Petak, 25. april/travanj 2014, 03:36 CET

Iz mog ugla

Šaškor: Oslobađajuća presuda

Pristalice sa fotografijama Ante Gotovine i Mladena Markača, Zagreb, 16. studeni 2012.
Pristalice sa fotografijama Ante Gotovine i Mladena Markača, Zagreb, 16. studeni 2012.
Veličina slova - +
Da su sutra izbori za predsjednika republike i da je kandidat Ante Gotovina, pobijedio bi u prvom krugu. Što će biti za dvije godine kada će se ti izbori i dogoditi, živi bili pa vidjeli.

Ante Gotovina i Mladen Markač sudskim su pravorijekom nevini ljudi i ta je činjenica neoboriva.

Hrvatska proživljava euforično razdoblje, koje se može mjeriti samo s onim nakon definitivnog oslobođenja zemlje poslije vojne akcije „Oluja“, ili poslije osvajanja trećeg mjesta na svjetskom nogometnom prvenstvu.

Društvena apatija koja kao rezultat ekonomske krize tinja već godinama načas je zaboravljena. Za vrijeme čitanja presude na glavnom zagrebačkom trgu okupilo se relativno malo ljudi, da bi nakon proglašenja oslobađajuće i najave dolaska generala u Zagreb, mnoštvo raslo iz sata u sat i potpuno prekrilo Trg bana Jelačića, kao i trgove u brojnim drugim gradovima. U svoj toj provali emocija hladnu glavu zadržao je upravo general Gotovina. Svojim trezvenim izjavama i ponašanjem doprinio je da se prvi val oduševljenja ne usmjeri u konfrontaciju i izljeve netrpeljivosti. Postao je pučki heroj, ujedinitelj nacije. General Markač pri tome je „kolateralni“ junak.

Kako će svoj kapital nacionalnih junaka ova dvojica umirovljenih generala usmjeriti, otvoreno je pitanje. Ante Gotovina je prije 12 godina prisilno umirovljen zbog javnog protivljenja procesuiranju generala Norca za ratne zločine i, objektivno, pokušaja vojnog puča. Sada se zbog njega najavljuje ustanovljenje posebnog državnog ordena. Gotovina je bježao od progona Haškog suda, uz tihu asistenciju vlasti, što je hrvatski put prema Europskoj uniji zaustavilo na nekoliko godina. Potom je uhapšen na Kanarima, opet uz asistenciju hrvatskih tajnih službi. Pokazalo se da je nevin. Sa svim tim zavrzlamama treba se racionalno suočiti.

Implikacije oslobađajuće presude hrvatskim generalima višestruke su.

Prvo, otvoreno ostaje pitanje žrtava u i nakon operacije „Oluja“. Njih je bilo na stotine, zločini su bili masovni, paljenje kuća i otimačina imovine sistematska i dugotrajna. Zakonskim aktima tada je izbjeglim Srbima onemogućen povratak. Tko je za to odgovoran? Tko je procesuiran? Za sada, sudi se grupi bivših policajaca za ubojstvo šest srpskih civila u selu Grubori kod Knina. Do konca rujna 2012. godine, prema podacima Ministarstva pravosuđa, u Hrvatskoj je pokrenut postupak za ratne zločine protiv ukupno 112 pripadnika hrvatske vojske i policije, optužene su 94 osobe, a osuđeno ih je 30.

Od velike je važnosti da se procesuiranje ratnih zločina nastavi.  Pogubna početna pozicija nekadašnjih vlasti da „u oslobodilačkom ratu nisu mogući ratni zločini“ u nekim glavama još živi. Za očekivati je da će ovu oslobađajuću presudu njezini protagonisti u danima koji slijede pokušati upravo tako interpretirati.
Dolazak Markača i Gotovine u Zagreb, 16. studeni 2012.Dolazak Markača i Gotovine u Zagreb, 16. studeni 2012.
x
Dolazak Markača i Gotovine u Zagreb, 16. studeni 2012.
Dolazak Markača i Gotovine u Zagreb, 16. studeni 2012.

Drugo, Hrvatska je objektivno doživjela međunarodnu satisfakciju. Ali ne zato što je – kakvo je široko rasprostranjeno mišljenje – dokazana legitimnost vojne akcije „Oluja“ a samim time i oslobodilački karakter proteklog rata u Hrvatskoj. Oni i nisu bili upitni. Hrvatska zaslužuje priznanje zato što je, uz sva krzmanja, povremene opstrukcije i lutanja, poštovala Haški sud i institucije međunarodne zajednice, ma kako nesavršeni bili.

