U Skupštini Crne Gore, u srijedu se raspravljalo o Predlogu rezolucije o podršci integraciji Crne Gore u NATO i ponovo se pokazalo, doduše na nivou Odbora za međunarodne odnose, da su između pristalica NATO-a koji su u većini i protivnika učlanjenja u Alijansu razlike nepomirljive.
Iako je dokument još uvijek u statusu Predloga, u vezi sa njegovim usvajanjem nema nikakve neizvjesnosti jer je već sada jasno da Predlog rezolucije o podršci integraciji Crne Gore u NATO ima podršku, kako i sami opozicionari ističu, nesporne većine.
Postoji mogućnost da, s obzirom na činjenicu da je podnešeno više amandmana, tekst rezolucije doživi određene promjene, ali je malo vjerovatno da će suština biti značajno promijenjena.
O rezoluciji, koju je predložila grupa poslanika vladajuće koalicije i Pozitivne čime je obezbijeđena podrška 49 od ukupno 81 poslanika raspravljaće se još, sredinom septembra, na plenarnoj sjednici, ali je današnja sjednica Odbora za međunarodne odnose bila dobra prilika za ukrštanje argumenata. Međutim, nijedna strana nije pokazala da podliježe snazi argumenata neistomišljenika.
„Želimo da postanemo aktivan činilac trajnog osiguranja mira, stabilnosti i sigurnosti za Crnu Goru. Crnu Goru u stabilnom regionalnom okruženju, koja može odgovoriti savremenim i budućim bezbjednosnim izazovima. Crnu Goru koja ravnopravno odlučuje čuvajući svoje interese.“
"Članstvo u NATO je interes države Crne Gore i cijelog društva“, kaže se u Predlogu rezolucije koja ima ukupno devet tačaka u kojima se apostrofira značaj evroatlantskih integracija Crne Gore, bez preciziranja načina na koji bi Crna Gora trebalo da donese odluku o NATO: u Skupštini ili na referendumu.
U ime predlagača, funkcioner vladajuće DPS, Milutin Simović je rekao:
„Rezolucija koju usvaja Skupština, izuzev u dijelu „preambule rezolucije“, nijednom ne pominje riječ 'skupština'. Ko usvaja ovu rezoluciju? Crna Gora ili Skupština? Ako hoćete rezoluciju koju usvaja Crna Gora, onda bi ovdje trebalo da upišete da neizostavno tražite referendum. Crna Gora može usvojiti rezoluciju samo na referendumu. Šta vi dobijate time što konstatujete činjenicu koju zna cijeli svijet, pa i svaka NATO država koja ima predstavnika u Crnoj Gori? Tačno znaju da vas ima 49. Sada, vi hoćete da ovih 49 govori u ime 81, odnosno, u ime 700 hiljada građana Crne Gore. Pa, ne može tako.“
Rasprava je na trenutke podsjetila na brojne polemike iz vremena uoči referenduma o nezavisnosti Crne Gore kada su se demokratski standardi rastezali kako je kojoj političkoj opciji odgovaralo, pa je i danas osporavan kapacitet državnog parlamenta da, većinom glasova, usvaja dokument u ime Crne Gore.
„Tražimo referendum“, rekao je funkcioner Demos-a, Goran Danilović koji je zapitavši zagovornike NATO-a zašto strahuju od referenduma, rekao da se on ne plaši volje građana.
Dinamiku rasprave koja se odvijala, uglavnom, u akademskom tonu poremetila je diskusija funkcionera Demokratskog fronta, Milana Kneževića čiji je dio referisao na poznatu TV seriju.
„Tekst rezolucije neodoljivo podsjeća na ono pismo koje je Radosav diktirao Milijani za svog sina Miša u Minhenu. U tom pismu, on je objašnjavao sinu kako treba da uči, te da nije vidio veću budalu od njega koja radi više protiv sebe.“
Kneževićevo slikovito izražavanje je, međutim, rezultiralo samo ozbiljnim licima sa druge strane stola i pozivom na diskusiju koja će se odvijati na nivou razmjene argumenata.
Predsjednik Pozitivne Crne Gore, Darko Pajović smatra da Crna Gora pripada zapadu i da to tako i treba da bude, a lider Bošnjačke stranke, Suljo Mustafić da je „ulazak Crne Gore u NATO izvjesnost“.
„Smatramo da je ulazak Crne Gore u Alijansu važan zbog stabilnosti čitavog Balkana, bezbjednosti unutar same Crne Gore i stvaranja pretpostavki za bolji ekonomski ambijent, za veći obim ulaganja i, naravno, ono što je najvažnije – dugoročnu bezbjednost za nas i naše potomke. Mislimo da nas ono što se dešavalo '90-ih godina jasno upozorava koliko i kako suludi velikodržavni mogu da ugroze stabilnost i bezbjednost Balkana i sa koliko se to žrtava plaća.“
