O nelegalnom poslovanju u Hrvatskom fondu za privatizaciju brujalo se godinama. Kada je nedavno ipak puklo, svi su očekivali da će istraga „mozak operacije“ pronaći negdje u vrhu vlasti. Krivo! Najviše rangirani okrivljenik je potpredsjednik Fonda. Zatim, o lažiranju statusa hrvatskog branitelja, kojih, po najnovijem, ima čak pola milijuna, i lažiranju invaliditeta, pričali su u Hrvatskoj čak i vrapci na krovu. Kada je policija konačno načela cijelu priču, privedeno je desetak ljudi, a na reviziju će ići, za sada, isto toliko invaliditeta. Je li s time priča o korupciji u Hrvatskoj ispričana? Nikako, jer manjka onaj dio u koji je upletena vlast, a koji nikako da se počne rješavati.
Primjer prvi: dojučerašnji ministar gospodarstva, a sadašnji ministar obrane, Branko Vukelić, već mjesecima se ne pojavljuje na splitskom Županijskom sudu da dá svoj iskaz kao svjedok u slučaju pronevjere pet milijuna dolara u poslovanju splitskog brodogradilišta „Brodosplit“. Vukelić je u vrijeme sklapanja štetnih ugovora i pranja novca bio, a i još uvijek je, predsjednik Nadzornog odbora brodogradilišta. Profesora zagrebačkog Pravnog fakulteta i eksperta za fenomen korupcije Josipa Kregara zamolili smo za komentar – što znači Vukelićevo neodazivanje na sudski poziv da svjedoči o pranju pet milijuna „zelembaća“?
„On bi bio obavezan, zbog toga što obavlja visoku političku dužnost, da se na poziv odazove. I ne samo to, on bi bio obavezan objaviti sve ono što je od interesa javnosti u tom slučaju i pomagati u istrazi. I najvažnije od svega, kao predsjednik Nadzornog odbora, on je odgovoran za situaciju koja se desila. U slučaju da se otkrije da se radi o kaznenom djelu, možda bi bio i kazneno odgovoran. Ali čak i ako njegova krivica ne postoji, postoji njegova objektivna odgovornost kao predsjednika Nadzornog odbora za tu situaciju.“
Prošlog studenog HDZ je ponovo pobijedio na izborima i sastavio vladu. Umjesto da premijer Ivo Sanader sugerira Vukeliću da ode na sud i svjedoči o pranju novca u „Brodosplitu“, on mu je u novoj vladi dao novu, podjednako važnu, funkciju ministra obrane. Kakva je to poruka Europi, ali i hrvatskim građanima?
„To je loša poruka. Štoviše, to je preuzimanje odgovornosti za cijeli slučaj. Jer, u ovom konkretnom pitanju u svakom slučaju postoji politička odgovornost i o tome je trebalo voditi računa. Politička odgovornost znači potpuno jasno određenje o tom slučaju. To je ovdje izostalo, nema suradnje sa tijelima koja provode istragu. Zbog toga mislim da se radi o jednoj vrlo teškoj političkoj poruci.“
Drugi je slučaj još slasniji i masniji, jer se radi o čak 300 milijuna kuna. Toliko je, naime, novca iz državnog proračuna za razne gradske projekte obećano sinjskim političarima iz stranaka lijevoga centra, koji su sa Socijaldemokratskom partijom Hrvatske na vlasti u tom gradu, ako pomognu HDZ-u da preuzme vlast u Sinju. Tu ponudu, koju je službeno potpisao glavni tajnik HDZ-a Ivan Jarnjak, komentira za naš radio šefica sinjskog SDP-a Nataša Poparić:
„To je jedan čisti pokušaj korupcije u visoki državnim strukturama, koji gospodin Sanader u potpunosti banalizira. On to svodi na zaključak – svi smo isti i sve je to normalno u politici. Naime, nismo svi isti i to uopće nije normalno u politici. Samo ja se zaista čudim i našim hrvatskim građanima i čitavoj Hrvatskoj. Izgleda da nas Evropa mora upozoravati što je korupcija, a što nije korupcija. Ako mi do sad ne znamo što je korupcija, onda ne znam kako ćemo mi u Evropsku uniju.“
Naravno, Jarnjak samo radi što mu se kaže, nastavlja gospođa Poparić:
„Ja uopće ne vjerujem da je Jarnjak ovo uradio bez Sanaderovog dopuštenja. Stvarno me čudi da Jarnjak, koji je zapravo samo saborski zastupnik, može garantirati projekte vrijedne 300 miliona kuna. Mogu samo zaključiti da se taj proračun kroji u kancelarijama HDZ-a, a nikako tamo gdje bi trebao – u resornim ministarstvima. Gospodin Sanader je rekao da oni imaju indiciju da je SDP u Sinju kupovao vijećnike. Možda oni imaju indiciju, ali mi imamo čvrsti dokaz da su oni korumpirani, a to vam je ovaj sporazum.“
