Dostupni linkovi

Lucić: Hag nas, bre, zavadi!


Tomislav Nikolić i Ivica Dačić
Tomislav Nikolić i Ivica Dačić
U novoj kolumni Predrag Lucić je prisluškivao radni razgovor predsednika i premijera Srbije Tomislava Nikolića i Ivice Dačića, nakon oslobađajućih presuda hrvatskim generalima i zapovednicima OVK.

- Jel ti, Ivice, razumeš šta se ovo dešava?

- A šta bi trebalo da razumem?

- Pa ovo, bre, sa Hagom! Što je njima toliko stalo da spreče proces pomirenja u regionu?

- A s kim si ti hteo da se miriš?

- Kako s kim? Pa sa svima.

- A ko ti je reko da treba da se miriš sa svima?

- Pa moj savetnik Bil, ako sam ga dobro razumeo. A mislim da jesam. Reko je: „Tomo, šta je bilo, bilo je! Ratovi su prošlost, budućnost je u pomirenju, u evroatlantskim integracijama...“

- Jesi ti to razgovaro s Montgomerijem ili sa Gotovinom?

- S kim jesam da jesam. Važno da nisam razgovaro s onim s kim ti razgovaraš.

- A s kim ja to razgovaram?

- S Tačijem, eto s kim!

- Ja samo radim svoj posao. A zaposlen sam u Vladi Republike Srbije, na radnom mestu premijera.

- Pa i ja sam zaposlen ko predsednik države, ali svejedno ne razgovaram sa svakim.

- Možda zato što si aljkav. Lenjo ti da razgovaraš, usta da otvoriš...

- Nisam ja aljkav, već jednostavno ne mogu da razgovaram sa svakim.

- Što ne možeš? Ti bi hteo, a niko neće ili šta? Gde je problem?

- U Hagu. Hag nas, bre, zavadi sa svima, sa celim komšilukom: najpre s Hrvatskom, sad sa Kosovom...

- Otkad je nama Kosovo komšiluk?

- Otkad si ti pristo da razgovaraš s onim Tačijem ko sa sebi ravnim. A vidim da ćeš i da nastaviš, bez obzira na ove antisrpske presude u Hagu.

- Naravski da ću da nastavim. To mi je posao. A šta ćeš ti da radiš, ako ćeš išta?

- Kako da radim, kad nemam osnovnih uslova?! Ne mogu da se mirim ni s Hrvatima ni sa Šiptarima kad niko od njih nije osuđen za zločine nad Srbima.

- Šta se meni žališ?! Nisam ih ja oslobodio. Idi pa reci Montgomeriju.

- Reko sam mu, ali on mene uopšte ne razume. A ni ja ne razumem njega.

- Što? Jel možda govori engleski?

- Nije problem u jeziku, sve meni prevedu... Problem je što on misli da tek sada nema problema.

- Kako nema?

- Pa kaže: „Nemoj ništa da se sekiraš, gledaj to sa lepše strane. Lakše ti je da se miriš s nevinim ljudima nego sa zločincima. Zamisli da su osuđeni za zločine. Kako bi se onda mirio?“

- Tako kaže? A šta ti na to, nesrećni Tomislave?

- Ja mu onda lepo kažem: „Ako je tako, što ne pustite na slobodu i sve Srbe iz Haga, pa da se i drugi lakše pomire s nama?“

- Vispreno, svaka čast! A šta on? Jel načisto zanemeo?

- Ma jok. Ja sam zanemeo kad mi je odbrusio: „Jel ti to, Tomo, hoćeš da i Šešelja pustimo iz Haga? Jedva čeka da te se dokopa, pa da vidiš čija majka crnu vunu prede...“

- A što si zanemeo?

- Zato što je on nastavio da govori, da me začikava. Kaže: „Da ga puštamo odmah ili da sačekamo da skloniš sav escajg u zemlji Srbiji, uključujući i zarđale kašike iz muzeja i s arheoloških nalazišta?“

- A ti ništa? Ćuto ko som?

- Lako je tebi. Tvoj se bivši gazda vratio iz Haga u sanduku, a ako se ovaj moj bivši, naopako bilo, vrati, šta misliš kome sledi sanduk?

- I šta ćeš sad, crni Tomislave? Da se pakuješ za Nedođiju?

- Ma jok. Neće da puste ni njega ni ove druge.

- Ni Mladića?

- Ne boj se, neće da dođe da te pita gde su njegove jagode sa šlagom.

- Siguran si?

- Hiljadu odsto. Video Bil kako sam ubledeo, odmah poslo da mi donesu šećera i vode. Kad sam malo došo sebi, kaže: „Ajde, radi šta smo se dogovorili i ništa ne brini.“

- Pa srećan ti rad, majstore!

- Nemoj i ti da me kinjiš! Ne znam uopšte odakle da počnem. Ovo prevazilazi moje snage.

- Ajde, ajde, nemoj da kloneš duhom! Otaljavaj poso ko i dosad, a u međuvremenu će valjda nešto da se sredi.

- Gde da se sredi?

- Pa tamo gde se sve sređuje. Ja se sve nešto uzdam da će Vule nešto da izmisli, nije za džabaka u Generalnoj skupštini.

- Ko da se njega nešto pita...

- Jok, tebe se pita! Vidiš kako je odradio ovo s Palestinom.

- Šta je odradio?

- Pa primio Palestinu u Ujedinjene nacije u statusu posmatrača. Možda nešto slično sredi i za nas.

- Šta ima za nas da sređuje? Srbija je punopravna članica Ujedinjenih nacija. Neće valjda nas da spušta na nivo posmatrača...

- Ništa ti, Tomislave, ne razumeš. Ne radi se o Ujedinjenim nacijama.

- Nego o čemu?

- O onom što nam je najsvetije.

- Stvarno te ništa ne razumem...

- O Kosovu se radi, čoveče, o Kosovu.

- Pa neće valjda Kosovu da prizna status posmatrača?

- Kakvom Kosovu? Srbiji, bre!

- Ali zašto Srbiji?

- A zašto da ne?! Kako misliš da se vratimo na Kosovo, ako ne kao zemlja-posmatrač?!
- Ja bih rađe da se vratimo kao zemlja-zemlja...

- A što to onda ne kažeš svom Bilu?

- Kako da ne?! Pa da mi stigne odgovor zemlja-glava...
  • Slika 16x9

    Predrag Lucić

    Rođen je 1964. u Splitu. Jedan je od osnivača i kreatora "Feral Tribunea" - glasila hrvatskih anarhista, protestanata i heretika.

XS
SM
MD
LG