Direktor Instituta za medije Radojica Bulatović saopštio je rezultate prošlogodišnjeg istraživanja, metodom fokus grupe, o percepciji građana o izvještavanju medija o borbi protiv korupcije i pranja novca, a koje govori da je stanje akutno, da korupcije ima u svim sferama društva i da ona nanosi ogromne ekonomske štete, te da je najveća odgovornost u borbi protiv tih pošasti na sudstvu, tužilaštvu i policiji:
"Primjetno je da je novinarima, ali i državnim institucijama otežan posao, između ostalog, jer građani rijetko prijavljuju korupciju. Zabilježili smo pri tome i nepovjerenje u nadležne državne institucije. Građani ispitanici ukazuju da nam nedostaju temeljitije istraživačko novinarstvo i smatraju da je u ovom javnom poslu neophodna i hrabrost novinara. Istraživanje je pokazalo da bi cilj medija trebalo da bude i podizanje svijesti građana o suzbijanju korupcije i pranja novca, pri čemu se insistira i na saradnji novinara i državnih organa".
Ocjene iz istraživanja nijesu iznenađenje za direktoricu Uprave za antikorupcijsku inicijativu Vesnu Ratković:
"To su rezultati koji su onako opšte poznati, korupcije ima, prepoznaju je i anketirani u ovom istraživanju. Mi sa svim ovakvim zaključcima ili stavovima, uzimamo ih za ozbiljno i da su za nas važni".
Sa navodima istraživanja se, međutim, ne slaže načelnik Uprave za pravne poslove i odnose sa medijima Uprave za sprječavanje pranja novca, Miroslav Radojević, koji kaže da je sporno što se istraživanje fokus grupe od dvanaest ljudi obavljeno prošlog ljeta prezentuje sada jer je u međuvremenu mnogo toga urađeno na suzbijanju pranja novca u Crnoj Gori o čemu, kako kaže, svjedoče i sljedeći nalazi:
"Hoću da istaknem da je krajem februara ove godine Stejt Dipartment objavio svoj izvještaj. U tom izvještaju Stejt Dipartmenta koji tretira problematiku pranja novca se nigdje ne navodi Crna Gora kao rizična destinacija za pranje novca. Početkom decembra prošle godine Crna Gora je odbranila «progres riport» ili izvještaj pred nadležnim komitetom Savjeta Evrope Moneyval- zaduženog za praćenje ove problematike."
Na našu primjedbu da su nalazi ovog istraživanja, međutim, u potpunosti saglasni sa svim ostalim na ovu temu, te pitanje da objasni kako tumači činjenicu da svi rezultati istraživanja pokazuju isto, Miroslav Radojević odgovara:
"Moram ustvari da kažem da su te percepcije u žargonu malo naduvane. Izvještaj zvaničnih relevantnih institucija međunarodnih organizacija, mislim da ovdje niko od nas ne može da dovede pod znakom pitanja kredibilitet Stejt Dipartmenta ili Manival-a, odnosno Savjeta Evrope, tako da njihovi izvještaji govore nešto sasvim drugo."
Radojević je, na pitanje da li će javnost biti upoznata sa praćenjem transakcija politički i javno eksponiranih ličnosti, odgovorio da oni nemaju mandat da objavljuju imena, već samo da na osnovu ovlašćenja prikupljaju podatke o njihovim finansijskim transakcijama:
"Naš zadatak kao administrativnog tipa finansijsko-obavještajne službe, jeste da ustvari prikupimo podatke koji dolaze od strane naših zakonskih obveznika, u prvom redu banaka, da podatke analiziramo, sumiramo i ukoliko podatak, odnosno predmet, ima dodirnih elemenata sa, u sebi inkorporiranim međunarodnim elementom, kontaktiramo u stvari druge finansijsko-obavještajne službe posredstvom Egmont security web-a, dobijamo podatke i tako kompletiran predmet prosljeđujemo policiji i tužilaštvu koji dalje postupaju sa tim predmetom."
Sa kakvim se problemima suočavaju novinari istražujući slučaj korupcije?
Ključne prepreke na koje novinari nailaze tokom istraživanja slučaja korupcije su nedostatak podrške institucije koje bi trebalo da te slučajeve istražuju, mogućnost tužbi nakon objavljenih tekstova o korupciji i manjak izvora informacija, kažu naši sagovornici iz listova "Vijesti, "Dan" i "Monitor. Novinarka lista "Dan"Jadranka Rabrenović ukazuje da i pored toga što je svijest o postojanju korupcije visoka u javnosti nije moguće doći do mnogih podataka direktno od institucija koje se bave sprječavanjem te pojave:
"Niti možeš da dobiješ podatke iz poreske prijave, niti možeš da dobiješ podatke iz policije. Apsolutno nema nikakvog načina da dobiješ nekakve konkrene podatke od institucija koje prosto prate stvari od nekakvih javnih podataka, jer je sve podvedeno pod lične podatke. Druga stvar koja predstavlja problem, čak iako novinari uspiju da dokažu, odnosno da poslažu činjenice koje neminovno vode ka korupciji onda umjesto reagovanja institucija dođe ti tužba od onoga kojem si ti poslagao podatke ili što je kod nas češći slučaj umjesto tužbi dolazi ćutanje. I pri tom svi smo svjesni korupcije, percepcija korupcije je ogromna u kompletnom društvu, Evropska unija nam neprekidno ukazuje na postojanje korupcije i pritom nemamo nijedan jedini procesuirani slučaj korupcije, iako je logično da korupcije ima najviše u procesu privatizacije."
U dnevnom listu "Vijesti" već mjesecima čekaju na odgovore iz državnih institucija o slučajevima korupcije. Prema riječima novinarke ovog dnevnog lista Dragane Babović veći problem predstavlja objavljeni tekst o korupciji nego sam čin koji se dogodio:
"Nesaradnja državnih organa kao što je, na primjer, tužilaštvo od kojeg "Vijesti" čekaju mjesec dana da dobiju informacije o milionskoj odšteti države u slučajevima kao što su dikektor "Montenegroairlinesa", korupciji u Upravi za sprječavanje pranja novca. Ima ih na desetine slučajeve, ali mi ne možemo da dobijemo ni zvanične informacije. Poslije skoro svake informacije poneko nazove da zaprijeti tužbom. U Crnoj Gori očigledno nije problem što neko uzme na stotine hiljada eura nego je problem što se novinari bave time, što pišu da je neko opljačkao državu za taj novac".
"Istraživanje korupcije traži mnogo vremena, a takođe i suočavanja sa malim brojem izvora informacija i teško je doći do konkretnih podataka", kaže novinar "Monitor"-a Veseljko Koprivica koji smatra da se upravo iz ovih razloga novinari klone teme korupcije, te da se istraživanje ove pojave ne isplati:
"Novinar teško može pronaći kompetentnog sagovornika i dobiti pouzdane dokaze o slučajevima korupcije, a da bi se odbranio ukoliko eventualno bude tužen.Tu vam ništa ne znači to što je javna tajna da je korupcija jedan od najvećih problema crnogorskog društva, da gotovo nema građanina koji nije morao da potplati ljekara ili nekog državnog službenika da bi završio svoj posao ili to što strani eksperti često upozoravaju na problem korupcije u Crnoj Gori. Zbog svega toga pisanje o korupciji je tema koje se novinari uglavnom klone, jer će potrošiti puno vremena, neće saznati ništa konkretno i naići će na veliki broj prepreka da bi napravili jedan analitički istraživački tekst".
