Dostupni linkovi

Neki dan je u Sarajevu premijerno saopšten program ljetošnjeg Međunarodnog festivala kulture u škotskom Edinburgu. Ovo je prvi put u 62-godišnjoj istoriji najznačajnijeg svjetskog festivala te vrste da se ovako nešto uradi izvan granica Velike Britanije.

Razlog je činjenica da se na planetarnoj smotri teatra i muzike po prvi put u zvaničnoj konkurenciji pojaviti jedna predstava s prostora bivše Jugoslavije. Radi se o predstavi «Klasni neprijatelj» sarajevskog East-West centra, a u režiji Harisa Pašovića. Pašović je prvi čovjek jedinstvenog pozorišnog projekta na ovim prostorima pod simboličnim imenom East-West.

RSE: Mogu zamisliti kako se osjeća umjetnik kad njegovo ostvarenje prouzrokuje iznimku u protokolu planetarno važne manifestacije kao što je Festival u Edinburgu.

PAŠOVIĆ: Svi mi u East-West centru smo vrlo ponosni i vrlo zadovoljni što je naš rad prepoznat i što je stigao u društvo vrhunskih svjetskih umjetnika i elitne umjetnosti.

RSE: Kako to da je izabran baš «Klasni neprijatelj»? Jer, tamo očigledno ne važe razni ključevi, lobiji, kvalifikacioni festivali ili nešto slično.

PAŠOVIĆ: Na Festival u Edinburgu vas mogu samo pozivni, ne možete se prijaviti sami. Timovi ljudi, koje predvodi Johnatan Mills, umjetnički direktor festivala, prate što se događa u svijetu i ono što im je zanimljivo dođu da pogledaju. Moje iskustvo s direktorima festivala je da njima nije bitna samo jedna predstava, bitan im je cjelokupan rad teatarske kompanije. Na taj način žele da potvrde da to nije slučajnost, već rezultat sistematskog promišljanja. Johnatan Mills je boravio u Sarajevu četiri dana i vrlo ozbiljno smo razgovarali o svim našim predstavama i vrlo brzo nakon toga smo dobili indikaciju da su vrlo zainteresovani, što je u posljednjih nekoliko dana objavljeno i zvanično.

RSE: Ovo je prvi put da se predstava iz ovog regiona nađe u zvaničnom edinburškom programu.

To upozorava da na Balkanu nije sve loše, da nije sve nasilje i brutalnost, već da tu postoje i ozbiljni ljudi, ozbiljni umjetnici, koji u svim državama bivše Jugoslavije predano rade...

PAŠOVIĆ: Jeste. To je veliki događaj i u kulturi Bosne i Hercegovine i cijelog regiona, jer će to sigurno otvoriti put drugim teatarskim kompanijama. Znate, kad se nađete u fokusu takvog interesa, već prilikom objavljivanja Edinburškog festivala, o našoj predstavi je pisano u najmanje nekih dvadesetak velikih svjetskih medija, od BBC-ja do «Guardiana», «Scotsmena», «Financial Timesa»… To upozorava da na Balkanu nije sve loše, da nije sve nasilje i brutalnost, već da tu postoje i ozbiljni ljudi, ozbiljni umjetnici, koji u svim državama bivše Jugoslavije predano rade.

RSE: Istovremeno je pomjerena granica mogućih dometa naše umjetnosti. Ponuđeno je još jedno uporište za sva buduća poređenja.

PAŠOVIĆ: Mislim da je dužnost svih nas koji radimo u bilo kojem poslu da neprekidno pomjeramo naše vlastite standarde i da na taj način pomjeramo standarde u našim okruženjima u kojima živimo. Kao što se je recimo u filmu dostigao jedan visoki, svjetski standard kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, pa i cijeli region, mislim da ćemo i u teatru doći do jednog međunarodnog nivoa, što će onda stimulirati i manje teatre i one koji su možda malo uspavani ili koji ne rade dobro u ovom trenutku.

RSE: Ti si reditelj, idejni tvorac, osnivač, frontmen… Ali, ipak, čitavu ovu priču podupire ekipa East-West centra. Podsjetimo naše slušaoce o čemu se zapravo radi. Meni se čini da je u pitanju mnogo više od pozorišne trupe.

