Utorak, 22. maj/svibanj 2012, 20:22 CET

Svijet

Zašto je sufista Rumi popularan na Zapadu

Mawlana Jalal-ad-Din Rumi, arhiv
x
Mawlana Jalal-ad-Din Rumi, arhiv
Veličina slova - +
Njegova poezija obuhvata mnoge različite ideje, ali suština je u traganju za sjedinjenjem sa božanskim. Pisao je na novom persijskom jeziku, a prevodi njegovih dela su veoma popularni u drugim zemljama. 2007. godine bio je najpopularniji pesnik u Americi.

Kako objasniti popularnost Rumijeve poezije (persijski pravnik, teolog i sufi mistik iz 13. veka) na Zapadu u u vreme pojačanog anti-islamskog raspoloženja i zbog čega su sufi pokreti atraktivni zapadnjacima?

"Najzad, šta ko traži tom se i dovine,
Svakom ko se strpi znak radosti sine."

(iz pesme Zaspao ljubavnik)

Rumijevi stihovi, poput ovih, popularniji su na Zapadu nego u islamskih zemljama. To je moguće, kaže za RSE Ibrahim Gamard, šejh iz sufi Mevlevi reda u Kaliforniji, koji čitavog svog života prevodi poeziju persijskog sufi mistika iz 13. veka Rumija.

„Uprkos anti-islamskim osećanjima, Islam je i dalje religija koja se najbrže razvija u SAD. Istovremeno, postoji i dalje veliko interesovanje za sufizam, ali zato što je predstavljen kao vrsta misticizma koji ne zavisi od islama i koji prevazilazi pojedinačne religije,“
objašnjava Gamard.

„Islam u regionima, kao što su Centralna Azija, Afrika i Indonezija, širi se popularizacijom sufizma,“
podseća Gamard, „koji je bio umerena forma islama dok nije kasnije uspostavljen tradicionalniji oblik“.

Ibrahim Gamard
Gamard kaže da i u SAD postoje popularni sufi pokreti koji su atraktivni Amerikancima zbog svog umerenog Islama.

„I to je glavni razlog što je Rumijeva poezija tako popularna jer je predstavljena u popularnim verzijama, a ne u vernom prevodu, i Rumi je u njima predstavljen kao mistik koji je samo malo islamski“,
navodi on.

„I to je takođe razlog zašto je prodaja moje knjige „Rumi i Islam“ koja sadrži izabrane prevode Rumijevih hvalospeva vrlina proroka Muhameda prošla tako loše“,
kaže Gamard.

„Mnogi Amerikanci vole Rumija zbog njegove ekstatične duhovnosti zbog božanske ljubavi ali bi oni više voleli da on ne bude musliman ili bar ne više od minimalnog. Zbog toga je većina Rumijevih knjiga prodata da zadovolji njihovu želju pre svega za misticizmom a što manje za islamom. Amerikanci imaju malo interesovanja ili simpatija za politički Islam ali čitajući najpopularizovanije Rumijeve knjige Amerikanci uče o mnogim tradicionalnim muslimanskim vrednostima i mudrosti učenja“,
objašnjava sagovornik RSE koji je prešao na Islam 1984.

Sufizam sa naglaskom na ljubavi

Sufi imami su protiv najnasilnijih formi Islama. U najradikalnijim delovima muslimanskog sveta sufi lideri rizikuju svoje živote za svoja tolerantna uverenja. Sufizam je najpluralističkija inkarnacija Islama, pristupačna i obrazovanima i neobrazovanima, vernicima i nevernicima – i stoga je most od unikatne vrednosti između Istoka i Zapada.

Veliki sufi mislioci, poput pesnika iz 13. veka Rumija, smatrali su da su svo postojanje i sve religije jedno, da su sve one manifestacije iste božanske stvarnosti. Ono što je važno nije prazan ritual džamije, crkve, sinagoge ili hrama, već da božanstvo najbolje može da se postigne kroz kapiju ljudskog srca, da svi možemo naći raj u nama, ako znamo gde da gledamo. Na neki način, sufizam sa naglaskom na ljubavi, pre nego na suđenju, predstavlja Novi zavet Islama.

Derviši na spektaklu u Istanbulu 2007. godine povodom 800. godišnjice od Rumijevog rođenja.

Sufizam je potpuno autohton, duboko ukorenjen pokret otpora protiv nasilnog islamskog radikalizma. Da li se može iskoristiti za politiku nije do kraja jasno.