„Udruženi zločinački pothvat“, opterećujuća kvalifikacija iz optužnice i prvostupanjske presude, definitivno je oborena.

Ponajprije, niti u prvostupanjskoj presudi legitimnost vojne operacije i karakter rata nije doveden u pitanje. Izrijekom se govorilo o „zloupotrebi vlasti“, a ne o državi. Političari s desnice, crkva i veteranske udruge takmičile su se licitiranjem o tome kako je presuda Gotovini i Markaču „presuda Hrvatskoj“. Istina, bilo je elemenata da se prvu presudu shvati i kao „zamjensku“ za Tuđmana i Šuška.  To je u pravnom smislu i sa stajališta ljudskih prava bila izrazita greška tužiteljstva. Nisu se ozbiljno istražili zločini, žrtve su bile u drugom planu, a optuženike se nije dokazima povezalo sa zločinima. Potom, kvalifikacija o „udruženom zločinačkom pothvatu“ oborena je zato što je pala osnovna premisa – ekscentrična teza o „prekomjernom“, odnosno o „neselektivnom“ granatiranju Knina. Njezinim pravnim obaranjem i primijenjenim dosljednim pravnim postupkom pali su i svi ostali dijelovi optužnice.

Treće, presude Haškog tribunala imaju političku težinu i utječu na odnose u regiji i na unutarnje političke prilike u svakoj zemlji. Zato je nužno da budu pravno besprijekorno fundirane, konzistentne i da ne proturječe jedna drugoj.

Haag je nesumnjivo zamišljen i kao svojevrsni katalizator za suočavanje s nedavnom prošloću na ovim prostorima. A i kao međunarodno vježbalište za slične moguće sukobe i ratove.  Pokazao je manjkavosti i prednosti. Do katarze nije doveo, ali je barem svaku od država natjerao – uz izravan pritisak svjetskih političkih faktora - da pokrene veliki broj postupaka za ratne zločine koje su počinili državljani tih zemalja.

Oprečne reakcije u Hrvatskoj i Srbiji na izrečene presude generalima Gotovini i Markaču bile su očekivane. Pri tome treba dijeliti reakcije izravno pogođenih i običnih građana od onih političkih elita. Službeni se Beograd ukopao u svome stavu nesuočavanja s vlastitom odgovornošću. To neće pomoći stabilizaciji prilika u regiji.

Za nadati se samo da će realnost natjerati sve strane na obnovu suradnje.

Ines Šaškor

Rođena u Splitu 1948., politologiju diplomirala u Zagrebu 1971.godine. Od početka, 1994. godine, pa sve do zatvaranja, 31.12. 2003. godine, bila urednica Zagrebačkog dopisništva Radija Slobodna Europa. Uredila oko 17.500 priloga iz Hrvatske i objavila blizu 1.000 vlastitih autorskih priloga. Objavljivala u novinama i časopisima. Sada umirovljena novinarka. Čita i piše, nastojeći zadržati veze sa svijetom ideja, prihvatila internet, ali joj je Gutenberg bliži. Kao rođena Splićanka, obožava operu, nogomet i tenis. Tim redom.
Ovaj forum je zaključen
Sortiranje komentara
Komentari
     
