RSE: Prvih šest tjedana nezavisnosti Kosova proteklo je više manje uredu. Strahovanja oko toga do će doći do egzodusa iz srpskih enklava, ekonomskog bojkota ili čak vojne intervencije Srbije pokazala su se neopravdanim. Da li je to znak da Priština dobro kontrolira Kosovo, ili je Beograd preslab da bi se ozbiljno uzdrmao situaciju na Kosovu?
Batt: Mislim da Vlada Kosova vrlo dobro radi svoj posao ,a i građani Kosova su svjesni odgovornosti koje imaju. Bilo je minimalnog nasilja, i to u sjevernom dijelu Kosova, ali ono nije preraslo u etničke tenzije, već u tenzije na relacije građani srpske nacionalnosti i međunarodna zajednica. Zato bih rekla da sve se odvija i bolje nego se očekivalo, a pogotovo jer je izostao onaj najlošiji scenarij kojeg su mnogi predviđali. Srbija je, međutim, u jednoj konfuznoj situaciji. Vlada je dala ostavku, u toku je predizborna kampanja. Sve političke stranke su u prilično nezavidnoj situaciji, jer se ne znaju nositi s pitanjem Kosova. Zato i posljednjih dana vijest nije Kosovo, već Srbija. Zemlju potresa skandal oko auto puta Horgoš – Požega, a to ipak daje naslutiti da je Kosovo tek jedna od nekoliko vrlo važnih tema u Srbiji.
RSE: Istodobno srpski čelnici ističu kako žele nastaviti razgovore s UN oko statusa Kosova. Priština to odbija uz poruku da Beograd mora shvatiti da je Kosova nezavisna država. neki analitičari smatraju da zapravo Beograd time pokušava prikriti ideju o podjeli Kosova?
Batt: Ponavljam, situacija je prilično konfuzna. U javnosti srpski političari daju svakojake izjave. Primjerice ministar Samardžić ponavlja da se ne radi o podjeli i kako to Beogradu nije ni na kraj pameti, no istodobno akcijski plan vlade sugerira da imaju namjeru vladati Kosovom, odnosno dijelom Kosova, a to podrazumijeva podjelu. I ministar vanjskih poslova koji je iz Demokratske stranke također tvrdi da nije cilj podjela, ali potpuno je nejasno kakva je politika te stranke prema Kosovu. Ova tehnička vlada je toliko podijeljena da je teško očekivati u budućnosti uvjerljivu politiku oko Kosova.
RSE: Ipak vlasti u Beogradu vode prilično sofisticiranu politiku kako bi narušili kosovsku državnost. Već vidimo pokušaje uvođenje paralelnih institucija, namjeravaju se održati i lokalni srpski izbori u dijelovima Kosova u kojim žive građani srpske nacionalnosti. Kako to tumačiti?
Batt: To su očito želje, ali sumnjam da se može dalje ići od želja. Uostalom, Zapad nije spreman ponovno otvarati pitanje statusa Kosova. Ni Rusija nije postigla nešto značajnije stavljanjem veta na pitanje statusa Kosova u UN. Rekla bi da su karte podijeljene i da sada treba ići dalje, istina oprezno, ali to je nova politička realnost.
RSE: Spomenuli ste već da će Kosovo biti jedna od tema izborne kampanje u Srbiji. Obje strane imaju više manje sličan odnos prema Kosovu. Može li to pitanje biti ono koje će prevagnuti jednoj od strana, Tadićevom demokratskom bloku ili Radikalima?
Batt: Istina je slijedeća - obje strane su poprilično konfuzne. Radikali i Koštunica tvrde da nisu protiv evropskih integracija, ali će sa EU razgovarati oko integracija samo pod uvjetom da Bruxelles prizna da je Kosovo dio Srbije. Dakle, njima nije stalo do daljnjih povezivanja s Evropskom unijom. S druge strane, imate Tadićeve Demokrate koji kažu evropske integraciju su naš prioritet i to zato da bi mogli nastaviti našu borbu za Kosovo koje treba biti dio Srbije. Dakle, postoji izbor između onih koji su za potpuno zaustavljanje euro integracija i vrlo mučnog i bolnog nastavka procesa pridruživanja koji bi se odvijao pod Tadićevom vladom, a gdje će svaki korak biti zaustavljen ili usporen zbog izostanka harmonizacije stavova sa Bruxellesom zbog srpskih zahtjeva da se Kosovo vrati, u neprihvatljivi status quo. Dakle, nijedna strana zapravo ne nudi jasan izbor oko euro integracija. Naravno ima u cijeloj priči dosta retorike. Za birače u Srbiji kosovsko pitanje vjerojatno neće biti odlučujuće. Važnije će biti koliko će građani imati povjerenja u to koja od alternativa će biti sposobnija unaprijediti ekonomsko i socijalno stanje u zemlji, povećati zaposlenost. Čini mi se da je poprilično rašireno raspoloženje koje ide u korist Radikalima, jer se razmišlja da je vrijeme za promjene. Građani bi mogli razmišljati na slijedeći način - osam godina smo imali vlast takozvanog demokratskog bloka, a od toga nismo imali prevelike koristi, kako u osobnom pogledu, tako i u ekonomskom razvoju, ali i u procesu pridruživanja europskim integracijama. Situacija je vrlo, vrlo neizvjesna.
