Preživjeti od prvog do prvog u mjesecu, za mnoge građane u državama regije je istinska umjetnost. Slično je u BiH, Srbiji, Kosovu, Crnoj Gori ili u Hrvatskoj. Život je, kao što znamo, često daleko drugačiji od onoga što kažu službene statistike, no, u državama regije, i ti su podaci daleko ispod onih u EU.
Prosječna plaća i mirovina unutar Unije najniža je u Grčkoj (plaća oko 800, a mirovina oko 750 eura), dok je u Nizozemskoj mirovina oko 3.200, a plaća oko 1.400 eura. U Srbiji je prosječna plaća oko 323 eura, u Hrvatskoj i dvostruko viša, u BiH mirovina je oko 150 eura.
I bez obzira koliko se neka od zemalja u regiji primakla članstvu u EU, za dostizanje standarda, kakav je u Uniji, trebati će, kako pojedini analitičari prognoziraju, između pola i dva stoljeća.
U Bosni i Hercegovini su plaće ministara u Kantonima, u Federaciji BiH, više od 1.500 eura, a u državnom Parlamentu, uz plaću i komisije, mjesečno političari inkasiraju i do 5.000 eura. U Vijeću ministara, predsjedavajući Nikola Špirić, u toku prethodnog mandata, inkasirao je oko 125.000 eura, za što bi radniku, pod uslovom da je zaposlen i prima plaću, trebalo 25 godina.
Iz jedne od sarajevskih trgovina, septembar 2010Istovremeno, građani žive od mnogo manjih zarada, ako ih imaju, a sve što zarade nije im dovoljno ni za hranu. Više u tekstu Žane Kovačević Pare donosi jedino politika
U Srbiji teško da se može popuniti sadržaj potrošačke korpe, za koju građani moraju izdvojiti nešto više od cjelokupnog primanja. Istovremeno, zemlja, koja se nekada smatrala kao sredina u kojoj se dobro jelo i imalo šta pojesti, posljednja dva meseca suočava se s nestašicama mlijeka, šećera i ulja.
Ispod prosječnog standarda žive ljudi u 120 gradova i općina. Monopol i karteli u poljoprivredi i prehrambenoj industriji su naprosto zarobili građane Srbije, koji najskuplje u regionu plaćaju mlijeko, meso i suhomesnate proizvode. Stvaranje vještačkih nestašica životnih namirnica na tržištu posljedica je nepostojanja konkurencije i loše državne strategije ili možda tajkunskih privilegija, piše Radovan Borović u tekstu Upotrebna vrednost novčanika na minimali.
Životni standard u Crnoj Gori je, prema općim procjenama, veoma nizak. Većina građana nateže kraj s krajem, a mali broj „odabranih“ živi lagodno, mada, kako sami priznaju, ni oni nisu lišeni briga.
U Uniji slobodnih sindikata ocjenjuju da su zaposleni u Crnoj Gori, u poređenju sa regionom, najgore prošli, te da je na djelu „vulgarni kapitalizam“, navodi se u tekstu Esada Krcića Vulgarni kapitalizam kriv za stalni pad standarda.
Čak dvije trećine zaposlenih u Hrvatskoj prima mjesečno manje od statističkog prosjeka, ili ga jedva dosegnu, zbog čega je osobni standard većine građana vrlo nizak. Ispitivanja pokazuju da se i dalje najviše troši na hranu. Situaciju dodatno pogoršava konstantno visoka nezaposlenost, koja se stalno vrti oko 300.000 ljudi, a upravo oni i najteže žive, navodi Ankica Barbir Mladinović u tekstu Cijela zarada za hranu i režije.
Život je skup, a primanja niska – tako se mogu sažeti izjave anketiranih građana u Prištini, koji su uglavnom nezadovoljni životnim standardom na Kosovu.
Sa veoma mladim stanovništvom, odnosno velikom radnom snagom, nezaposlenost na Kosovu je, u poređenju sa susednim državama, znatno viša, što doprinosi veoma niskom životnom standardu u zemlji, piše u tekstu Amre Zejneli Najniži životni standard u regionu.
Prosječna plaća i mirovina unutar Unije najniža je u Grčkoj (plaća oko 800, a mirovina oko 750 eura), dok je u Nizozemskoj mirovina oko 3.200, a plaća oko 1.400 eura. U Srbiji je prosječna plaća oko 323 eura, u Hrvatskoj i dvostruko viša, u BiH mirovina je oko 150 eura.
I bez obzira koliko se neka od zemalja u regiji primakla članstvu u EU, za dostizanje standarda, kakav je u Uniji, trebati će, kako pojedini analitičari prognoziraju, između pola i dva stoljeća.
U Bosni i Hercegovini su plaće ministara u Kantonima, u Federaciji BiH, više od 1.500 eura, a u državnom Parlamentu, uz plaću i komisije, mjesečno političari inkasiraju i do 5.000 eura. U Vijeću ministara, predsjedavajući Nikola Špirić, u toku prethodnog mandata, inkasirao je oko 125.000 eura, za što bi radniku, pod uslovom da je zaposlen i prima plaću, trebalo 25 godina.
U Srbiji teško da se može popuniti sadržaj potrošačke korpe, za koju građani moraju izdvojiti nešto više od cjelokupnog primanja. Istovremeno, zemlja, koja se nekada smatrala kao sredina u kojoj se dobro jelo i imalo šta pojesti, posljednja dva meseca suočava se s nestašicama mlijeka, šećera i ulja.
Ispod prosječnog standarda žive ljudi u 120 gradova i općina. Monopol i karteli u poljoprivredi i prehrambenoj industriji su naprosto zarobili građane Srbije, koji najskuplje u regionu plaćaju mlijeko, meso i suhomesnate proizvode. Stvaranje vještačkih nestašica životnih namirnica na tržištu posljedica je nepostojanja konkurencije i loše državne strategije ili možda tajkunskih privilegija, piše Radovan Borović u tekstu Upotrebna vrednost novčanika na minimali.
Životni standard u Crnoj Gori je, prema općim procjenama, veoma nizak. Većina građana nateže kraj s krajem, a mali broj „odabranih“ živi lagodno, mada, kako sami priznaju, ni oni nisu lišeni briga.
U Uniji slobodnih sindikata ocjenjuju da su zaposleni u Crnoj Gori, u poređenju sa regionom, najgore prošli, te da je na djelu „vulgarni kapitalizam“, navodi se u tekstu Esada Krcića Vulgarni kapitalizam kriv za stalni pad standarda.
Čak dvije trećine zaposlenih u Hrvatskoj prima mjesečno manje od statističkog prosjeka, ili ga jedva dosegnu, zbog čega je osobni standard većine građana vrlo nizak. Ispitivanja pokazuju da se i dalje najviše troši na hranu. Situaciju dodatno pogoršava konstantno visoka nezaposlenost, koja se stalno vrti oko 300.000 ljudi, a upravo oni i najteže žive, navodi Ankica Barbir Mladinović u tekstu Cijela zarada za hranu i režije.
Život je skup, a primanja niska – tako se mogu sažeti izjave anketiranih građana u Prištini, koji su uglavnom nezadovoljni životnim standardom na Kosovu.
Sa veoma mladim stanovništvom, odnosno velikom radnom snagom, nezaposlenost na Kosovu je, u poređenju sa susednim državama, znatno viša, što doprinosi veoma niskom životnom standardu u zemlji, piše u tekstu Amre Zejneli Najniži životni standard u regionu.