Utorak, 22. juli/srpanj 2014, 21:17 CET

Bosna i Hercegovina

Uspješan posao mladih Tuzlaka: Američki san i u Bosni

Tri musketirai
X
12.02.2013
Tuzla je nekada bila industrijsko središte bivše Jugoslavije. Međutim, zbog inih loših privatizacija zvuk mašina postao je prava rijetkost. U fabrikama je sve manje radnika, a na zavodu za zapošljavanje TK je 100. 000 nezaposlenih. Međutim, priča o trojici mladića koji su željeli promijeniti tu crnu statistiku bolja je strana surove bh. svakodnevice. Autorica: Maja Nikolić

Video prilog iz TV Liberty o trojici mladih Tuzlaka

Tuzla je nekada bila industrijsko središte bivše Jugoslavije. Međutim, zbog inih loših privatizacija zvuk mašina postao je prava rijetkost. U tvornicama je sve manje radnika, a na zavodu za zapošljavanje TK je 100.000 nezaposlenih - grad veličine Zenice. Međutim priča o trojici mladića koji su željeli promijeniti tu crnu statistiku bolja je strana surove bh. svakodnevice. Sami su odlučili dovesti jednu europsku tvornicu u Tuzlu i pokazati zašto su bosanskohercegovački radnici toliko cijenjeni u svijetu.

Davor Divković, Edin Kamberović i Melis Žiško prije četiri godine ostali su bez posla u jednoj tuzlanskoj tvornici. Ta tvornica je, kao i mnoge druge, počela gasiti dio po dio svoje proizvodnje. Sasvim slučajno stupili su u kontakt s menadžerima jedne austrijske ugledne tvornice trakcionih sustava. Sve što su ponudili bila je pamet, počinje svoju priču Melis Žiško:

„U to vrijeme, kad smo mi to radili, ja sam bio nezaposlen. Prošla su dva ili tri dobra konkursa gdje sam mogao aplicirati za posao, čak sam imao problema sa suprugom što se ne prijavljujem, a nemamo para. Eto, nešto mi je govorilo da bi ovo trebalo da bude ono pravo.“

Tamošnje poslodavce uvjerili su da se trakcioni sustavi mogu jednako kvalitetno, a mnogo povoljnije proizvoditi u Bosni i Hercegovini. Davor Divković danas je administrativni menadžer u novoj tvornici koju su stvorili:

„Jedan gospodin iz naše firme u Austriji nas je kontaktirao i rekao da im se svidio naš plan i naše ideje i da bismo mi vrlo brzo mogli krenuti u realizaciju tog projekta", kaže Davor Diković.

Iako ih do tada nikada nisu vidjeli, austrijski poslodavci su ovoj trojici mladića ukazali povjerenje,  što se i Edinu Kamberoviću, menadžeru za kvalitetu, tada učinilo nevjerojatnim.

„Nemate šta izgubiti, sjedite kod kuće, ništa ne radite, kukate ili – krenete za poslom i pokušate nešto uraditi. Ko je vrijedan i ko hoće da radi – kako radite i kako se trgate, narod to vidi, i cijeni, i neko vam pruži ruku za pomoć, neko vam ponudi halu za pomoć. Tako se to jedno na drugo nadogradilo", priča Edin Kamberović.

U samo nekoliko mjeseci pronašli su prostor, otkupili dio tvornice nekadašnjeg HAK-a, uposlili jedanaest radnika i krenuli s proizvodnjom. 

„Naravno, kao u svakoj priči i američkim filmovima, morate imati cilj i usmjeriti se na cilj i ići prema tome. Nema se druge. Mora se nešto i žrtvovati u životu. Same od sebe stvari ne dolaze", naglašava Edin.

Danas, četiri godine poslije, u tvornici Trasys Bosnia radi 115 uposlenih čiji je prosjek 32 godine. 

„Svaki projekat je povezan s određenim rizicima. Mi uopšte nismo imali pojma da će to izaći na tako nešto. Na početku smo mislili da krene neka firmica sa osam, deset, dvadeset radnika. Neku konkretnu ideju nismo imali, a pogotovo ne da ćemo za četiri godine imati 115 zaposlenih radnika, da ćemo praviti dvjesto-tristo hiljada proizvodnih sati godišnje, što je za naše uslove stvarno odlično", kaže Davor.

Tamo gdje problem postoji, kaže nam Melis Žiško, on se odmah rješava:

„Ne treba odustajati. Treba zapeti i plivati uzvodno i ustrajati u onom što ste  zacrtali. Uspjeh će sigurno doći.“

Da se ideja Davora, Edina i Melisa pokazala dobrom pokazuje činjenica da je izvoz ove tvornice stoposto orijentiran prema zapadu. 

