog bataljona UN-a u Potočarima. Nuhanović je tada bio prevodilac pri bataljonu. Njegovi otac, majka i brat bili su među stotinama onih koji su se nadali zaštiti pod okriljem UN zastave. No Holanđani su uradili upravo ono što nisu trebali - predali su ljude srpskoj vojsci, kaže Nuhanović:
Upravo zato što im nisu pružili zaštitu i tako spriječili ubistva, Nuhanović je prije pet godina tužio Kraljevinu Holandiju. U procesu koji je upravo počeo Nuhanović se pojavljuje kao svjedok zbivanja u Potočarima. Holandska vlada i komanda pri UNPROFOR-u su, prema tužbi, odgovorni za nemar koji su pokazali holandski pripadnici mirovnih snaga koji nisu pokazali pažnju za civilno stanovništvo koje im je povjereno na brigu. Odgovornost za smrt njegove porodice Holandija je u odgovoru na tužbu već dva puta negirala, iako su događaji do sada već odavno jasni, ističe Nuhanović:
“Kad je u pitanju moja porodica konkretno, oni ne da nisu uradili dovoljno nego su uradili ono što nisu trebali uraditi. Dakle, oni su moju porodici silom, uz prijetnju oružjem, istjerali iz baze pred mojim očima i predali ih u ruke Srbima. I nakon svega su ih Srbi ubili, kao i stotine drugih dječaka, muškaraca, uključujući i moju majku.“
Upravo zato što im nisu pružili zaštitu i tako spriječili ubistva, Nuhanović je prije pet godina tužio Kraljevinu Holandiju. U procesu koji je upravo počeo Nuhanović se pojavljuje kao svjedok zbivanja u Potočarima. Holandska vlada i komanda pri UNPROFOR-u su, prema tužbi, odgovorni za nemar koji su pokazali holandski pripadnici mirovnih snaga koji nisu pokazali pažnju za civilno stanovništvo koje im je povjereno na brigu. Odgovornost za smrt njegove porodice Holandija je u odgovoru na tužbu već dva puta negirala, iako su događaji do sada već odavno jasni, ističe Nuhanović:
„Ja mislim da su stvari bile jasne i prije nego što sam ja podnio tužbu i trebale su sad da budu jasnije. Ustvari je i cilj tužbe i rasprave na sudu da se na sudu utvrdi istina, činjenice. Međutim, država je već dva puta odgovorila na moju tužbu pismenim putem i oni u svom odgovoru, pogotovo u svom drugom odgovoru, negiraju skoro sve što sam ja naveo. Oni negiraju da su moju porodicu, oca, majku i brata, kao i druge izbjeglice u Potočarima kod Srebrenice predali srpskim snagama u ruke. Dakle, to je jedna šokirajuća informacija i za mene, a vjerovatno i za javnost.“
Holandija je odlikovala pripadnike bataljona koji je bio u Srebrenici u vrijeme izvršenja genocida. Time se, smatra Nuhanović, Holandija odredila prema Srebrenici, i to je njihovo pravo - ali na zamjenu teza ga nemaju:
„Ako oni misle da trebaju odlikovati ljude koji su tamo učestvovali u nekim stvarima koje su bile dio onog zločina, neka to rade. Dakle, oni pokazuju svoje lice time, to njihov problem. Ja hoću da iznesem istinu i iznosim je na sudu, ali ako mi neko nakon 13 godina kaže da ono što se dogodilo nije to što se dogodilo, kao da sam ja to sanjao, onda zamislite kako se ja osjećam. Ja nisam imao iluzija, ja sam naravno očekivao da se država brani, ali nisam očekivao da se brani lažima.“
Iako bi presuda po njegovoj tužbi mogla pomoći i Srebreničankama, koje su također tužile Holandiju da dokažu istinu, nijedna od domaćih institucija nije ponudla pomoć Nuhanoviću u njegovoj pravnoj borbi:
„Država mi nikad nije ponudila pomoć, niti mi je dala nijedan fening. Dakle, ja ovdje ima troškove, to je moja privatna tužba, ja ću do kraja potjerati, nema problema, ne moram mi država nikad ni pomoći.“
Isprazna politička obećanja pred svaku godišnjicu više ne pogađaju žrtve. Iz godine u godinu sve je manje onih koji se vraćaju u mjesta s kojih su protjerani, što je zabrinjavajuće, upozorava Nuhanović:
„Mi koji smo izgubili tamo porodice, koji smo isfrustrirani raznim stvarima, razočarani, ne možemo se previše obazirati na nekakva isprazna obećanja i laži Dodika ili bilo koga drugog. Ja sam lično spreman na još mnogo gora iznenađenja u budućnosti. Druga stvar, treba uvijek odvojiti pitanje povratka i pitanje postizanja pravde, jer imate hiljade i hiljade preživjelih iz Srebrenice i Podrinja koji žive u Americi, zapadnoj Evropi itd. i koji žele pravdu naravno, ali oni se nikada neće vratiti u Srebrenicu. Neću se ni ja nikad vratiti.“
I tako će se pred 13. godišnjicu genocida Nuhanović, koji je izbjegao pokolj samo zahvaljujući pločici s UN-ovim natpisom, za istinu boriti sam.
S druge strane, u Potočarima će tragediju opisivati i na pravdu pozivati oni koji već godinu i po nisu preveli presudu Međunarodnog suda pravde u Hagu i samim tim zatražili odgovornost onih koji su u smrt odveli hiljade muškaraca i dječaka.
