RSE: Koji je događaj na vas ostavio najjači utisak u sedmici na izmaku i zbog čega?
MANDIĆ: Bez sumnje neuspjela akcija policije u Rožajama, gdje je oko 200 stanovnika tog grada onemogućilo policajce da sprovedu akciju racije u hotelu kontraverznog biznismena Safeta Kalića. To je prenio crnogorski medij "Vijesti" na naslovnoj strani, a sutradan je iz policije došao jedan mlaki i blagi demanti koji nije ponudio kontra-verziju čitave priče. Verzija glasi, makar tako kako prenose mediji, da se okupilo 200 građana i spriječilo policiju da uradi svoj posao.
Kada imamo na umu ime gospodina Kalića, koji se spominje u akciji Sablja kao jedan od glavnih snabdjevača heroinom Zemunskog klana, ako imamo u vidu da se radi o jednom malom gradu u kome gospodin Kalić posjeduje dva hotela i benzinsku pumpu i da čovjek sa takvim zaleđem na svoje ime vodi sekuriti organizaciju koja se bavi obezbjeđenejm, onda, najmanje što je trebalo da se desi, je da se gospodin Veljović, šef policije, pojavi na Odboru za bezbjednost i predstavnicima građana ili poslanicima objasni do detalja šta se desilo tog dana u Rožajama. Gospodin Veljović se nije pojavio, Odbor za bezbjednost je samim tim odložen i još jednom se pokazao bahat odnos prema građanima od strane izvršne vlasti u momentu kada je trebalo objasniti do detalja situaciju koja ukazuje na ono staro - da u Crnoj Gori postoje zabrane, da u Crnoj Gori postoje osobe koje su iznad one prave državne vlasti i koje mogu, ako im se to prohtije, da kažu policiji - odbij.
RSE: Taj utisak sedmice se nadovezuje na priču o godišnjem izvještaju State Departmenta, u kojoj, osim ocjene da vlast generalno poštuje ljudska prava, piše i da je problem korupcija u policiji, u pravosuđu i da su problem politički pritisci na sudije i tužioce.
MANDIĆ: Korupcija je postala magična riječ u crnogorskom javnom diskursu. Suština je da ako dva čovjeka sjednu za sto i počnu da se spore, te jedan kaže kako ima korupcije, a drugi da je nema, osim međunarodnih izvještaja, ne postoji niti jedan valjan podatak kojim bi potkrijepili jedno ili drugo stanovište. Ti međunarodni izvještaji ipak imaju svoja ograničenja. Oni budu headline dana, nađu se na naslovnim stranama, uđu u bubanj interpretacije raznih stranačkih portparola, ali sva priča o korupciji, koja traje već više od deceniju, dok ne dođe do prvih presuda po tom krivičnom djelu, dok država ne pokaže da ima volju da stane na put takvim pojavama, postaje dio političkog folklora. Samim tim i na izvještaj State Departmenta treba gledati kao na jedan politički čin, na koji će, ovaj ili onaj predsjednički kandidat, a u Crnoj Gori u jeku je predizborna kampanja za predsjednika, izvući neku korist. Tako nastaju nevjerovatne stvari da se najprostije izjave evropskih zvaničnika, kao što je prije desetak dana izjava gospodina Oli Rena u Parlamentu Crne Gore, jedna jednostavna konstatacija, tumači iz raznih uglova, te imamo ciklus interpretacija u Crnoj Gori.
RSE: Događaj koji je također odjeknuo je dogovor Đukanović - Sanader o arbitraži Međunarodnog suda u Hagu za rješavanje pitanja Prevlake. Eksperti su to nazvali civilizovanim načinom za rješavanje tog otvorenog pitanja, dok prosrpska opozicija tvrdi da je Đukanović izdao crnogorske interese i da će Sud u Hagu presuditi u korist Hrvatske.
MANDIĆ: Opozicija je ljuta na Đukonovića, a moglo bi se reći i s pravom, jer je Đukonavić prije desetak dana imao ekspoze u trenutku kada je stupao na mjesto premijera, koji je trajao oko sat vremena, a ničim nije pomenuo da će za deset dana otići u Hrvatsku i dogovoriti se oko tog fundamentalnog pitanja za Crnu Goru. Čovjek koji je peti put na legalan način došao na čelo vlade, ne zarezuje mnogo parlamentarni život u Crnoj Gori i nema potrebu da polaže račune, nego demonstrira svoju nesumnjivu političku silu. Gospodin Đukanović i njegovi saradnici, koji drže vlast u Crnoj Gori, u protekle skoro dvije decenije u odnosima sa Hrvatskom imaju hipoteku ratne prošlosti i uvijek im je na umu odgovornost za ono što se dešavalo tokom agresije na Dubrovnik. Prilično sam siguran da u svakoj vrsti političke komunikacije između Hrvatske i Crne Gore, Crna Gora zbog te hipoteke iz prošlosti ima, i imat će, inferioran položaj. Po pitanju hrvatske granice sa Slovenijom, Hrvatskoj će biti mnogo teže da dođe do modusa ili do nekog realnog pravnog rješenja.
RSE: Kada ponestane političkih tema pojavi se ponovo priča o crkvenoj imovini. U najnovijoj verziji itekako ima elemenata politike i sukoba državnih institucija, političkih partija i Mitropolije crnogorsko-primorske Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori. Najnovija je informacija da mitropolit Amfilohije ima u vlasništvu ogromnu crkvenu imovinu. Kao se to komentariše u Crnoj Gori?
MANDIĆ: Hajde da zanemarimo da se radi o crkvenim pitanjima, nego da se bavimo katastarskom evidencijama u Crnoj Gori. Država saopštava da se imovina crkve greškom vodila na Mitropoliju, greškom vodila na krovnu instituciju, na Srpsku pravoslavnu crkvu, i objavljuje da su sami manastiri i same crkve nosioci imovinskog prava na tu imovinu. Tu sada dolazimo do fenomena greške u katastru. Ako znamo da zapadna civilizacija počiva na neotuđivosti svojine, valjda bi bilo logično da se utvrdi ko je pogriješio i na osnovu čega je ta greška napravljena, da se neko pozove na odgovornost. Naravno da se crkvena imovina pisala u vremenu skoro incestne veze između crkve i države u Crnoj Gori devedesetih godina, tako da sada nikome nije u interesu da neko odgovara zbog toga što je bukvalno taknuto u sveto pravo imovine.
