Sarajevo: Komšić traži optužnice za Ćosića i Lilića

Autor: Žana Kovačević

Komšić je potvrdio da će njegov zahtjev biti proširen imenima još nekoliko ljudi iz vojnog i policijskog vrha Savezne Republike Jugoslavije iz razdoblja od 1992. do1995. godine, ali nije želio govoriti o kojim se osobama radi. Tim promatrača smatra ovakav zahtjev politički motiviranim, ali i očekivanim nakon odluke srbijanskog Tužiteljstva da podigne optužnicu protiv 19 bosanskohercegovačkih državljana zbog zločina u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu 1992. godine.

Zahtjev Tužilaštvu BiH za pokretanjem krivične prijave i raspisivanje Interpolove potjernice za bivšim predsjednicima Savezne Republike Jugoslavije Dobricom Ćosićem i Zoranom Lilićem odgovor je Srbiji na slučaj Dobrovoljačka. To je potvrdio član Predsjedništva BiH Željko Komšić koji je zahtjev bh. Tužilaštvu uputio kao reakciju na raspisivanje potjernica Interpola Srbije za 19 državljana BiH koji su činili vojnu i političku vlast 1992. godine, u vrijeme kada je počinjen zločin nad pripadnicima bivše JNA u Ulici dobrovoljačka u Sarajevu.

Srbija je prva počela i sada ima odgovor iz BiH, kaže Komšić:

Jeste odgovor na Dobrovoljačku. Rečeno je i poručeno to zaista da ovakav odnos Srbije i srbijanskih organa, i državnih i pravosudnih, jednostavno jeste politički motivisan, obavještajno motivisan, kako god hoćete, prema BiH.

„Pa jeste odgovor na Dobrovoljačku. Rečeno je i poručeno to zaista da ovakav odnos Srbije i srbijanskih organa, i državnih i pravosudnih, jednostavno jeste politički motivisan, obavještajno motivisan, kako god hoćete, prema BiH. On se, nažalost, prelomio preko leđa Ilije Jurišića, koji već dvije godine leži u zatvoru u Beogradu, i očigledno je da Specijalno tužilaštvo Republike Srbije za ratne zločine ide ka politizaciji tog slučaja, ne ka pravnom rješenju problema. Dvije godine su bile sasvim dovoljne da se taj postupak okonča. Ne da nije bilo te volje nego se onda ustalo i sa optužnicom, odnosno raspisivanjem međunarodne potjernice za tzv. slučaj Dobrovoljačka.“

Komšić je najavio da je u pripremi podnošenje krivičnih prijava i za druge visoke zvaničnike bivše SRJ koji se sumnjiče za da su počinili krivična djela protiv integriteta BiH i čovječnosti od 1992. do 1995. godine. Na pitanje smatra li da će ovakvi zahtjevi narušiti i zakomplikovati odnose sa Srbijom, Komšić odgovara:

Željko Komšić, Foto: Midhat Poturović

„Ja mislim da ste na pogrešnom mjestu postavili pitanje. To pitanje je trebalo postaviti u Beogradu kada su pritvorili Iliju Jurišića. Mi nismo insistirali na zaoštravanju bilo kakvih odnosa, jednostavno smo pokrenuli princip reciprotiteta, koji je legitiman u odnosima dvije zemlje. Očigledno Beogradu nije bilo stalo do takvih prijateljskih odnosa - i oni su povukli đavola za rep. Sad kad su ga povukli - dobiće ga.“

Zahtjev Željka Komšića došao je gotovo istovremeno sa optužbama drugog člana Predsjednistva BiH Harisa Silajdžića da srbijanske vlasti i pravosudne institucije krše međunarodni Rimski sporazum i Evropsku konvenciju o prenošenju postupaka u krivičnim stvarima.

Na ove optužbe reagovao je predsjedavajući Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović ističući da su Komšićeve i Silajdžićeve tvrdnje obmanjivanje javnosti jer je tzv. Rimski sporazum prestao da važi još 2004. godine. Ovaj je sporazum, pojašnjava Radmanović, bio mehanizam da bi se spriječila proizvoljna hapšenja bez prethodnog odobrenja Haškog tribunala, ali je bivši haški tužilac Carla del Ponte 2004. obavijestila Predsjedništvo da taj sporazum prestaje da važi.

Sve ovo se moglo i očekivati, smatra direktor Istraživačko dokumentacionog centra u Sarajevu Mirsad Tokača, jer se u procesuiranje ratnih zločina umiješala politika:

Naravno, imate ovo sve što imate sada - reakciju Komšića koji drskost srbijanskih vlasti transferira u svoju vlastitu drskost i političkim sredstvima zapravo otvara jedan proces koji može da ima različite krugove. On može da ide u beskonačnost i nadati se da će se to prekinuti.

