Dostupni linkovi

Intervju sa Almirom Zalihićem, vlasnikom veoma vitalne izdavačke kuće „Zalihica“, koja je u tri godine postojanja objavila oko sto vrijednih naslova. A utemeljitelj je i buduće nagrade za neobjavljeni roman pod imenom „Ćamil Sijarić“.

RSE: Kad sam neki dan pročitao da tvoja kuća u ovom mjesecu objavljuje 11 knjiga, bio sam potpuno zatečen. Kako si to jedan izdavač uopšte može priuštiti?

ZALIHIĆ: Izdavačka kuća „Zalihica“ je na prošlogodišnjem konkursu fondacije za izdavaštvo aplicirala sa 25 naslova. Podršku su tada dobila 22 naslova. Jedanaest naslova smo realizirali do marta ove godine, a potrefilo se tako da u martu objavimo ostalih 11. Ali se nadamo da to neće biti sve za ovu godinu.

RSE: Bilo bi zgodno da pomeneš neki naslov, autora i biblioteku, da bi naši slušaoci stekli sliku o tome na šta se „Zalihica“ fokusira.

ZALIHIĆ: Istakao bih biblioteku „Balkan“. Ovog mjeseca smo objavili knjigu Svetislava Basare „Uspon i pad Parkinsonove bolesti“, koja je prethodne godine dobila NIN-ovu nagradu. U toj ediciji ćemo objaviti i „Vjećnik“ Nedžada Ibrišimovića, peto bosansko izdanje. Ono do čega takođe jako držimo je edicija „Svjetska književnost“, u kojoj smo objavili roman avangardnog engleskog pisca Jeffa Noona „Nimfomacija“, koji tretira organizirane igre na sreću i masovnu histeriju koju izaziva tako organizirano kockanje. U istoj ediciji smo objavili i roman „Vrijeme sna“ vrlo poznatog belgijskog pjesnika Serge Delaivea. On je ovaj roman publicirao pod pseudonimom Axel Somers, pa smo ga tako i mi objavili. U biblioteci „Nova knjiga“ smo objavili knjigu priča Senadina Jašarevića „Kuća bez prozora“ i knjigu memoarske proze Refika Ličine „Dani u Valhali“. U biblioteci „Iza riječi“, koja je već na izvjestan način postala jako prepoznatljiva, objavljujemo nove pjesničke knjige domaćih autora. U njoj je objavljena knjiga Kemala Mahmutefendića „Pusta zemlja“ i knjiga Željka Grahovca „Boja Božje milosti“. U ediciji „Puž“, u kojoj objavljujemo knjige za djecu, objavljen je novi roman Fahrudina Kučuka „Dedo Himbo i mačak Bimbo“. A u biblioteci „Posebna izdanja“ objavili smo jednu sjajnu monografiju Rajka Đurice „Gljive Bosne i Hercegovine“ i jedan priručnik dr. Luke Pirnata „Šta sve treba znati o proširenim venama“.

RSE: Izdavačka kuća „Zalihica“ postoji tri godine. Za to vrijeme iza sebe ima stotinu izdanja. Čime se u toj lijepoj zalihici izdavač Zalihić posebno ponosi? Bilo je i nekih projekata koji su odnijeli nagrade na bijenalima, festivalima, sajmovima…

ZALIHIĆ: Godine 2007. su objavljena izabrana djela Kemala Mahmutefendića, jednog sjajnog bosanskohercegovačkog pisca, čije se tri knjige nalaze u lektiri, ali koji je, sticajem tih nekih okolnosti, nekako stalno bio po strani. Njegova izabrana djela u pet knjiga su privukla pažnju i dobila nagradu za izdavački poduhvat godine na Sarajevskom bijenalu knjige. Ekskluzivna vijest je da ćemo pokrenuti akciju da Kemal Mahmutefendić, koji već 40 godina živi u Zenici, dobije nagradu grada Zenice za životno djelo. U toj ediciji, ovih dana intenzivno pripremamo izabrana djela Stevana Tontića u četiri vrlo obimne knjige, na što smo jako ponosni. Nadamo se da ćemo to uspjeti okončati do kraja maja.

RSE: Kad govoriš o tome čime se ti i tvoja izdavačka kuća ponosite, čini mi se da bi u tom kontekstu trebalo govoriti o natječaju za književnu nagradu „Ćamil Sijarić“.

