Megapolisi mijenjaju klimu i čine je opasnom za stanovnike - upozoravaju naučnici.
Stručnjaci su izračunali da se u gradovima sjeverne polulopte prosječna temperatura vazduha podiže za jedan stepen celzijusa godišnje.
Američki istraživači iz Instituta za okeanografiju "Scrippsa" odredili su kako takozvani efekat toplog ostrva (urban heat island) utiče na ekologiju. U velikim gradovima vazduh se zagrijava od industrijskih preduzeća, automobila...
Zgrade od stakla i betona hlade se vrlo sporo, na kraju se pojavljuju zone nagomilavanja natropogene toplote. Vazdušni tokovi raznose ih hiljadama kilometara unaokolo.
Nije riječ samo o izmjenama temperature. Velike zgrade mijenjaju tokove vazduha. Vjetar u gradovima puše na drugi način. Mogu da se pojave jaki vihori.
To doprinosi zagađenju prašinom, što je vrlo opasno. Ultramale čestice, manje od mikrona, lako prodiru u organizam i izazivaju bolesti.
Pri tome nivo zagađenja vazduha teškim metalima i opasnim supstancama umnogome zavisi od planiranja grada.
Ako je megapolis izgrađen previše gusto, mogu da se formiraju zone sa vrlo jakim zagađenjem vazduha.
Veliki gradovi nesumnjivo nanose štetu ekologiji predgrađa. Ipak, ova šteta se može minimalizovati ukoliko postoji dobra volja. Dovoljno je izgraditi uređaje za prečišćavanje, smanjiti izbacivanje štetnih supstanci. Mnogo je opasnija nepromišljena sječa šume.
I američki naučnici i eksperti "Glasa Rusije" potvrđuju da gradovi zaista zagrijavaju planetu. Ipak, za sada antropogeno djelovanje predastavlja opasnost samo za zdravlje samih građana.
Ali, ako veliki gradovi i dalje budu rasli, a prirodni resursi budu korišteni neracionalno, globalna ekološka katastrofa neće moći da se izbjegne.
Stručnjaci su izračunali da se u gradovima sjeverne polulopte prosječna temperatura vazduha podiže za jedan stepen celzijusa godišnje.
Američki istraživači iz Instituta za okeanografiju "Scrippsa" odredili su kako takozvani efekat toplog ostrva (urban heat island) utiče na ekologiju. U velikim gradovima vazduh se zagrijava od industrijskih preduzeća, automobila...
Zgrade od stakla i betona hlade se vrlo sporo, na kraju se pojavljuju zone nagomilavanja natropogene toplote. Vazdušni tokovi raznose ih hiljadama kilometara unaokolo.
Nije riječ samo o izmjenama temperature. Velike zgrade mijenjaju tokove vazduha. Vjetar u gradovima puše na drugi način. Mogu da se pojave jaki vihori.
To doprinosi zagađenju prašinom, što je vrlo opasno. Ultramale čestice, manje od mikrona, lako prodiru u organizam i izazivaju bolesti.
Pri tome nivo zagađenja vazduha teškim metalima i opasnim supstancama umnogome zavisi od planiranja grada.
Ako je megapolis izgrađen previše gusto, mogu da se formiraju zone sa vrlo jakim zagađenjem vazduha.
Veliki gradovi nesumnjivo nanose štetu ekologiji predgrađa. Ipak, ova šteta se može minimalizovati ukoliko postoji dobra volja. Dovoljno je izgraditi uređaje za prečišćavanje, smanjiti izbacivanje štetnih supstanci. Mnogo je opasnija nepromišljena sječa šume.
I američki naučnici i eksperti "Glasa Rusije" potvrđuju da gradovi zaista zagrijavaju planetu. Ipak, za sada antropogeno djelovanje predastavlja opasnost samo za zdravlje samih građana.
Ali, ako veliki gradovi i dalje budu rasli, a prirodni resursi budu korišteni neracionalno, globalna ekološka katastrofa neće moći da se izbjegne.