PAŠOVIĆ: Mi smo nezavisna kompanija, nismo na budžetima, dobijamo vrlo mala sredstva iz nekih javnih fondova u Bosni i Hercegovini. Međutim, vrlo smo efikasni, mnogo smo posvećeni svom poslu i mnogo radimo. Naravno, to ne bi bilo moguće da radi samo jedan čovjek. To niti je potrebno, niti bi bilo zanimljivo. Imamo mali, ali vrlo snažan i efikasan produkcijski tim. S druge strane imamo zaposlen glumački i tehnički ansambl. Uspjeli smo da od bukvalno nule dođemo do 15 zaposlenih ljudi. Efikasni smo, moderni, mobilni i brzi. To je ono što nas razlikuje od velikih, glomaznih, sporih i neefikasnih institucija, koje gutaju javni novac, ali ne postižu odgovarajuće rezultate.

RSE: To se doima kao novi način mišljenja pozorišta.

Postoje ljudi kojima se ne sviđa to što radimo, postoje i oni ljudi koji su zavidni, koji ne podnose nečiji uspjeh...

PAŠOVIĆ: Jeste, to je jedan nov, moderan način mišljenja. Tako rade sve uspješne kompanije na svijetu. Mi smo preuzeli taj model, postavili ga na naš način. Imamo izvanredne kontakte i u regionu i po cijelom svijetu, imamo puno prijatelja, imamo puno partnera. Imamo i puno neprijatelja, i to je tačno, ali to nekako valjda ide s tom javnom pozicijom. Postoje ljudi kojima se ne sviđa to što radimo, postoje i oni ljudi koji su zavidni, koji ne podnose nečiji uspjeh.

RSE: Harise, vi ste prilično protresli čitav region svojim tumačenjem Hamleta ili Fausta. Znači li to da je «Klasni neprijatelj» treća sreća koja će vas etablirati na velikoj, međunarodnoj sceni.

PAŠOVIĆ: Mi smo već sa «Hamletom» napravili međunarodni iskorak, igrajući prošle godine u St. Petersburgu na velikom festivalu u Baltic House. Što se «Klasnog neprijatelja» tiče, to je jedna žestoka, uznemirujuća predstava. Otkriva jednu sliku naše stvarnosti koju mi možda ne želimo da vidimo. Ali, umjetnost mora da bude i glas onih koji glasa nemaju. U ovom slučaju to su mladi, siromašni ljudi, iz disfunkcionalnih obitelji, koji su odrastali u najtežim mogućim okolnostima, u ratu, čija izolacija nije njihova krivica. Nisu oni krivi što su gurnuti na marginu društva, krivo je društvo, kriva je škola, krivi su mediji, koji se zapravo ne bave njihovim problemima. Mi smo odlučili da im damo svoj glas i da govorimo u njihovo ime. I evo, to se već godinu dana uspješno i sve uspješnije dešava.

RSE: Ja se nadam da će čitav vaš tim dati puni doprinos temi ovogodišnjeg Edinburškog festivala i da ćeš ti, učestvujući na brojnim popratnim manifestacijama, dati svoj doprinos, o kome ćeš nam pričati kad se vratite iz Edinburga.

...mi ćemo ljetos biti u centru pažnje, ali ovaj put zbog naših doprinosa evropskoj i svjetskoj kulturi, a ne zbog problema koje ova zemlja proizvodi. Jako je dobro znati da Bosna i Hercegovina daje svoj doprinos evropskoj kulturi...

PAŠOVIĆ: U East-West centru smo dobro raspoloženi, jer je 9. aprila, znači prije nekoliko dana, direktorica festivala Joanna Baker došla u Sarajevo i po prvi put u njegovoj istoriji prezentirala program festivala izvan granica Velike Britanije. To je događaj kojem su prisustvovali neki od najvećih zvaničnika u našoj zemlji, što je zaista jedna vrlo lijepa stvar. Nekako su na pravi način, u pravom momentu, i ljudi iz politike prepoznali da to nije uspjeh samo jedne teatarske kompanije, nego i Bosne i Hercegovine. Na Festival u Edinburgu dolazi milion i po ljudi, tako da će predstavu gledati najmanje par hiljada. A mnogi koji neće gledati predstavu, vidjeće, čuti i čitati o tome da je predstava u programu festivala, što zapravo znači da ćemo mi ljetos biti u nekom centru pažnje, ali ovaj put zbog naših doprinosa evropskoj i svjetskoj kulturi, a ne zbog problema koje ova zemlja proizvodi. Jako je dobro znati da Bosna i Hercegovina daje svoj doprinos evropskoj kulturi, u kreativnom smislu, a ne kao problem.

XS
SM
MD
LG