“Mi volimo reći da imamo alternativni način razmišljanja, koji je, nažalost, alternativni - jer je mainstream pravac zapravo nerazmišljanja - razmišljanja o životu, o politici, o socijalnim aspektima našeg društva. Mi bismo nekako voljeli da taj alternativni pravac razmišljanja koji uključuje građanski aktivizam, koji uključuje aktivno sudjelovanje u političkim procesima u državi postane mainstream, a da ne bude to odlika alternativnih bendova.”
Riječi Vedrana Mujagića, člana benda Dubioza Kolektiv, potvrdile su da alternativne umjetnosti nema ukoliko ne postoji alternativno razmišljanje, dok kiparka Alma Suljević ističe da je umjetnik doktor društva:
„Naše je da prepoznamo problem, postavimo dijagnozu i da ukažemo ljudima da postoji to oboljenje.“
U državi gdje preovladava turbo folk scena, gdje je centralno okupljalište mladih pretvoreno u Dom starih, pitali smo Branu Jakubovića, također člana Dubioze Kolektiva, koliko uopće ima smisla baviti se angažovanom muzikom:
„Možda je bolje kontrapitanje: koliko ima smisla svirati neangažovanu muziku? Jer, jedino što ti je ostalo, ako želiš skoro pa preživiš u današnjem društvu u kojem mi živimo, je da se baviš angažovanom muzikom, ili bilo kojim sličnim političkim i socijalnim angažmanom, jer ako se ne baviš tim, ko zna šta će biti sutra. Ako imaš dijete, onda tek treba da se zabrineš, itd.“
Dramska umjetnost ponajviše je izgubila u ovoj državnoj tranziciji. Naime, pozorišne predstave se i dalje igraju, ali gledatelja je sve manje. Prema riječima dramaturga Almira Imširevića, još uvijek je rano govoriti o alternativnoj teatarskoj sceni:
„Čini mi se da po tom pitanju naš teatar liči na državu u kojoj se nalazi. Da se ne bavim pretjerano državom i ovima koji je vode, ali moram pomenuti jer čini mi se da je sličnost možda i prevelika. Kad imate tri teatra ili stranke koje su na čelu, onda je jako teško govoriti o alternativi - ako alternativa podrazumijeva mogućnost izbora.“
Prije deset godina, na jubileju 50 godina Svjetske zdravstvene organizacije Alma Suljević je pozvana kao umjetnica čiji radovi su vezani za zdravlje ljudi:
„Dakle, opet jedan angažamna, ja deminiram, ja u minskom polju i brinem se za budućnost svoje zemlje. Mada, ono što je jako značajno, da se ne zaboravi, da i kod mojih kolega, npr. Šoba je znao puno puta da mi kaže: ’Zašto se baviš time, ti si tako talentovana?’“
Alma Suljević je jasan primjer koliko ova država vodi računa o nekolicini društveno angažovanih umjetnika:
„Alma Suljević ni danas nema atelje u BiH, Alma Suljević ni danas nema prostor i svoje mjesto za rad, Alma Suljević danas kada treba nešto da uradi nije pomognuta od strane svojih ministarstava za kulturu - ili sve ono što treba jedan umjetnik.“
Pitali smo i građane Sarajeva, kako ocjenjuju alternativnu scenu u glavnom gradu BiH?
„Mislim da je alternativna umjetnost, odnosno scena i muzička i drugih umjetnosti slaba ovdje, ali da ima puno ljudi koji to cijene, koji to vole i koji bi željeli da uspiju s alternativnom umjetnošću, ali se ne cijene. Najviše se cijeni ta neka turbo folk kultura.“
„Alternativna scena postoji, ali je toliko slaba i toliko malo zastupljena da je to neznatno.“
„Pa nisam baš upoznata kako ide, šta se dešava.“
„Ja mislim da je umjetnost dobro angažovana, ali da ljudi to loše iskorištavaju - i da nije dostigla dovoljno onaj nivo na kojem treba da se cijeni.“
„Alternativna umjetnost? Nisam baš upućena.“
Ipak, u BiH postoje oni koji snagom svoga djela pokušavaju mobilisati mase, napraviti promjene, ukazati na probleme. BiH ima umjetnike kojima muzika, pozorište ili likovna umjetnost nisu samo svrha, već medij za prenošenje ideja. Međutim, broj društveno angažovanih umjetnika je tako mali da ne čudi što nema veći odjek.