Ime: denacifikacija srbije
20.11.2012 15:47
Sa ovom presudom je konacno propala prosrpska politika da se sve strane izjednace i da se kaze "ko nas bre zavadi", da se nezna tko je zrtva a tko agresor. Sa ovime je konacno zavrsio rat i uvlacenje Hrvatske u balkansku kaljuzu. Koliko li su samo Srbi para potrosili za svu ovu propagandu kojoj smo svjedocili posljednjih 12 godina, sve te tkz"nevladine organizacije" su odlicno zivjele ali dosao im je kraj. Osobno neznam sto Srbija mora raditi da se cijelo njeno drustvo konacno osvjesti i da prihvati cinjenice i realnost i da se kako kaze Vesna Terselic suoci sa istinom, jer i sami smo svjedoci da ljudi u Srbiji izgleda nisu svjesni da je Srbija pokrenula 4 rata, pobila 100 000 ljudi, protjerala par milijuna, i nacinila ogromnu materijalnu stetu susjednim drzavama. Uglavnom unazadila je ostetila svoje susjede protiv koje je vodila ratove. Trebalo bi slican model provesti u Srbiji kakav su saveznici provodili u Njemackoj nakon 1945. Dakle napali Sloveniju, Hrvatsku, BIH i Kosovo, pobili 100 000 ljudi, unistavali, pljackali sve sa ciljem da okupiraju okolne drzave i da stvore prosirenu ili veliku Srbiju. Ove osnovne stvari izgleda da stanovnistvo Srbije nezna a dalje da ne pricamo. Htjeli su i pokusali unistiti Hrvatsku ali RH je iz svega toga izasla jaca, pobijedila je Milosevicevu velikosrpsku nacisticku masineriju i evo uskoro RH postaje clanica civiliziranog svijeta, dok je Srbija porazena, osramocena pred svijetom zbog svoje uloge i nalazi se u Balkanskoj kaljuzi do grla. Hrvatskoj je bilo namjenjeno unistenje i zbog svega navedenog sto je RH pobjedila, sto je normalnija drzava od Srbije, bogatija, prosperitetnija, uredjenija i moze se reci civiliziranija... sve to neki velikosrbi nemogu prihvatiti i to ih boli, otuda i sva ova glalama posljednjih dana u Srbiji. Poraz boli i potrebno je suocenje sa svim tim zlom koje je Srbija napravila na porstoru ex Yu 90-ih godina.
Odgovor

Ime: Anonimni posjetilac
21.11.2012 20:07
denifikacija
haski kvazi sud je hrvatsku oslobodijo odgovora
ali tu istu tvorevinu koja pociva na genocidu nije mogao osloboditi
zlocina djelo ostaje da zivi i nosice ga dok bude postojala
ma koliko se vi trudili da stvari preokrenete u vasu korist
od toga necete imati koristi osim ziga

Ime: MIthat Grad: Srbija
20.11.2012 12:07
"Hrvatska je objektivno doživjela međunarodnu satisfakciju. Ali ne zato što je – kakvo je široko rasprostranjeno mišljenje – dokazana legitimnost vojne akcije „Oluja“ a samim time i oslobodilački karakter proteklog rata u Hrvatskoj. Oni i nisu bili upitni. "
Ova konstatacija je,po mom mišljenju, interesantna,ali i jako bitna.Naime,možda karakter rata u Hrvatskoj (pa i BiH i Sloveniji) za mnoge realne posmatrače i analitičare nije upitan.Medjutim,za većinu Srba i sve režime od Miloševića do danas glavni - nacionalni zadatak broj 1 jeste u svijesti međunarodne zajednice promijeniti odnos prema ratovima devedesetih.Njihova teza je da se dogodio gradjanski rat u kojem su svi podjednako krivi i u kojem su sve strane činile zločine.Takvo prihvatanje ratova devedesetih od strane medjunarodne zajednice(mišljenje Hrvata,Bošnjaka i Slovenaca,a pogotovu Albanaca srpske režime i većinu Srba apsolutno ne zanima) dalo bi šansu Srbiji da zauzme po njih prihvatljivo mjesto u istoriji - a to je da Srbija nije AGRESOR,napadač,organizator,podstrekač,podržavatelj,finansijer,utočište,..... raznih zlikovaca,fašista i drugih bolesnika.
Oslobadjanje hrvatskih generala,a uskoro i Ramuša Hajradinaja sa jedne kao i izvjesno presudjivanje Karadžiću i Mladiću po svim tačkama optužnice da su KRIVI,dovodi stvari na svoje mjesto i definiše dogadjaje devedesetih pravim imenom.Zbog toga ovolika nervoza u Srbiji.Meni je samo nepoznanica BiH.Naime,plašim se da će tu pravda ostati nedorečena i krivci nekažnjeni,a za Hrvatsku i kosovo je završena priča.

Ime: Miodrag iz Peci Grad: Beograd
20.11.2012 09:42
Gospodjo Saksor. Ja koji sam vas toliko puta (ne)opravdano napadao pozdravlja Vas tekst... Tim pre, sto me je Vedrana Rudan iznenadila svojom apsolutnom podrskom slavnim generalima.
Izgleda i u novinarstvu postoje tzv."Estradni" novinari, kojima je vise stalo do tiraza i "Imidza" nego da li je ono sto pisu istina...
Iskreno vam zelim dobro zdravlje, i da nam jos dugo dodajes po koje "Zrno soli" na nase ljute rane...
Izgleda da nam svima fali malo katarze...