„U Austriju prvo, onda širom svijeta – od Južne Amerike, Sjeverne Amerike, Evropu – Njemačku i Francusku, Španiju, Englesku...“, nabraja Edin.

Dijelovi za tramvaje koji voze svjetskim metropolama ovdje su proizvedeni. Vjetrenjače koje su sve popularnije u svijetu pravile su ruke tuzlanskih majstora. 

„Za 2013. planirano je oko 3.500 komada statora, rotora", kaže Davor.

Godine pred njima još su uspješnije, a radnici kažu:

„Kad imate posao na kojem radite bez pritiska, uz redovna i dobra primanja, dobar menadžment – nema brige za budućnost. Sad nam je – mašala! Da bogdo ima više, bilo bi nam svima bolje.“

„Najbitnija stvar u svemu je da se redovno plaćaju zdravstvo, doprinosi za PIO, da imaš na vrijeme platu i da imaš radno vrijeme. Sve prekovremene sate, ako treba da se odradi ponekad, zavisno od obima posla, odrade se i budu plaćeni i prikazani na platnoj listi.“

„Osjećam se ponosno da se nešto proizvedeno u Bosni vozi po svjetskim šinama.“


Davor, Edo i Melis u samo četiri godine svakodnevnim razvojem uspjeli su pomesti i kinesku konkurenciju. A kada ih pitate za krizu, samo se nasmiju i u čudu pitaju: Kriza? Što je to uopće?
Ovaj forum je zaključen
Sortiranje komentara
Komentari
     
Ime: nikola Grad: novi sad
21.02.2013 06:00
Ovo je primer uspesne proizvodnje za inostrano trziste ali je sustina u tome da nema prevelike administracije odnosno neproizvodnih radnika. Ovo je primer i ostalim fabrikama da prevelika neproizvodna administracija gusi fabrike i vodi ih u stecaj. Ovo je primer i politicarima koji stvaraju ekonomski ambijent kao se treba odnositi prema firmama a ne gusiti ih velikum zahvatanjima zaradi finansiranja pregoleme administracije. Zivela proizvodnja , ziveli proizvodni radnici.

Ime: adi
17.02.2013 15:30
zanima me ako iko zna kolike su plate tim radnicima?
pozdrav
Odgovor

Ime: anita Grad: tuzla
18.02.2013 22:10
Placa je 600 maraka + topli obrok, na kraju mjeseca bude oko 950 KM. Imaju svaki vikned slobodan, placa se svaki prekovremeni sat, radno vrijeme je od 7 do 15. Posao o kojem mnogi sanjaju. Imam dosta prijatelja koji tu rade, ni jednog nisam cula da kuka... Samo se hvale. Ova trojica šefova su svojim radnicima i prijatelji. Odlicna prica. Svaka cast novinarki!

Ime: Anonimni posjetilac Grad: B i H
17.02.2013 09:52
Nije to jedini takav primjer u BiH.Nazalost, ima ih relativno malo.Mnoge strane firme su zainteresovane za proizvodnju u BiH zbog niske cijene rada.Medjutim, lokalni politicari ,opstinske vlasti i papirologija, vecinu njih sprijece da se upustaju u " avanturu".Medjutim neki ipak uspjevaju, ali niko ne zeli otkriti tajnu kako.Nije u pitanju samo "domaca pamet", ima tu jos nesto.
Da nije tako, nezaposlenost bi bila daleko manja.

Ime: Dva dimnjaka
17.02.2013 01:23
Sve najbolje. Napokon je neko otvorio nesto sto se moze zvati "teska industrija". Bez supji prica o turizmu ...... Cestitam.

Ime: Dr Arslanagic Grad: Banja Luka
16.02.2013 16:18
Najzad nesto pametno u Bosni. Steta samo sto su novinara stalno zaljubljeni u ono sto nevalja i sto je ukrivo. Treba se vise gurat ka ovakvim primjerima i onda cemo ukunut Politiku i Vjeru i bicemo jopet normalni. Mozda.

Ime: Benjamin Grad: Frankfurt
16.02.2013 10:05
Ukratko.Kapa dole!!!!!Uvjeren sam da je BIH puna ovakvih mahera.Samo im treba neko ko ima povjerenje u njihove ideje i rad,uspjeh je zagarantovan.Preko 100 ljudi hrani sebe i svoje familije zahvaljujuci mudrosti i majstorluku 4 pametne glave iz nase domovine.Vaznije je izgleda komentarisati gdje je sta Dodik zaurliko nego sta su posteni i vrijedni ljudi ucinili za dobro BIH .SVAKA CAST!!!!!!