„I, naravno, imate ovo sve što imate sada - reakciju Komšića koji drskost srbijanskih vlasti transferira u svoju vlastitu drskost i političkim sredstvima zapravo otvara jedan proces koji može da ima različite krugove. On može da ide u beskonačnost i nadati se da će se to prekinuti. Mislim da se politika mora mnogo više usrijedsrediti na stvaranju uslova tužiocima i pravosuđu da rade svoj posao. Nažalost, oni više izgleda vole da stvari politiziraju i da se prepucavaju na ovaj način nego da se suštinski bave problemom ratnih zločina. I na neki način, ako bi neka vrsta koristi iz svega ovog izašla jeste da zapravo Tužilaštvo mora što prije završiti onaj posao koji je ostalo dužno nakon donošenja strategije, a to su kriteriji za izbor prioriteta u procesuiranju ratnih zločina.“

Zemlje regiona su u svim oblastima života upućene jedne na drugu, pa se sarađivati mora i u procesuiranju ratnih zločina, to je sasvim jasno, dodaje Tokača i napominje da bi dogovori i bilateralni sporazumi mogli pomoći:

„Nešto slično, možda drugog karaktera, se dešava i sa Hrvatskom. Tek kada je Hrvatska shvatila da prebjezi iz Hrvatske u BiH i iz BiH u Hrvatsku neće biti dobri ni za jednu državu, otvorili su razgovor o bilateralnim odnosima i jednoj kvalitetnoj saradnji na ekstradiciji ratnih zločinaca i kriminalaca. Mislim da Srbija mora sa BiH, i BiH sa Srbijom naravno, na isti način sjesti i ove stvari raspraviti. Prema tome, ne mogu se stvari političkim sredstvima riješiti. One se mogu samo pogoršati, po mom mišljenju.“

Novonastala situacija i nerazumijevanje među bh. političarima zaoštriće unutrašnje odnose u zemlji, ali i van nje, ističe Borislav Bojić iz Srpske demokratske stranke. Na ovaj način pokazuju neozbiljnost, ali i neodgovornost prema građanima koji su ih birali, dodaje Bojić:

„Ovo ne doprinosi razumijevanju između zemalja i razumijevanju ukupnih odnosa koji mogu značajno da opterete bh. političku scenu. A njih dvojica su posebno odgovorni za uspostavu dobrih odnosa unutar same zemlje. Vidite, Dobrovoljačka i događaji u Dobrovoljačkoj, pa molim vas, mi smo već jednom davno konstatovali da su ratni zločini problem koji je prisutan ovdje u BiH, da je on vezan za pojedince i događaje, a uzimanje sebi za pravo da na ovakav način vode politiku, ukupnu politiku, mislim da je nešto što je za svaku osudu. Ja ne znam šta je s tim Komšićem, zaista. Političari moraju biti svjesni odgovornosti koja je njima data u ruke i da ono što rade dobro, dobro procjenjuju na koji će način javno saopštavati svoje stavove. Svaka neizgovorena zlata vrijedi. Ovaj Komšić bolje da je ćutio nego što je to rekao.“

Da su odnosi između BiH i Srbije već narušeni svjedoči i posljednja posjeta predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Nebojše Radmanovića Beogradu u koji nisu željeli ići druga dva člana - Željko Komišić i Haris Silajdžić.

Prema mišljenju političkog analitičara iz Banje Luke Ivana Šijakovića, reakcije Komšića i Silajdžića na slučaj Dobrovoljačka su dogovorene i tempirane kako bi se potvrdili stavovi koje je izrekao američki potpredsjednik Džozef Bajden (Joseph Biden) - da BiH nije dorasla multietničkoj demokratiji:

„Sada su ova dvojica ljudi, naročto Komšić, koji je, meni se čini, sklon tome - on je nekoliko puta to dokazao, čim neko kaže nešto o Bosni, onda on iznese i svoje neke zahtjeve, argumente kako bi pokazao da u BiH ima neka druga strana ili ima neko ko sprečava njen razvoj ili ko pravi ekscese, pravi probleme, tako da je to sa tom čistom projekcijom dnevne, konkretne upotrebe i rekao bih - više zloupotrebe takvih stavova, koji su potpuno van svakog razuma - zahtevaš nešto što je pitanje koliko ti možeš dokazati i što nisu drugi dokazali. To je opet ta namjera za koju ja mislim da je potpuno svjesna. Dakle, ne dati mira građanima BiH nijednog trenutka, uvijek ih držati u stanju visoke tenzije, unutrašnje i spoljašnje.“

Beograd: Bez reakcija na Komšićev zahtev

Autor: Branka Trivić

Povodom zahteva člana Predsedništva Bosne i Hercegovine Željka Komšića Tužilaštvu te zemlje da pokrene krivični postupak i raspiše Interpolovu poternicu za bivšim predsednicima Savezne Republike Jugoslavije Dobricom Ćosićem i Zoranom Lilićem, koji su bili na tim funkcijama u vreme rata u Bosni i Hercegovini, u Srbiji još uvek nema zvaničnih reakcija.