Poslednjih godina postoje uznemirujuće tendencije u Čečeniji i Dagestanu gde lokalne vlade promovišu popularni islam koji selektivno pozajmljuje – i ponekad groteskno iskrivljuje simbole i rituale sufizma, čak ignoriše njegovu suštinu. Tamo se sufizam pretvara u državnu religiju i sufi šejhovi i sveštenici koji predvode molitvu su blisko povezani sa vladama.
Mawlana Jalal-ad-Din Rumi

Ibrahim Gamard, šejh iz Sufi Mevlevi reda u Kaliforniji, na pitanje da li sufizam može biti iskorišćen u službi političkih vlasti, kaže da je to nešto o čemu on malo zna.

„Čini mi se da vlade u muslimanskim zemljama koje rade protiv tradicionalnog islama, pre svega sekularne vlade koje slede želje jakih ne-muslimanskih zemalja, vekovima vladaju muslimanima deleći ih na „dobre muslimane“ i „loše muslimane“, kao što su bogati protiv siromašnih, pro-zapadno orijentisani protiv tradicionalista, ne-sufisti protv sufista, Suniti protv Šiita, PLO protiv Hamasa i td.,"
rekao nam je Gamard.

Gamard kaže da je pročitao, kako su u Americi, pojedini univerzitetski profesori sa studija o Bliskom Istoku, savetovali američku Vladu da dozvole sufistima u Avganistanu da vladaju ovom zemljom, rukovodeći se uverenjem da su sufisti suprotnost islamistima.

„Ali to je naivno verovanje, zato što su i sufisti muslimani, dakle, kao i kod drugih grupa muslimana, i sufisti se kreću od liberalnih do konzervativnih“,
zaključuje Gamard.

„Mi muslimani ne treba da dozovlimo da nas ove manipulacije okrenu jedne protiv drugih. I sufisti ne bi trebalo da dozvole da ih izmanipulišu vlade. Umesto toga, trebalo bi da se fokusiraju na suštinu sufizma i negovanje vrlina koje zahteva islamska vera“,
kaže Gamard.
Rumijevi stihovi:

„Ako je tuga našla put do tvog srca i narušila tvoju radost,
to je znak da priprema put za sreću.
Ona smesta očisti sve druge stvari iz kuće,
kako bi ushićenje moglo doći do tebe od strane Izvora
dobrote.
Patnja protresa žute listove sa grana tvoga srca,
kako bi sveži listovi mogli neprestano izrastati.
Ona iz korena izvlači staro nezadovoljstvo,
kako bi nova ekstaza mogla ušetati iz Njegovog pravca.
Tuga srca izvlači uvenule i vijugave korene,
kako ni jedan ne bi ostao sakriven.
Putem patnje mogu se mnoge stvari izvaditi iz srca,
kako bi Bog dao nešto bolje za uzvrat."


"Sjeme kad se u zemlju posije zar ne vidiš da proklija,
zašto onda o nicanju čovjeka, sumnja tolika."


"Ti sve misliš to je suton,
Ne, svitanje to je pravo,
jer spuštanjem tijela u grob,
radi se o duše zori."
(iz pesme Gazel o smrti)


"Tražiti put do ljubavi razumom, isto je što i tražiti svjetiljkom sunce."


"Spustismo vas u srž stvari - duhovnu čežnju i traženje.
Zar da dozvolimo da vas uspjeh mine?
Nad vama pomno bdijemo, vodimo vas putem;
da bi stići mogli do svoje suštine..."


"Opijen ljubavnom čežnjom, ja Rabbi, u čaši vidjeh Tebe!
No, oni koji u ljubavi nisu u njoj će vidjeti sebe."
Ovaj forum je zaključen
Sortiranje komentara
Komentari
     
Ime: Parapsychology Grad: Esoteric
24.08.2010 14:26
Od svih duhovnih praksa: meditacije nad Poslanikovim pravorijecima i predanjima sufizma, meditirano recitiranje Qur’âna, obredne molitve itd., dhikr (zekr) je ipak najbolji za oslobadjanje duhovne energije, to jest za omogućavanje iskri božanskoga svjetla koje je u mistiku, kako bi se povezao sa svojom sličnošću.

