Reforma policije, kao jedan od najvažnijih koraka BiH ka EU, ovisi i dalje isključivo o stranačkim interesima i raspoloženjima unutar stranaka, što je pokazalo i neslaganje oko zakona o reformi policije. Iako je Ured visokog predstavnika još davno, kroz podržavanje Mostarske deklaracije, iznio svoj stav o parametrima po kojima se reforma mora sprovoditi, opozicione partije, koje su bile isključene iz procesa, smatraju kako takav pristup vodi ka popuštanjima.
Socijaldemokratska partija, koju zastupa Jozo Križanović, smatra kako OHR nije dosljedan u svojim odlukama navodeći primjer ranije sačinjenog protokola, ponuđenog strankama na usvajanje:
„Protokol koji je trebao da bude osnovica, koji je trebao da bude neki najmanji zajednički nazivnik za platformu za izgradnju tih zakona - i sad kad uzmete taj protokol i ovo što smo dobili kroz ove prijedloge, onda vidite da je to odstupanje ne mjereno u postotcima nego u koeficijentima. Tri puta su razvodnjeni ti kriteriji, razvodnjeni su do besmisla koji znači da je potpuno nepotrebno formiranje ovih tijela koji ničemu neće služiti.“
Optužbe na račun OHR-a da pritiscima pokušava iznuditi rješenja, što je stav SDP-a, vode negativnoj političkoj klimi u kojoj se deklaracije i dogovori stavljaju ispred evropskih principa, smatra Križanović, te dodaje da indirektno OHR teret neusvajanja zakona o reformi policije stavlja na SDP, a zaobilaze se stranke koje su direktno učestvovale u pregovorima:
„Čitava ova stvar se oslanja na neku Mostarsku deklaraciju koju evo ja nikad nisam ni vidio. I jedan dogovor političkih lidera, političkih stranaka se pretače u nešto institucionalno. Deklaracija postaje osnova za izradu nekih sistemskih zakona. Nama su baza za izradu ovih zakona trebala da budu tri evropska principa koja su proklamirana i općeprihvaćena, a ne nekakve deklaracije koje su tako definirane da tek poslije potpisivanja te deklaracije svaki potpisnik ima različito tumačenje.“
Ovakav odnos ne treba da čudi jer OHR sprovodi politiku koje je usaglašena na višim nivoima, a postupci definisani tako da se od strane političkih partija mogu tumačiti na više načina, smatra zastupnik SDS-a Mirko Okolić:
„To se može zaključiti iz njihovih dosadašnjih razgovora, pregovora, učešća u toj reformi na različit način, zavisi kako ko hoće da tumači. Neko tumači to kao pozitivnu stvar, neko tumači kao negativnu, a u svakom slučaju u ovom poslu je OHR zainteresovan da dođe do usvajanja ovih zakona kako bi oni svoj zacrtani politički program ispunili.“
Stavovi visokog predstavnika o reformama su jasni i u OHR- u smatraju da stranački interes treba svesti u liniju interesa građana, kaže glasnogovornik ove institucije Mario Brkić:
„Da se svi izdignu iznad političke situacije i da evropske integracije shvate kao nešto što je prioritet, što je jako bitno za ovu državu. Ko je šta i kada izjavljivao, kakve su bile izjave, stajališta, to sve postaje manje bitno u onom trenutku kada se usvoje ovi potrebni zakoni, kada BiH sebi napokon otvori vrata EU i krene koračati tim putem.“
Jedan od problema jeste i to što stranke odstupaju od dogovora, a nerijetko radikalno mijenjaju svoje stavove, pa raniji dogovori, koji su nudili više nego ovi danas, propadaju, kaže lider SDA Sulejman Tihić:
„SDA je ostala dosljedna, SDP je ostao dosljedan. Stranka koja je zagovarala BiH stoposto nije ostala dosljedna - oni su se vratili nazad skroz. Jer mi smo u aprilaskom paketu imali da je država nadležna za poslove sigurnosti, imali smo situaciju da je gospodin Dodik nudio da policija RS-a bude dio jedinstvene policijske strukture. To su iz Stranke za BiH odbijali. E sada prihvataju nešto ispod toga.“
BiH plaća cijenu za nedosljednost, kaže potpredsjednik SNSD-a Nikola Špirić, te dodaje da ne bi bilo pritisaka kada bi svi radili u interesu BiH kao međunarodna zajednica:
„Malo je dosljednosti, inače, u BiH. BiH plaća cijenu unutrašnje nedosljednosti i inat politike. I sve dotle dok ne shvatimo da je dosljednost nešto drugo nego što ljudi misle u BiH, biće nam ovako kako jeste. Ja bih volio kada bi opozicija uradila toliko koliko je uradila međunarodna zajednica, onda ne bi vjerovatno bilo potrebe za pritiscima - ako ih ima.“
