U Bosni i Hercegovini iz godine u godinu raste broj kaznenih djela počinjenih vatrenim oružjem, pokazuju statistike. Samo u posljednja dva mjeseca u preko 60 incidenata učestvovalo je 120 osoba. Gradovi u kojima se najčešće događaju oružani incidenti su Sarajevo, Banja Luka, Brčko i Trebinje. Blizu 90 posto ovih kaznenih djela počinjeno je ilegalnim oružjem.
U policijskoj akciji pronađeno više pušaka, Dvanaestogodišnji učenik donio bombu u školi, Smrtno stradao desetogodišnjak igrajući se puškom, samo su neki od naslova koji se mogu svakodnevno mogu naći u bosanskohercegovačikim medijima.
U oružanim incidentima u BiH godišnje strada 200 osoba, od čega jedna četvrtina smrtno. Većina ovih kaznenih djela počini se ilegalno korištenim oružjem, podaci su istraživanja Centra za sigurnosne studije BiH u kojem je praćeno stanje u posljednje četiri godine.
„Najčešće korišteno oružje u ovim incidentima je bio pištolj, koji je korišten 771 put. Također, zabrinjava veliki broj upotrebe poluautomatskih i automatskih pušaka u incidentima – 259 puta, te bombi 649 puta. Posmatrano sa dnevnom upotrebom možemo reći da je pištolj u 2009. godini gotovo svakodnevno bio korišten, a u 2010. su prevladale bombe“, navodi projekt direktor Centra Armin Kržalić.
Zabrinjavajući je i podatak da u Bosni i Hercegovini blizu 20 posto građana posjeduje ilegalno oružje. Riječ je uglavnom o oružju koje je zoostalo iza rata.
Provedene su brojne akcije koje su imale za cilj podići svijest građanima da predaju ilegalno oružje policiji. Međutim, izostali su napori institucija u spriječavanju ove pojave, dodaje Kržalić.
„Institucije BiH i kompletno entiteta i kantona, koliko ja znam, do sada nisu ulagale neke napore da bi se riješio problem ilegalnog oružja. Kad je u pitanju prevencija, bilo rješavanje primarne ili sekundarne prevencije, to nismo imali. Ono što znam da je pozitivno jeste da je npr. policija je radila puno, i radi i danas, na prikupljanju ilegalnog oružja“, kazao je on.
BiH ima neujednačeno i komplicirano zakonodavstvo u dobijanju dozvola za legalno posjedovanje oružja, što je također jedan od problema.
„Mi sad imamo 12 različitih zakona o oružju. Brčko Distrikt ima svoj, RS ima svoj i svaki od 10 kantona ima svoj zakon, koji su opet i u Federaciji različiti. Imamo još kantone koji rade po starom zakonu iz bivše SFRJ“, rekao je Kržalić.
Kumovala politička situacija
Problem oružanog nasilja odraz je sveukupnog lošeg sigurnosnog stanja u BiH.
Zbog nepovjerenja prema sigurnosnim organima građani se sve češće odlučuju na posjedovanje oružja kako bi sami sebe zaštitili.
Oštrije kazne za nelegalno korištenje oružja ne bi mnogo promijenile stanje, ističe Jasmin Ahić, profesor na Fakultetu kriminalističkih nauka u Sarajevu.
Ilustracija
„Kaznena politika uvijek ima i svoju dobru i lošu stranu. Kada govorimo o preventivi i samoj kaznenoj politici, mislim da sve te stvari neće donijeti mnogo dobra ukoliko se u segmentu stvaranja povoljnije sigurnosne kulture u BiH ne uradi više. Nije problem niti ilegalnog, niti legalnog naoružanja, problem je osjećaj nesigurnosti naših građana, koji će onda štiteći sebe, svoje živote u tako nesigurnoj situaciji posegnuti za bilo čime, pa, nažalost, i za hladnim ili vatrenim oružjem“, napominje Ahić.
S druge strane zabilježen je porast zahtjeva za legalno korištenje oružja, a razlog se opet može naći u lošoj i sigurnosnoj i političkoj situaciji, kaže Nermin Pećanac, bivši ministar unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo.
„Ako govorimo o političkoj sitauciji - da je ona kumovala, ako se može reći, povećanju zahtjeva za izdavanjem oružanog lista, onda mogu reći da je to jedna ratno-huškačka retorika pojedinih političara koja za posljedicu ima strah kod građana od obnavljanja rata - i oni samo iz tog straha i pod stalnim pritiskom da se može desiti ono što smo mislili da je za nama, kupuju oružje“, kaže Pećanac.
Što je motiv građana da sve više traže dozvole za posjedovanje oružja, pitali smo Sarajlije.
„Ja mislim da je to trend, furka neka - nosi Mujo pištolj, daj da nosim i ja.“
„Ja mislim da se ljudi osjećaju malo nesigurnijim, pa na taj način pokušavaju da se obezbijede, ali ja mislim da je to pogrešno.“
„Ko ima dozvolu, od stotinu ili od 200 ljudi jedan zloupotrijebi to. Treba oružje oduzimati i gledati one koji nemaju dozvole.“
Statistike pokazuju da su veći gradovi u Bosni i Hercegovini postali područja rizičnog i nesigurnog življenja, za što će se, kažu stručnjaci, sigurnosne agencije, ali u društvo u cjelini morati posebno pozabaviti.