Ime: VB Grad: Beograd
22.08.2010 22:34
Hvala i autorki i komentatoru!
Divno je da mozemo i nesto da naucimo,a ne da se preganjamo sa dnevno-politickim temama.Ostaje mi uvek gorak ukus zbog toga sto znanjima o cudesnim sufistima nismo poduceni u vreme skolovanja u SFRJ.Neka je teoloski pogresan,ali taj univerzalni ugao gledanja na coveka,Boga,svet,veru...mozda bi nam pomogao da budemo manje iskljucivi u svom neznanju i svakako mnogo,mnogo manje krvolocni u odbrani svoje gluposti i iskljucivosti.

Ime: Parapsychology Grad: Esoteric
22.08.2010 14:41
Više od deset godina nakon susreta sa Šemsom, Mevlana je spontano pisao poeziju ili gazele, što je kasnije skupljeno u zbirci naziva “Divan-i-Kebir” U međuvremenu, Mevlana je razvio duboku duhovnu vezu sa Husameddinom Čelebijem.
Njih dvojica su jedne prilike šetali kroz jedan vinograd izvan Konje, kada je Husameddin izložio svoj prijedlog Mevlani:
“Kada bi ti napisao knjigu kao štoje ‘Mantik’ut-Tayri’ od Fariduddina Attar, ta knjiga bi postala najbolji prijatelj svih svirača. Njome bi napunili svoja srca, i komponovali bi muziku za nju.”
Mevlana se osmjehnuo, i ispod svoga turbana izvadio komadić papira na koji je napisao početnih 18 stihova Mesnevije:
“Slušaj ovaj naj i ono što priča, kako pjeva o rastanku…”

Husameddin je bio presretan, i zatražio od Mevlane da još nešto napiše. Mevlana mu je odgovorio:
“Čelebi, ako ćeš ti za mene pisati, ja ću recitovati.”
Tako se desilo da je Mevlana u svojim ranim pedesetim počeo da stvara monumentalno djelo. Kako husameddin kaže:
“On (Mevlana) nije nikada uzeo pero u svoju ruku dok je Mesnevija nastajala. Ma gdje god da smo bili, na bilo kojem mjestu, ja bih zapisivao ono što je on govorio. Često ne bih stizao da ga pratim, jer je znao govoriti noćima i danima. Nekada ne bi ništa rekao mjesecima. Jednom nije ništa rekao čak dvije godine. Po kompletiranju svake knjige, ja bih mu je pročitao, tako da bi on mogao da ispravi greške.”

Mesnevija se s pravom može smatrati najvećim duhovnim djelom ikada napisanim od strane čovjeka. Ona sadrži čitav spektar života na zemlji, svaku vrstu ljudske aktivnosti: religijsku, kulturnu, političku; svaku vrstu ljudske naravi, od vulgarne do prefinjene; kao i bogate i specifične detalje prirode, historije i geografije. To je knjiga koja također predstavlja vertikalnu dimenziju ljudskog života – od zemaljskih potreba i želja do uzvišenih nivoa metafizike i kosmičke svjesnosti.
Ono što na očarava je zapravo ta njena kompletnost.



Ime: Parapsychology Grad: Esoteric
22.08.2010 14:32
Više od deset godina nakon susreta sa Šemsom, Mevlana je spontano pisao poeziju ili gazele, što je kasnije skupljeno u zbirci naziva “Divan-i-Kebir” U međuvremenu, Mevlana je razvio duboku duhovnu vezu sa Husameddinom Čelebijem.
Njih dvojica su jedne prilike šetali kroz jedan vinograd izvan Konje, kada je Husameddin izložio svoj prijedlog Mevlani:
“Kada bi ti napisao knjigu kao štoje ‘Mantik’ut-Tayri’ od Fariduddina Attar, ta knjiga bi postala najbolji prijatelj svih svirača. Njome bi napunili svoja srca, i komponovali bi muziku za nju.”
Mevlana se osmjehnuo, i ispod svoga turbana izvadio komadić papira na koji je napisao početnih 18 stihova Mesnevije:
“Slušaj ovaj naj i ono što priča, kako pjeva o rastanku…”

Husameddin je bio presretan, i zatražio od Mevlane da još nešto napiše. Mevlana mu je odgovorio:
“Čelebi, ako ćeš ti za mene pisati, ja ću recitovati.”
Tako se desilo da je Mevlana u svojim ranim pedesetim počeo da stvara monumentalno djelo. Kako husameddin kaže:
“On (Mevlana) nije nikada uzeo pero u svoju ruku dok je Mesnevija nastajala. Ma gdje god da smo bili, na bilo kojem mjestu, ja bih zapisivao ono što je on govorio. Često ne bih stizao da ga pratim, jer je znao govoriti noćima i danima. Nekada ne bi ništa rekao mjesecima. Jednom nije ništa rekao čak dvije godine. Po kompletiranju svake knjige, ja bih mu je pročitao, tako da bi on mogao da ispravi greške.”