Ime: bozhidar baljkas Grad: vancouver/sibenik
19.11.2012 22:15
uvijek sam drzao da je za paljenje srpskih kuca, unbijstva civila bila najodgovernija tatadasnja hr vlada.
sto se tice hr naroda, cini mi se, da je makar pola njega odobrilo paljenje i ubijstva.

doduse, najvjerojatnije da hr vlada nije bila u mogucnosti, ma sto god poduzela, sprijeciti svaku palez i ubijstvo ali je mogla, rekao bih, sprijeciti 90% tog kriminala.
==
ja smatram gotovinu fascistom; ne bi bilo drago da se po zanimanju bavi bavi politikom.
izgleda da hoce i da cega zapad prihvatiti i odobravati ono sto ce ciniti, a ciniti ce zlo siromasnom svijetu jednako kao tudjman.
obojica su osobno-supremacisti...
kao i cjelokupno evropsko i sj. americko vodstvo.
zbog tog vodstva, tudjman nije bio optuzen za zlocine pocinjene protiv srba tijekom lil poslije oluje.
ovo ne znaci da ne osudjujem srpske zlocine pocinjene protiv hrvata; koje su bili neizmjermno daleko veci.

Ime: eNDe Grad: Srbija,Beograd
19.11.2012 21:53
Članak u kome se dovodi u vezu ciljana politička karijera g.Gotovine i g.Markača, euforija nakon definitivnog oslobađanja zemlje,te euforija nakon trećeg mesta u svetskom nogometnom prvenstvu. Nakon toga sledi suština problema u Državi : Društvena apatija kao rezultat ekonomske krize, otvoreno pitanje žrtava operacije „Oluja“, te povlači crta između izravno pogođenih, običnih građana i političkih elita i još mnogo toga. Pravo novinarstvo!

Ime: Monetarista
19.11.2012 21:28
Ponovo izuzetan napisak, svakako najbolji koji se mogao procitati u hrvatskom tisku.

O Gotovini i Markacu - oni su tu potpuno neinteresantni. Da, tocno je da Gotovina moze postati i Predsjednik i Poglavnik ako mu se prohtije, mada je obojici bolje da se poklope ussima i ostanu legende.

Ime: P. A.
19.11.2012 20:26
Zaista prija procitati ovakve uravnotezene tekstove hrvatskih autora u sred oluje kica i turbo kvazi nacionalizma. I Sakor nije jedina! Juce su se oglasili mladi Hrvatske, danas nekoliko istaknutih intelektualaca i svi govore o istom: Hrvatska se nece izvuci iz blata zlocina (kao i Srbija) ako nastavi sa sakrivanjem istine i ako koristi svaku priliku da vice o pojedi, kako bi nastavila cutati o zlocinu. Svima je jasno da je generalima izmisljenja optuzba i mogli su ih optuziti i za Hirosimu, pa bi se onda pokazalo da nisu krivi. Optuzba je trebala biti bolje definisana i onda bi ispalo onako kako su mislile nadglasane sudije, kako su hrvatski sudovi mislili (o Norcu) i zbog cega je Gotovina bjezao.
Sad je samo pitanje sta dominira hrvatskim drustvom i sta ce vise uticati na buducnost: ovi mirni glasovi ili vika ljudi sa slikama.

Ime: Magicna Propaganda Balkan Grad: Vogosca
19.11.2012 18:07
A zasto vi iz takozvane Slobodne Evrope ne pozovete ovu dvojcu ljudi na razgovor ili cak jedan intervju u kome bi oni malo pricali. Jer cijelo vrijeme neko drugi a narocito Vi Novinari Blebecete o Njima. Ako smo objektivni a moze i obektivni hajmo onda udarit jedan intervju sa Markacem i ovim drugim glavonjom da vidimo sta ljudi imaju da kazu poruce ili reknu. Jel tako ili mozda nije.
Odgovor

Ime: Anoniman
20.11.2012 00:23
A sta treba oni da kazu o onim pobijenim za koje se jos nezna ko ih je ubio. Verovatno su izvrsili samoubistvo.
Porusene kuce su same pale i pri tome se zapalile i izgorele, stoka pocrkavala, bunari se zatrovali i td.
Mogu li Hrvati da shvate da su ucinili zlocin nad ljudima koji su na te prostore ziveli. Licno sumnjam.