Sagovornici Radija Slobodna Evropa osvrnuli su se na različite aspekte zahteva Tužilaštvu BiH koji je uputio član Predsedništva BiH Željko Komšić.

Nataša Kandić

Nataša Kandić, predsednica Fonda za humanitarno pravo, smatra da za pokretanje tužbe protiv Dobrice Ćosića i Zorana ima osnova:

“I Dobrica Ćosić i Zoran Lilić se nalaze na najvišim pozicijama u vreme kada se u Bosni odigravaju strašni, masovni zločini i kada je nesporno da učestvuju i regularne i razne dobrovoljačke formacije iz Srbije. Osim toga, u vreme kada je Dobrica Ćosić predsednik Savezne Republike Jugoslavije, i kasnije, kada je to Zoran Lilić, u graničnim područjima prema Bosni i Hercegovini odigravaju se užasni zločini. Dobrica Ćosić je predsednik države kada se događa otmica sjeverinskih muslimana. Sećamo se da je formirao nekakvu komisiju, obećao detaljnu istragu i objavljivanje rezultata, ali se od svega toga ništa nije dogodilo. On se nalazi na vrhu i onda kada se dogodila otmica putnika u Štrpcima. U to vreme u čitavoj državnoj bezbednosti, čak i u železnici kao firmi, kao kompanii, znaju se podaci o tome da se otmica priprema i da će se oni koji budu kidnapovani koristiti za razmen - sve se to zna u okviru nadležnih organa, a neko ko piše knjige, neko ko se smatra ocem srpske duhovne kulture, uopšte ne reaguje. Isto se to odnosi na Zorana Lilića. On se nalazi na raznim funkcijama, on je verni pratilac Slobodana Miloševića. On svojim delima pokazuje i dokazuje da nije samo Slobodan Milošević kriv i odgovoran, već da su mnogobrojni oni koji su u vreme Miloševića bili u institucijama u kojima su se donosile najvažnije odluke. A danas se svi ponašaju kao da sve što se dogodilo ima veze samo sa Slobodanom Miloševićem.”

Ne prejudicirajući da li ima ili nema osnova za podizanje optužnice protiv Ćosića i Lilića, Bruno Vekarić, portparol Tužilaštva Srbije za ratne zločine, kaže da političari - i na jednoj i na drugoj strani - ne treba da se mešaju u pravosoudne predmete već da ih prepuste tužilaštvima svojih zemalja i njihovoj uzajamnoj komunikaciji i saradnji:

Mislim da je jedini način da se uspostave korektni odnosi, pre svega u sferi pravosuđa, da razgovaraju dva tužioca – naš i bosanski. Smatram da bi to bio pravi način da se uputi jasna poruka političarima da ne treba da se mešaju u pravosudne predmete.

“Mislim da je jedini način da se uspostave korektni odnosi, pre svega u sferi pravosuđa, da razgovaraju dva tužioca – naš i bosanski. Smatram da bi to bio pravi način da se uputi jasna poruka političarima da ne treba da se mešaju u pravosudne predmete. To je jedina moguća naša reakcija. Ja ne mogu da tvrdim da su Dobrica Ćosić i Zoran Lilić ratni zločinci ili da nisu, zaista ne znam. Ukoliko ima dokaza, neka nam dostave pa ćemo da proverimo."

RFE: Dakle, vi reagujete na to što je političar uputio zahtev tužilaštvu da pokrene krivični postupak?

VEKARIĆ: Konstantno političari pričaju o pravosudnim predmetima, i o konkretnom predmetu Dobrovoljačka ulica. Mislim da je to pogrešno i da to nije pravi put. Takvi problemi mogu da se rešavaju na relaciji tužilaštvo-tužilaštvo.

RFE: Da li ste vi u vezi s ovim imali kontakt sa Tužilaštvom Bosne i Hercegovine?

VEKARIĆ: Da, radimo na tome da dođe do dijaloga. Mislim da ćemo uspostaviti komunikaciju prvo na nivou pravosudnih organa, a posle i na nivou političara. Smatram da su prioritet dobri odnosi Bosne i Hercegovine i Srbije i da ovakve stvari štete i jednoj i drugoj državi.

