Dostupni linkovi

Upotreba Univerziteta u političke svrhe


Zgrada Rektorata Univerziteta u Beogradu
Zgrada Rektorata Univerziteta u Beogradu

Da li i akademska zajednica u Srbiji ponovo podleže takozvanom patriotskom kanonu i rezonu koji narodnjački stub već raspadnute koalicije uvodi u sve sfere života u Srbiji?

Hoće li se dovesti u pitanje saradnja u sferi nauke i obrazovanja između Zapada i Srbije?

Rektor Univerziteta u Beogradu Branko Kovačević rekao je pre nekoliko dana na naučnom skupu da je stav države Srbije da ne treba učestvovati u međunarodnim projektima iz oblasti visokog obrazovanja u kojima se Kosovo pominje kao nezavisna država. Tema skupa bio je program reforme visokog obrazovanja poznat pod oznakom “Tempus četiri”, koji finansira Evropska komisija. U okviru tog programa Kosovo, kao uostalom i svih prethodnih godina, ima poseban budžet, i zastupljeno je u skladu sa rezolucijom 1244. Dakle, ništa novo se nije dogodilo, ali patriotski marš je ubrzan nakon proglašenja kosovske nezavisnosti i serije priznanja od strane zapadnih država. Upitan nije li na delu neprimerena upotreba Univerziteta u političke svrhe, rektor Kovačević je ovako odgovorio:

"Znate šta, ja nisam član Vlade i mogu da imam privatno mišljenje. Vlada ima svoj stav i ako ga napiše i javno ga objavi mi ćemo ga, kao državna institucija, poštovati."

RSE: Ali, Univerzitet ima svoju autonomiju, to je civilizacijska tekovina.

"Jeste, ali deo tih tempus projekata ide i preko Vlade i preko ministarstva, a u nekim tempus projektima partner je i država - za mnoge stvari odgovara država, a ne Univerzitet. Kada se radi o nacionalnom kvalifikacionom okviru, njega donosi Ministarstvo prosvete, a ne Univerzitet, tako da je i ministarstvo aktivan učesnik u procesu i mi po nekim pitanjima moramo sarađivati sa njima – i oni moraju doneti neke odluke."

Na osnaženom talasu patriotizma našao se i pomoćnik ministra prosvete Aleksandar Lipkovski, koji je ocenio da je priznanje nezavisnosti Kosova od strane više zemalja EU izazvalo probleme u saradnji sa Evropskom komisijom u realizaciji projekta “Tempus četiri”. Srbijanka Turajlić, profesor Univerziteta u Beogradu, ocenjuje da je reč o nedopustivom uvlačenju nauke i obrazovanja u politiku i podseća:

"To su nam radili drugi tokom 90-ih i mi smo se jako bunili, a sada mi sami radimo to isto. Tužno je da odjednom postavljamo pitanje projekata koji se odnose na Kosovo, a svi savršeno dobro znamo da poslednjih osam godina Kosovo, Kosovo-UNMIK, ima projekte potpuno nezavisne od nas. Dakle, ne dešava se ništa suštinski novo, što je dodatni dokaz da se radi o politizaciji. Manje me zbunjuje pomoćnik ministra prosvete, to ministarstvo drži DSS, a više sam iznenađena stavom rektora, moram priznati. A, dodatno sam iznenađena činjenicom da niko sa Univerziteta nije reagovao na tu izjavu. Dakle, nešto ozbiljno nije u redu sa akademskom javnošću Srbije i neverovatno je da jedini koji imaju sluha za to budu studenti iz pokreta "Evropa nema alternativu" – ta deca imaju daleko više pameti nego što je mi pokazujemo."

I profesor Fakulteta političkih nauka Čedomir Čupić podseća da smo strašnu cenu izolacije u sferi nauke, obrazovanja i kulture već jednom platili i da bi bilo tragično da se to ponovi:

"Obrazovanje ne priznaje granice. Zamislite da se zabrani čitanje nobelovaca koji su iz zemalja koje su priznale Kosovo ili da prekinemo svaku naučnu saradnju sa tim zemljama. Posebno kada su u pitanju projekti, to su razvojni projekti u koje se uključuju ljudi koji će se sutra sami razvijati i koji će, na kraju krajeva, razvijati nauku svoje zemlje. To je tragično, takvo jedno razmišljanje je zapravo dodvoravanje određenim politikama, posebno onim koje su za izolaciju Srbije. Mi smo to preživeli, videli smo kakve su bile posledice. Kada se razmišlja na takav način onda se može reći da su oni ideološki zarobljenici i da takav način nije primeren Univerzitetu i profesorima na njemu."

Nelagodu je izazvala i izjava ministarke nauke u Vladi Srbije Ane Pešikan da se neće potpisivati novi sporazumi o naučno-tehnološkoj saradnji sa zemljama koje su priznale ili budu priznale nezavisnost Kosova. Gospođa Pešikan za naš program kaže da je reč o formulaciji koja je nezgodno zazvučala i zavela mnoge:

"Novi sporazumi trenutno nisu na tapetu, a ako budu bili aktuelni da se potpisuju, onda ćemo to dogovarati sa Ministarstvom spoljnih poslova i Vladom, pošto je to državna stvar. Sve drugo što radi Ministarstvo nauke na polju međunarodne saradnje teče sasvim normalno, nastavljamo sa aktivnostima, i nadamo se da će tako i ostati."

Ministarstvo nauke će se načelno držati rezolucije 1244 i reagovaće ukoliko se na nekom međunarodnom skupu učesnici sa Kosova pojave pod ozakom “Kosovo” a ne “Kosovo-UNMIK”, ali ministarka Pešikan naglašava da kad je reč o stručno-profesionalnim poljima, ne bi trebalo stvarati probleme:

"Pošto ne očekujem da neko zabranjuje Novaku Đokoviću da igra sa protivnicima koji dolaze iz zemalja koje su priznale nezavisnost Kosova, tako ne očekujem ni da se, ako se radi o naučnom projektu, a njih najčešće izvode konzorcijumi i ljudi koji dolaze iz zemalja koje su priznale Kosovo, ovakva vrsta aktivnosti sprečava. Jer, oni se bave naukom, sportom ili umetnošću, a ne politikom – nauka nije nacionalna već nadnacionalna stvar. Ne postoji srpska, engleska ili francuska nauka nego postoji jedna, svetska, nauka i isključivanje iz te zajednice nam je već donelo dramatične posledice 90-ih godina, posledice koje su se osećale do sada. Mislim da bi posledice, sada kada smo sa naukom ušli u Evropu i postali pridruženi član FP7 i već stekli i kredibilitet i kredit za nastavak posla, bile još dramatičnije i teže."
XS
SM
MD
LG