Dostupni linkovi

Diskriminacija na sve načine


Međjunarodni dan borbe protiv diskriminacije, 21. mart, ove godine se obilježava i kao 60-ta godišnjica usvajanaja Deklaracije o ljudskim pravima UN-a, koja garantira ista prva i slobode svim ljudima bez obzira na rasu, jezik, vjeru, spol ili drugi status. U BiH mnoge grupe tvrde da su izložene diksriminaciji – nacionalne manjine, povratnici, invalidi, radnici bez plaća I umirovljenici s malim mirovinama.

Iako svi relevantni međunarodni dokumenti iz oblasti ljudskih prava zabranjuju diskriminaciju po bilo kom osnovu, njeno postojanje u BiH dokazuje primjer rock pjevačice Irine Kapetanović:

“Ja ću govoriti čisto neka svoja iskustva, u svoje ime. Dolazim iz porodice miješanog braka - ja, dakle, spadam među one ostale, što mene nevjerovatno puno vrijeđa. Kad neko kaže ostali, to onako zvuči kao da sam ja neki škart, kao neko smeće, kao neki otpad. I samim tim što spadam u taj neki red ostalih, ja nemam jednaka prava u državi BiH. Prava žena jako su ugrožena. Svi znamo za taj stakleni zid, sad stakleni strop ustvari koji imamo ovdje. Žene samim tim što su rođene kao žene, dakle u ženskom polu, zarađuju manje nego muškarci. Što se tiče muzike, u rock muzici - samim tim što sam žena trebala sam puno više da se borim da opstanem na sceni.”

Kao etnička manjina romska populacija najviše je podložna diskriminisanju, pa se na svaki svijetli primjer ove populacije ogluši većina, kaže predsjednik Udruženja Euro Romi iz Tuzle, Nedžad Jusić:

“Da stvorimo romsku elitu koja će biti svijetli primjer i pokušaćemo da putem medija tu romsku elitu da prezentiramo široj društvenoj zajednici, bićemo otvoreni biti spram svakog problema na koji naiđemo, da zajedno s medijima pokušamo ublažavati te probleme.”

BiH je zemlja rasprostranjene diskriminacije koja generiše najbrojnije povrede ljudskih prava, kaže predsjednik Helsinškog komiteta za ljudska prava u BiH, Srđan Dizdarević:

“Najčešći temelj diskriminacije je nacionalni, odnosno etnički, drugo politički, treće polni. No pored toga su diskriminisane sve tzv. ranjive grupe, sve grupe koje okupljaju manjinsko stanovništvo u smislu ne samo etničkih manjina, nacionalnih manjina, već i lica s onesposobljenjem, seksualne manjine, povratnike, djecu, žene, starije osobe, osobe u trećoj životnoj dobi. Dakle, sve su to kategorije čija se prava češće krše nego prava drugih i kod kojih je diskrimnacija jedan od faktora koji ugrožavaju njihova prava i slobode.”

Dizdarević krivce za ovakvo stanje u zemlji vidi u vlasti:

“Dakle, prva stvar koja je egzaktna to je da vlast krši ljudska prava. Ona krši na dva načina: krši ili direktno tako što dovodi u neravnopravan položaj, ili indirektno - što nije preduzela mjere na tome da i ustav bude antidiskriminatorni, da zakoni budu antidiskriminatorni, da prakse budu antidiskriminatorne. Dakle, vlast je uvijek ta koja je krivac.”

Iako je potpisnica mnogih međunarodnih dokumenata koja štite ljudska prava i slobode, BiH još uvijek nema zakon protiv diskriminacije na državnom nivou. Govori podpredsjednik Federacije BiH Mirsad Kebo:

“Državni parlament mora biti mjesto demokratskog usaglašavanja zakona. Ja mislim da to što nemamo zakon je izraz činjenice da oni koji su trebali donijeti taj zakon snose punu političku, moralnu i drugu odgovornost. A zakon protiv diskriminacije je zapravo uslov da svaki građanin na bilo kojem dijelu teritorije BiH ima garantovana osnovna ljudska prava i da ona ne mogu proizilaziti iz različitog materijalnog, društvenog, političkog ili nacionalnog sistema.”

Srđan Dizdarević:

“Mislim da je nasušna potreba da se u BiH usvoji zakon protiv diskrimnacije na državnom nivou, da se pojačaju pravni mehanizmi, zakonski mehanizmi, a zatim i sve ono što bi bile i prakse i primjene drugih zakona, prije svega praksa kroz političku volju, kroz kulturu ljudskih prava, kroz građenje osjećaja da smo svi jednaki i da niko nikoga nema pravo diskriminisati zbog njegove nacionalne pripadnosti, pola, životne dobi, onesposobljenja itd.”

Na 21. mart - Međunarodi dan borbe protiv diskriminacije, pitali smo građane da li je diskriminacija prisutna u bh. društvu:

“Smatram da ima diskriminacije.”
"Prisutna je svugdje, diskriminacija među polovima najčešće.”
“Danas u svim oblastima možemo vidjeti diskriminaciju, da li samo na radnom mjestu ili inače na ulicama. Moralni pricipi su danas apsolutno zanemareni.”
“Dosta ljudi ne znaju točno šta je diskrimancija. Nisu svjesni da su diskriminirani i baš zbog toga i ne reaguju. Ali mislim da je jako prisutna u našem društvu - spolna ne baš tako, ali mislim da je etnička prisutna.”

Prihvatite ljude onakve kakve jesu, jer prihvatanjem drugačijeg obogaćujete svoju individualnost.
XS
SM
MD
LG