Dostupni linkovi

Posljednjih dana i mjeseci, možda jedna od najatraktivnija tema kod nas je ona o pritiscima na novinare. Nedavno je, prilikom obilježavanja Svjetskog dana slobode medija, američki Freedom House Bosnu i Hercegovinu svrstao u zemlju djelomično slobodnih medija (zauzela je negdje oko stotog mjesta). Bolji od nas su gotovo svi u regionu. To je porazna činjenica s obzirom na izbor od prije dvije-tri godine kad su Reporteri bez granica ustvrdili da smo među dvadeset najslobodnijih. O tome smo razgovarali sa Mehmedom Halilovićem, dugogodišnjim novinarom i ombudsmenom za medije.

RSE: Svakog dana smo svjedoci političkih pritisaka i nasrtaja pojedinaca, grupa i centara moći na ovdašnje medije. Zašto je to tako?

Halilović: To je na neki način izraz pogoršanja političke situacije. Većina tih pritisaka dolazi iz političkih krugova. Ne bi se moglo reći da pritisci dolaze samo iz jedne stranke, iako se takav dojam na prvi pogled može steći. To je odlika sadašnjeg stanja i karakteristika političke elite u BiH, sa vrlo rijetkim časnim izuzetima.

RSE: Čovjek naprosto ne može vjerovati da je došlo do ovakvog razvoja kad se sjeti da su prije nekih dvije-tri godine Reporteri bez granica Bosnu i Hercegovinu svrstali među dvadeset najslobodnijih. Bez obzira na rezerve u vezi sa kriterijima, domaća profesionalna zajednica se mogla osjećati ponosnom. Ujedno, bio je to istinski kompliment za ovdašnju vlast. Sada ta vlast gura medijske slobode duboko unazad. Zašto se na to opredijelila?

Halilović: Na sceni su određeni politički ciljevi. Pogoršanje političkih odnosa se prelama i na medijskoj sferi, jer su ambicije političkih elita neispunjene ukoliko ne vladaju i medijskim prostorom. A medijski prostor se jedno vrijeme bio oteo i sad ga žele staviti pod kontrolu. Zašto je BiH prije dvije, tri ili četiri godine imala puno bolji rejting nego ove, pa i prošle godine? Iz prostog razloga što su Reporteri bez granica uglavnom cijenili pravni i donekle politički ambijent, nisu ocjenjivali same medije. Nažalost, kod nas se taj politički ambijent u velikoj mjeri promijenio, i na štetu javnosti i na štetu medija, tako da sada imamo te negativne tendencije, koje su rezultat sukoba na političkoj sceni, ali su takođe rezultat i izvjesnih ustupaka međunarodne zajednice političkim elitama zbog nekih sitnih poteza i podrški koje političke elite prave na evropskom putu Bosne i Hercegovine.

RSE: Zanimljiv je i ovaj salto u metodama. Onomad, mediji su kontrolisani sofisticirano – držanjem na informativno-ekonomskoj dijeti. Danas se prijeti metkom u čelo, fizičkim napadima, stečajima, ekonomskom likvidacijom… Spisak zvuči tako zastrašujuće da se i ocjena Freedom Haousea čini nerealno visokom.

Halilović: Očigledno da političke elite u BiH postaju nervozne. Zbog neostvarenih političkih ambicija, oni se međusobno stalno sukobljavaju i te sukobe prenose i na medije. Oni žele kontrolu – neki su je nažalost i ostvarili – nad dijelom medija i zbog toga imamo ovaj retrogradni proces koji se danas odvija. Imamo napade na Regulatornu agenciju, imamo stalne napade javni servis BiH (BH televiziju i radio), imamo napade na pojedine novinare. Očigledno im se ne dopada šta se o njima piše i objavljuje.

RSE: Ima dosta kolega koji smatraju kako je nedostatak jedinstvenog prostora i tri različite, ponekad suprotstavljene javnosti olakotna okolnost za napade na novinare.

Halilović: To je bez sumnje tako. Imamo podijeljenu zemlju uzduž i poprijeko po svim šavovima. Zbog toga je podijeljena i javnost. Jer, to je opet u interesu političkih elita. Podijeljena javnost im služi za lakšu manipulaciju. Imamo podijeljenu i medijsku zajednicu. I to ne samo na tri dijela, već je ona okupljena u nekih pet ili šest novinarskih organizacija, koje, nažalost, nemaju u prvom planu profesionalne ciljeve i motive, nego neke druge – političke, nacionalne, treće ili četvrte. To, naravno, olakšava i omogućava napade političkih elita na medije, a istovremeno otežava profesionalnoj zajednici da se od njih odbrani.

RSE: Imam dojam dijelu ove profesije objektivnost baš i nije omiljena disciplina, da je posve precijenjeno razmišljati o njoj kao o nečem dobrom za profesiju. Neke kolege zapravo pristaju na sve ovo što se dešava. Vrag je uvijek na onoj drugoj strani. Onog drugog uvijek možeš napadati, a istovremeno biti zaštićen od vlastitih medija.

Halilović: Ja bih za takve novinare rekao da im novinarstvo nije osnovna profesija i da su ušli u novinarstvo zbog nekih drugih ambicija, najčešće političkih. Na prvom mjestu im je odbrana nekakvih nacionalnih ciljeva, nekakvih vjerskih ciljeva, nekakvih političkih ciljeva, nekakvih ideoloških ciljeva i tako dalje i zbog toga imamo ovo što imamo. Još uvijek imamo svađe na medijskoj sceni, još uvijek imamo međusobne tužbe; nemamo jedinstven profesionalni odgovor na sve ove izazove. S vremena na vrijeme se pojavi poneki otpor, ali on je nedovoljan da bi se u cjelini suprotstavio političkim pritiscima koji dolaze sa svih strana.

RSE: Da li bi neko sindikalno uvezivanje nekoliko profesionalnih društava moglo pomoći toj zaštiti profesije i zaštiti sloboda uopšte?

Halilović: Ja vjerujem da bi, i to udruživanje koje bi bilo na profesionalnim osnovama, sa profesionalnim ciljevima. Mislim da je to ono što nam nedostaje. Ali, kažem, sve dok imamo novinare i medije koji imaju neke druge ciljeve, to je neostvarivo.

  • 16x9 Image

    Budo Vukobrat

    Novinarstvom se počeo baviti 1973. godine kao reporter u Televiziji Sarajevo. Više od 13 godina u programima RSE angažovan na novinarskim i uredničkim poslovima.

XS
SM
MD
LG