U petak je badnji dan pred Božić koji će slaviti pravoslavni hrišćani. To je prilika da sa našim sagovornicima porazgovaramo o religioznosti nekad i sad... Da li je proslavljanje vjerskih praznika postalo zadovoljenje forme a udaljavanje od suštine vjere.
U Crnoj Gori ali i i u svijetu sve je više vjernika ali i sve manje onih koji su istinski u vjeri. Taj globalni paradoks najbolje je ilustrovao Papa Benedikt XVI, koji je u svom govoru pred katolički Božić u kojem je osudio komercijalizaciju tog velikog hrišćanskog praznika.
Poglavar Rimokatoličke crkve apelovao je da vjernici "zanemare vještački sjaj
Papa Benedikt XVI
praznika i da prave vrijednosti otkriju u djetetu u staji u Vitlejemu", kao i da se koncentrišu na priču o rođenju Isusa jer je to "istinska radost i svjetlost".
"Božić je danas komercijalna zabava čija svjetla kriju poniznost Boga, a što nas poziva na skrušenost i jednostavnost", poručio je poglavar rimokatoličke crkve.
Sa stanovištem da je religija postala proizvod u potrošačkom društvu saglasna je i antropološkinja Lidija Vujačić.
"Možemo reći da praznovanje u kontekstu svakodnevice, ali i nekih svečarskih momenata koji su iza nas i koji nam slijede, da su se dakle komercijalizovali, i religijska komponenta u njima je, da kažem, izgubila svoje primarno značenje. No, ono što je interesatno jeste to da su se pretvorili u golu procjenu koliko nešto vrijedi i koliko nešto košta i postali su jako mjerljivi, mjerljivi kroz novac. Sada ste dobili jednu potpuno novu, ogoljenu dimenziju jednostavne potrošnje, konzumacije masovnih prozvoda. Postali su naprosto kao i bilo šta drugo u masovnoj kulturi. Proizvod bez neke naročite suštine", kaže Lidija Vujačić.
Manje istinski vjerujućih
Kada sa globalne ravni o religioznosti govorimo kroz ono što se na tom planu događa u Crnoj Gori, primjećujemo da se na religiju ovdje gleda kao na nešto što
Ilustracija, foto: Reuters, Ivan Milutinović
obavezno sadrži nacionalni ili etnički predznak ili etiketu, kaže istoričar umjetnosti i cetinjanin Aleksandar Čilikov.
"Postoje, po meni, dva tipa religioznih uvjerenja u Crnoj Gori. Jedno je apsolutno vezano za etničku pripadnost – kao dobar pravoslavac, kao dobar Srbin ili Crnogorac, dobar katolik, dobar Hrvat, dobar musliman, dobar Bošnjak. No, postoji jedan procentualno manji dio ljudi koji su apsolutno u vjeri i koji poštujući relgijske običaje pokazuju se kao pravi vjernici", smatra Aleksandar Čilikov.
Toliko je evidentno da je istinski vjerujućih ljudi u Crnoj Gori mnogo manje od onih koji formalno sebe doživljavaju kao vjernike. Istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov to ilustruje slijedećim primjerom:
Aleksandar Čilikov kaže kako se neki od njegovih studenata ispoljavaju kao pravoslavni vjernici, a da ne nemaju nikakve informacije o hrišćanstvu.
"Kada razgovaram sa mojim studentima, od kojih je jedan dio vjernika, ja sam zaključio da oni apsolutno nemaju nikakve informacije o hrišćanstvu. Oni ne znaju koliko ima apostola, ne znaju šta se sve dešavalo sa Isusom. Pričam o ovima koji su u hrišćanskoj vjeri. Nose krstove i ispoljavaju se kao ljudi koji su u nekom pravoslavlju i slično. Dakle, oni su na izvjestan način izmanipulisani tako da tu politika strašno mnogo uticaja ima."
I zvanični podaci koji govore o hiljadama vjernika u Crnoj Gori samo su privid za suštinu da se vjera u Crnoj Gori usko vezuje za politiku a ne za suštinu religije.
"Vi treba samo da uđete u neki hram. Ja evo, koji se bavim sakralnom umjetnošću, često sam u tim objektima posljednjih 10 godina. Ja se stalno krećem po hramovima i tamo nema nikoga", zaključuje Čilikov.