ZALIHIĆ: Naravno. Natječaj je i raspisan upravo da bi potakli romaneskno stvaralaštvo bosanskohercegovačkih pisaca i da bi na izvjestan način pokrenuli akciju ponovnog čitanja književnog opusa Ćamila Sijarića, koji je u svakom slučaju jedna od najvećih spisateljskih gromada ovih prostora, a i šire.

RSE: Kad god sam i s kim god sam pričao, govorilo se o izdavačkoj muci, o nedostatku sredstava, o slaboj prodaji, o PDV-u, o nepostojanju institucije otkupa, da više ne nabrajam. Kako se snalaziš u tim pitanjima?

ZALIHIĆ: To su doista rak rane našeg izdavaštva i naše kulture uopšte. Vrlo je upitno dokle ćemo mi, koji sve ovo radimo iz nekog entuzijazma ili neke fatalne potrebe da nešto sačuvamo, moći izdržati. Poslovanje svih izdavača u BiH je na rubu egzistencije, pa tako i „Zalihice“. Ono što nas donekle održava, to je pomoć Fondacije za izdavaštvo, koja nije velika – oko 30-40 posto, ali i to je nešto. Sada svi željno očekujemo da profunkcionira Fond za otkup i nadamo se da će, bar prve godine, biti usmjeren ka knjigama koje je prethodnih godina Fondacija za izdavaštvo podržala i da će otkupom dijela tih knjiga i njihovim dolaskom u biblioteke čitaoci imati priliku da se bolje upoznaju s onim što smo radili prethodnih godina. Ta vrsta otkupa će pomoći da bosanskohercegovački izdavači saniraju sve te probleme koje imaju zbog nepostojanja uređenog tržišta, zbog enormnog PDV-a na knjigu, zbog nemogućnosti da se imaju adekvatna maloprodajna mjesta, jer Bosna nema puno knjižara.

RSE: Mogu samo zamisliti kako se čovjek koji se bavi knjigom može osjećati u ovakvom društvenom i poslovnom okruženju. Ti si ujedno i pisac, autor, pa mora da se osjećaš dvostruko uskraćen i višestruko frustriran.

Mi pojavom svake nove knjige skupljamo snagu za dalji rad, za dalju borbu, osjećamo tu neku nadu...

ZALIHIĆ: Ja sam takva priroda koja kad je najteže najviše radi. Sav ovaj rizik koji kuća nosi je možda zapravo dio mog karaktera. Svaka knjiga koja se pojavi u izdavačkoj kući „Zalihica“, ekipi ljudi koja ovdje radi čini ogromnu radost. Mi pojavom svake nove knjige skupljamo snagu za dalji rad, za dalju borbu, osjećamo tu neku nadu. Ako se nešto ne promijeni, ako se, nažalost, bude moralo raditi nešto drugo, neće nam biti žao, jer su naše želje bile najbolje, najčestitije. Ali nadamo se da ćemo izdržati.

RSE: Valjda se zato veliki broj autora bavi izdavaštvom. Očigledno samo pisci u ovim uslovima mogu ulagati nadljudsku energiju u to da knjiga uopšte opstane. Naravno, ima izuzetaka.

ZALIHIĆ: Naravno. Zato se kompletna struktura izdavaštva u BiH promijenila. Veliki sistemi su se urušili upravo zato što je postala dominantna trgovačka logika. A pisci opet imaju tu neku drugu logiku, koja sve ovo održava, ali doista na nogama od paučine.

RSE: Ja se nadam da ćemo uskoro razgovarati o čvršćim nogama naše izdavačke djelatnosti, da će Fond za otkup profunkcionisati, da će Fond za izdavaštvo još bolje stimulisati našu knjigu. A može biti da će se smilovati delegati i poslanici i ukinuti PDV.

ZALIHIĆ: Ne vjerujem da će delegati pristati da smanje taj namet, jer knjiga njih plaši. Knjiga u perspektivi otvara prostor mlađim i pametnijim ljudima, tako da doista u to sumnjam. Sve ove druge stvari će se možda i pomjeriti, ali da će gospoda koja vladaju ovom zemljom promijeniti odnos prema ovom nametu na kulturu, na pamet, na obrazovanje, u to ne vjerujem.

RSE: Sretna je okolnost barem što ne pale knjige. Hvala ti na ovom razgovoru.

  • 16x9 Image

    Budo Vukobrat

    Novinarstvom se počeo baviti 1973. godine kao reporter u Televiziji Sarajevo. Više od 13 godina u programima RSE angažovan na novinarskim i uredničkim poslovima.

XS
SM
MD
LG