U policijskoj akciji pronađeno više pušaka, Dvanaestogodišnji učenik donio bombu u školi, Smrtno stradao desetogodišnjak igrajući se puškom, samo su neki od naslova koji se mogu svakodnevno mogu naći u bosanskohercegovačikim medijima.
U oružanim incidentima u BiH godišnje strada 200 osoba, od čega jedna četvrtina smrtno. Većina ovih kaznenih djela počini se ilegalno korištenim oružjem, podaci su istraživanja Centra za sigurnosne studije BiH u kojem je praćeno stanje u posljednje četiri godine.
Kržalić: Pištolj je u 2009. godini gotovo svakodnevno bio korišten, a u 2010. su prevladale bombe.
„Najčešće korišteno oružje u ovim incidentima je bio pištolj, koji je korišten 771 put. Također, zabrinjava veliki broj upotrebe poluautomatskih i automatskih pušaka u incidentima – 259 puta, te bombi 649 puta. Posmatrano sa dnevnom upotrebom možemo reći da je pištolj u 2009. godini gotovo svakodnevno bio korišten, a u 2010. su prevladale bombe“, navodi projekt direktor Centra Armin Kržalić.
Zabrinjavajući je i podatak da u Bosni i Hercegovini blizu 20 posto građana posjeduje ilegalno oružje. Riječ je uglavnom o oružju koje je zoostalo iza rata.
Provedene su brojne akcije koje su imale za cilj podići svijest građanima da predaju ilegalno oružje policiji. Međutim, izostali su napori institucija u spriječavanju ove pojave, dodaje Kržalić.
„Institucije BiH i kompletno entiteta i kantona, koliko ja znam, do sada nisu ulagale neke napore da bi se riješio problem ilegalnog oružja. Kad je u pitanju prevencija, bilo rješavanje primarne ili sekundarne prevencije, to nismo imali. Ono što znam da je pozitivno jeste da je npr. policija je radila puno, i radi i danas, na prikupljanju ilegalnog oružja“, kazao je on.
BiH ima neujednačeno i komplicirano zakonodavstvo u dobijanju dozvola za legalno posjedovanje oružja, što je također jedan od problema.
„Mi sad imamo 12 različitih zakona o oružju. Brčko Distrikt ima svoj, RS ima svoj i svaki od 10 kantona ima svoj zakon, koji su opet i u Federaciji različiti. Imamo još kantone koji rade po starom zakonu iz bivše SFRJ“, rekao je Kržalić.
Kumovala politička situacija
Problem oružanog nasilja odraz je sveukupnog lošeg sigurnosnog stanja u BiH.
Zbog nepovjerenja prema sigurnosnim organima građani se sve češće odlučuju na posjedovanje oružja kako bi sami sebe zaštitili.
Oštrije kazne za nelegalno korištenje oružja ne bi mnogo promijenile stanje, ističe Jasmin Ahić, profesor na Fakultetu kriminalističkih nauka u Sarajevu.
„Kaznena politika uvijek ima i svoju dobru i lošu stranu. Kada govorimo o preventivi i samoj kaznenoj politici, mislim da sve te stvari neće donijeti mnogo dobra ukoliko se u segmentu stvaranja povoljnije sigurnosne kulture u BiH ne uradi više. Nije problem niti ilegalnog, niti legalnog naoružanja, problem je osjećaj nesigurnosti naših građana, koji će onda štiteći sebe, svoje živote u tako nesigurnoj situaciji posegnuti za bilo čime, pa, nažalost, i za hladnim ili vatrenim oružjem“, napominje Ahić.
S druge strane zabilježen je porast zahtjeva za legalno korištenje oružja, a razlog se opet može naći u lošoj i sigurnosnoj i političkoj situaciji, kaže Nermin Pećanac, bivši ministar unutrašnjih poslova Kantona Sarajevo.
„Ako govorimo o političkoj sitauciji - da je ona kumovala, ako se može reći, povećanju zahtjeva za izdavanjem oružanog lista, onda mogu reći da je to jedna ratno-huškačka retorika pojedinih političara koja za posljedicu ima strah kod građana od obnavljanja rata - i oni samo iz tog straha i pod stalnim pritiskom da se može desiti ono što smo mislili da je za nama, kupuju oružje“, kaže Pećanac.
Što je motiv građana da sve više traže dozvole za posjedovanje oružja, pitali smo Sarajlije.
„Ja mislim da je to trend, furka neka - nosi Mujo pištolj, daj da nosim i ja.“
„Ja mislim da se ljudi osjećaju malo nesigurnijim, pa na taj način pokušavaju da se obezbijede, ali ja mislim da je to pogrešno.“
„Ko ima dozvolu, od stotinu ili od 200 ljudi jedan zloupotrijebi to. Treba oružje oduzimati i gledati one koji nemaju dozvole.“
Statistike pokazuju da su veći gradovi u Bosni i Hercegovini postali područja rizičnog i nesigurnog življenja, za što će se, kažu stručnjaci, sigurnosne agencije, ali u društvo u cjelini morati posebno pozabaviti.
