Posljedica je to nepostojanja političkog konsenzusa u bh. Parlamentu jer se sa tim ne slažu parlamentarci iz Republike Srpske. Iako, kako ističu, ne spore da je u Srebrenici počinjen genocid, kažu i da mogu prihvatiti samo onu inicijativu koja će obuhvatati sjećanje na sve žrtve rata u BiH, bez obzira na nacionalnu pripadnost. Zbog svega navedenog, najviše pate Srebreničanke koje su u julu 1995. godine izgubile najbliže članove porodice.
Za odluku da Evropski parlament usvoji rezoluciju o proglašenju 11. jula Danom sjećanja na srebrenički genocid u najvećoj mjeri je zaslužan
Jelko Kacin, poslanik te institucije. Želja je bila, kako ističe, da Evropa bude primjer zemljama zapadnog Balkana da je i one podrže.
Dobar poznavalac bosanskohercegovačkih prilika, kakav je Kacin, kaže da će kad-tad 11. juli biti obilježen kao Dan sjećanja na genocid i u BiH:
„I oni koji se najvše zaklinju i ponavljaju ’nikada’, na kraju uvijek izađu na vidjelo i teško im je kada ustanove da je politika stvaranje mogućeg. I kada se stvore uslovi i nemoguće postane normalno i postane, posljedično, i moguće - i desi se. Zato svi koji se zaklinju kako nikad niko neće ništa po tom pitanju, jednostavno ne govori politički razuman jezik.“ Sve dosadašnje inicijative čiji je sadržaj upućivao na zločin koji se desio u Srebrenice u bh. Parlamentu su ostale samo mrtvo slovo na papiru.
Slična sudbina, po sadašnjem raspoloženju parlamentaraca, mogla bi zadesiti i inicijativu
Sadika Ahmetovića, koji zahtijeva da državni Parlament na sjednici u srijedu proglasi 11. juli Danom sjećanja na žrtve genocida:
„Očekujem jedno očitovanje Parlamenta i sama diskusija će pokazati i na određeni način rasvijetliti poglede naspram ovog datuma. Ja ovo smatram kao jednu vrstu male katarze onih koji hoće da nazovu pravim imenom ono što se desilo 1995. godine u Srebrenici.“ Razlog zbog kojeg bh. Parlament uporno odbija da 11. juli proglasi Danom sjećanja na genocid je nepostojanje političkog konsenzusa stranaka koje čine parlamentarnu većinu.
Različiti su, naime, stavovi koji dolaze iz Republike Srpske u odnosu na one iz Federacije.
Dušanka Majkić, zamjenica predsjedavajućeg Doma naroda državnog Parlamenta, kako kaže, ne spori da je u Srebrenici počinjen genocid, ali i objašnjava zbog čega, prema njenoj ocjeni, taj dan ne može biti proglašen Danom sjećanja na srebreničke žrtve:
"Ne sporimo taj slučaj, ali smatramo da je u bliskoj istoriji bilo jako mnogo žrtava i na strani srpskog naroda i da nikad nikom nije palo na pamet da također obilježi to. Dakle, ne možemo postići konsenzus samo zbog toga što nam se ne čini da smo ravnopravni kad su žrtve u pitanju.“ Poslanik
Adem Huskić u više navrata predlagao je inicijative kojima se od Parlamenta BiH tražilo da se, primjerice, 27. januar proglasi Danom sjećanja na holokaust, a 11. juli Danom sjećanja na genocid u Srebrenici.
Huskić je predlagao i zakon kojim bi se negiranje genocida tretiralo kao krivično djelo. Niti jedan njegov prijedlog nije dobio zeleno svjetlo:
„Ja, naravno, respektujem sve žrtve. Kaže se ko je ubio jednog čovjeka kao da je ubio čitav svijet - i na takav način treba pristupati svakoj žrtvi. Ali ovdje se ne radi o žrtvama klasičnog tipa, ovdje se radi o genocidu - i to je suštinska razlika.“ Činjenica kako se u BiH političari ne mogu dogovoriti o nečemu što cijela Evropa uvažava, najviše pogađa Srebreničanke koje su u genocidu izgubile najbliže članove svojih porodica. Predsjednica Udruženja građana «Žene Srebrenice»
Hajra Ćatić:
„Čuj, molim te, čitava Evropa je prihvatila da se 11. juli proglasi Danom sjećanja na Srebrenicu, a u našoj nekoj BiH, eto takva nam je država, svašta nam se može desiti.“ O tome koliko je apsurdno da se, osim BiH i Srbije, u svim državama Evropske unije obilježava 11. juli, govori i predsjednica Društva za ugrožene narode
Fadila Memišević:
„Jer će ovdje zbilja zavladati mir samo onda ukoliko oni koji su počinili genocid - a zna se, to stoji u presudi Međunarodnog suda pravde, da je to počinila vojska i policija RS, dakle institucije RS - ne kažu:’Da, mi smo to počinili, žao nam je i stidimo se’“, ovdje neće zavladati mir.“ Pa iako, po svemu sudeći, Bosna i Hercegovina neće obilježavati 11. juli kao Dan sjećanja, bh. umjetnici daće svoj doprinos da se u Sarajevu, po prvi put, taj datum zabilježi.
Planirane su izložbe slika i fotografija, koje će građani glavnog bh. grada moći vidjeti od 9. jula.