Dostupni linkovi

Nova sportska sezona u regiji: Nastavljeni navijački ispadi


Jedan od sukoba policije i navijača, Sarajevo, oktobar 2011.
Jedan od sukoba policije i navijača, Sarajevo, oktobar 2011.
Sportsko huliganstvo sa tragičnim posljedicama prije skoro trideset godina rođeno je u Velikoj Britaniji i uglavnom se vezivalo za engleske navijače. Kulminiralo je tragedijom na Hejselu koja se dogodila 29. maja 1985. godine u Briselu kada je poginulo 39 navijača Juventusa i 400 ih je povrijeđeno.

Ovo će ostati upamćeno kao možda najveća fudbalska tragedija svih vremena. U finalu Kupa Šampiona između Liverpula i Juventusa, navijači Liverpula probili su ogradu i sabili Juventusove fanove u kraj, što je prouzrokovalo pad zida od tri metra. Uslijedio je obračun noževima i kamenicama.

Sve je rezultiralo zabranom igranja engleskih timova u evropskim takmičenjima određeni broj godina, a engleski su navijači u matičnoj državi postali ljudi sa detaljnim dosijeima. Britansku praksu kontrole navijača u međuvremenu su, radi sprečavanja huliganstva preuzele sve ostale države koje se sa ovom pojavom bore.

Da su Britanci naučili lekciju govori sljedeći primjer:

Prošle sedmice, u nedjelju 23 septembra, navršilo se 20 godina od druge tragedije, one na Hilsborou.Tada je stradalo 96 navijača Liverpula. Pune dvije decenije fanovi konkurentskog Mančester Junajteda pjevali su posprdne pjesme na račun nesreće navijača njihovog najljućeg rivala. A onda je ser Aleks Ferguson rekao da je tog primitivizma dosta! Pozvao je u nedjelju pristalice Mančestera da pokažu poštovanje sjenima poginulih navijača Liverpula.

U kolumni za Radio vezu, urednik Radio Antene M Darko Šuković zaključio je da je nedjeljni meč na Enfild Roudu predstavljao apsolutni uspjeh lekcije iz ljudskosti. Nijedan zvižduk nije pokvario odavanje pošte žrtvama sa Hilsboroua, iako je na stadionu bilo barem desetak hiljada Junajtedovih pristaša.

Na Balkanu je, pak, sportski huliganizam još početkom 90-ih poprimio sasvim druge oblike, možda i opasnije one političke. Divljanje na sportskim terenima postalo je uvertira za ratove, etničko čišćenje i genocid koji će uslijediti.

I, iako se to već godinama unazad nepogrješivo detektovalo, a države regiona pod pritiskom sve većeg nasilja sa tragičnim posljedicama usvojile neke zakone i mjere za sankcionisanje navijačkog divljanja, huliganski ispadi i dalje gotovo na sedmičnoj bazi pune stranice medija.

“Nož, žica, Srebrenica”, “Za dom spremni“, “Ubij, zakolji, da" Hrvat ili Srbin "ne postoji”, te klicanje osuđenim i optuženim ratnim zločincima, u posljednje vrijeme pogrdne prijetnje LGBT populaciji i dalje je mnogo omiljeniji repertoar navijačkih grupa, nego pjevanje himni timovima po čijim se navijačkim grupama zovu.

Prećutno tolerisanje vlasti

Početak nove sportske sezone na startu su obilježili navijački ispadi.

U Srbiji već dugo prva asocijacija na navijače nisu zaljubljenost u sport ili želja za uspjehom sportskog kluba koji prate, već divljanje koje za epilog nerijetko ima i gubitak života, a gotovo je po pravilu praćeno nacionalističkim i šovinističkim porukama i ispadima.

Huliganstvo je često prećutno ili direktno podržavano i od strane državnih funkcionera, a njihovo je kažnjavanje uglavnom na ivici zakonskog minimuma. Kako huliganima stati na put analizira Ognjen Zorić.

Mjesec nakon ukidanja odluke o zabrani gostujućih navijača na utakmicama Premijer lige BiH huliganstvo je ponovo eskaliralo. Navijački neredi bilježe se iz kola u kolo. Nacionalistički povici, transparenti, te masovne tuče samo su mali dio navijačkih pohoda bosanskohercegovačke omladine.

Sagovornici Selme Boračić u tekstu Novi huliganski pohodi tokom Premijer lige BiH konstatuju da je naprosto riječ o reflektovanju ukupne situacije u kojoj se društvo nalazi, a u kojem političke elite ne rješavaju ni najelementarnije probleme društva.

Hrvatski su sportski klubovi, a posebno Nogometni savez Hrvatske zbog divljanja njihovih navijačkih grupa, to jeste šovinističkih, nacionalističkih i rasističkih ispada, više puta debelo kažnjeni po džepu.

No to još uvije nije bilo dovoljno otrežnjujući za sportske fanove, od kojih po neki, kao na primjeru zagrebačkog Dinama vode svoje male ratove sa upravom kluba. Huliganstvo po sportskim terenima se ne može iskorijeniti samo državnom represijom – ocjena je većine sociologa, novinara i pripadnika navijačkih skupina iz analize Ankice Barbir Mladinović Huliganstvo i sport: Nasilje kao model ponašanja.

Nedavno je crnogorska sportska publika pružila jedan svijetli primjer i sportskog i fer-play ponašanja na terenima. U uzvratnoj košarkaškoj utakmici kvalifikacija za Evropsko prvenstvo između Crne Gore i Srbije, crnogorska publika je u dvorani Morača burnim aplauzom ispratila intoniranje himne Srbije, a samo 10 dana ranije, u beogradskoj Areni, crnogorska je himna dočekana salvama zvižduka i uvreda od strane navijača Srbije.

No, da navijači u Crnoj Gori znaju da se ponašaju nesportski, pokazalo se ni nedelju dana nakon toga, kada su od strane navijačke grupe Varvari napadnuti autori LGTB spota. Varvari su ustvrdili da im je sve podmetnuto, ali su ponovili niz uvreda na račun LGTB populacije, koje su i ranije iznosili.

Dvodecenijska društvena izolacija je uzrokovala da mnogi mladi ljudi u Crnoj Gori razviju privrženost navijačkim grupama i radikalnom konzervativizmu koji je često praćen agresivnim ponašanjem. Međutim, sportski huliganizam nije pojava, a drastični primjeri su na nivou incidenata i to bez značajnih posljedica po ljude i imovinu, piše Esad Krcić u tekstu Navijači u Crnoj Gori ostali izvan politike.
XS
SM
MD
LG