Mesnevija se s pravom može smatrati najvećim duhovnim djelom ikada napisanim od strane čovjeka. Ona sadrži čitav spektar života na zemlji, svaku vrstu ljudske aktivnosti: religijsku, kulturnu, političku; svaku vrstu ljudske naravi, od vulgarne do prefinjene; kao i bogate i specifične detalje prirode, historije i geografije. To je knjiga koja također predstavlja vertikalnu dimenziju ljudskog života – od zemaljskih potreba i želja do uzvišenih nivoa metafizike i kosmičke svjesnosti.
Ono što na očarava je zapravo ta njena kompletnost.



Ime: Parapsychology Grad: Esoteric
22.08.2010 14:31

Mevlana Dželaluddin Rumi je rođen 1207. godine u Belhu, današnji Afganistan. Dok je još bio dječak, njegova porodica je napustila Belh, pred naletom Mongola, i nastanila se u Konji (Turska), koja je u to doba bila glavni grad Seldžučkog Carstva. Njegov otac, Behauddin, je bio poznati i priznati alim, koji je svoja predavanja držao u školi u Konji.

Mevlana je svoju prvu duhovnu naobrazbu stekao od svoga oca, a kasnije i od očevog bliskog prijatelja Sejjid Burhaneddina, koji je bio stanovnik Belha. Način na koji je Burhaneddin počeo podučavati sina svoga prijatelja, je zanimljiv:
Burhaneddin, koji nije napustio Belh kada i Mevlanina porodica, je duhovnim putem osjetio da je njegov prijatelj Behauddin, preselio na Ahiret, i da on treba da ode u Konju da nastavi sa poducavanjem mladog Mevlane. Mevlana je imao 24 godine kada je Burhaneddin dosao u Konju, i koji je Mevlani davao naobrazbu slijedećih 9 godina,
o “spoznaji poslanika i njihovim stanjima,”
počevši sa striktnom osamom koja je trajala 40 dana, nastavljajući sa raznim disciplinama promišljanja i posta.
Tokom ovog perioda Mevlana je proveo više od 4 godine u Halepu (Sirija), gdje je bio podučavan od najvećih umova tog vremena.

Kako su godine prolazile, kod Mevlane je raslo znanje ali i svjesnost o Allahhu dž.š. Konačno, Sejjid Burhaneddin, je osjetio da je upotpunio svoju obavezu prema Mevlani, i želio je da ostatak života provede u osami, daleko od ljudi. Jednog dana je rekao Mevlani:
“Sada si spreman. Nemaš premca u bilo kojoj oblasti nauke. Postao si lav znanja, kao što sam i ja lav znanja. Stoga nije potrebno da obojica budemo ovdje, to je razlog zašto želim da te napustim. Nadalje, doći će ti jedan prijatelj, bit ćete ogledala jedan drugome. On će te voditi kroz najdublje tajne duhovnosti, baš kao što ćeš i ti njega voditi. Svaki od vas će nadopunjavati onog drugog, i vi ćete biti najveći prijatelji na svijetu.”

Na ovaj način je Sejjid najavio dolazak Šemsi Tabrizija, centralne ličnosti u Mevlaninom životu.

Mevlana se susreo sa Šemsom kada je imao 37 godina. Šems je gorio (aškom, ljubavlju), a Mevlana je bio zahvaćen tom vatrom. Unatoč činjenici da je svaki od njih bio savršeno ogledalo za ovoga drugoga, Šems je nestao, ne jednom, nego dva puta.
Prvi put, nakon što je nestao, Mevlanin sin, Sultan Veled, ga je tražio i našao u Damasku.
Drugi nestanak se pokazao kao i konačni. Vjeruje se, da postoji mogućnost, da je Šems čak i ubijen od strane ljudi koji nisu podnosili njegov utjecaj koji je vršio na Mevlanu.

Mevlana je bio čovjek od znanja i Bogobojaznosti i prije nego što je upoznao Šemsa, ali tek nakon tog događaja, obistinilo se Sejjid Burhaneddinovo predskazanje, da će “utopiti ljudske duse u novom životu i neizmjernom Božijem izobilju…i da će oživjeti mrtve…sa ljubavlju.”