Aleksandar Popov, predsednik novosadskog Centra za regionalizam, najpre se osvrće na izjave člana Predsedništva BiH Željka Komšića, koje ocenjuje kao preoštre i neizbalansirane:

“Željko Komšić je poznat po, tako da kažem, preoštrim izjavama koje onda izazovu određene turbulencije, tako da i ova poslednja spadu u jednu takve vrste. Mislim da je prvo Haški tribunal bio nadležan da se utvrdi početna moguća krivica pojedinih aktera u zbivanjima na teritoriji ex-Jugoslavije u prošloj deceniji, tako da je bilo dovoljno vremena da se vidi da li ima materijalnih dokaza za terećenje njih dvojice. Pošto je očigledno da tu postoji politička odgovornost, ali da najverovatnije nije bilo nikakvih drugih dokaza, onda mislim da zato i nije podignuta optužnica protiv njih i da se oni zato i ne nalaze u Hagu iako su dostupni pravdi. Otuda smatram da je neprimeren ovaj zahtev Željka Komšića. Ja ne volim nikakvu ravnotežu - mislim da krivici, bez obzira na to kojoj naciji pripadaju, moraju da snose određene konsekvence, ali njegova pažnja je najčešće usmerena na srpski deo korpusa. Neizbalansirano je, u svakom slučaju, to. Nisam video u njegovim dosadašnjim izjavama ili zahtevima da je veću pažnju posvetio nekim drugim zbivanjim, koja, takođe, traže reagovanje i traže da se krivci izvedu pred sud. Mislim da je tu primer Dobrovoljačke ulice u Sarajevu veoma dobar.”

Sarajevo: Protest veteranskih udruga u bivšoj Dobrovoljačkoj ulici

Autor: Milad Obradović

Protekle sedmice upravo u nekadašnoj Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu, mjestu spornog događaja iz 1992. godine koje Tužiteljstvo Srbije tretira kao ratni zločin, prosvjedovali su pripadnici dijela veteranskih udruga iz proteklog rata koji smatraju da su takvi navodi neutemljeni.

Protestujući protiv raspisanih potjernica Interpola Srbije u slučaju Dobrovoljačka, nekoliko stotina pripadnika boračkih organizacija isticali su da neko žrtvu ponovo želi proglasiti agresorom. Avdo Hebib, predsjednik Patriotske lige, u ime koordinacije boračkih organizicija kazao je da 1992. godine niko od bh. građana nije imao potrebe za bilo kakvim sukobima, pa tako ni u Dobrovoljačkoj ulici:

„Nažalost, nekome je trebalo da se izvrši provokacija, da se isprovocira. Snajperista sa BOV-a ranjava Borisa Midžića, sina Drage Midžića, ovdje u neposrednoj blizini - hvala Bogu, ostao je Boris živ da svjedoči pucnju toga snajperiste sa BOV-ovoga transportera. Također, u neposrednoj blizni pale se dvije kuće Domića, pale transporteri. Niko od građana BiH nije bio u tome trenutku potegao ni za čim. Stajali su mirno i dostojanstveno.“

Za potjernice Interpola Srbije protiv 19 osoba koje se terete za ratni zločin Hebib je kazao da neće doprinijeti poboljšanju odnosa između dvije države:

„Mislim da su one politički monitrane i da zaista nema nikakvoga razloga, nikakvoga rezona ako žele onu priču koju šalju u sredstva informisanja - da se uspostave dobri odnosi između država, između BiH, Srbije, Hrvatske i svih drugih zemalja.“

Da li je u Dobrovoljačkoj ulici napravljen zločin nad pripadnicima JNA, bilo je jedno od putanja upućenih Avdi Hebibu za vrijeme protestnog skupa:

„Zaista ne bih želio špekulisati. Aposlutno smo za to ko je kriv neka odgovora. Zato će pravosudni organi utvrditi da li bilo krivice, kolika je krivica, ko je kriv - i neka odgovara onaj ko je za to kriv.“

Tokom mirnog protesta isprede zgrade Ministarstva odbrane BiH pripadnici boračkih organizacije nosili su transparente sa natpisima „Prekinite sve odnose sa Srbijom“, „Političari probudite se“, a bilo je i nekoliko majica sa natpisima „Šta čekate - hapsite!“.

(Pogledajte našu fotogaleriju sa ovog protesta)

Zagreb: Brammertz o (ne)spornim topničkim dnevnicima

Autor: Enis Zebić

Glavni tužitelj Haškog tribunala Serge Brammertz u Zagrebu je sa hrvatskim dužnosnicima razgovarao o takozvanim topničkim dnevnicima iz „Oluje“, koje navodno Hrvatska skriva, a koji bi mogli biti ključni dokaz u haškom procesu protiv Ante Gotovine. Hrvatske vlasti odgovaraju da ništa ne skrivaju, a analitičari procjenjuju da Hag traži alibi u slučaju neuspjeha dijela optužnice protiv Gotovine.

Hrvatska nema razloga skrivati takve dokumente, kazala je nakon razgovora sa glavnim haškim tužiteljem Sergeom Brammertzom o takozvanim topničkim dnevnicima potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor. Radi se o dokumentima o artiljerijskom djelovanju Hrvatske vojske prigodom ulaska u Knin u akciji „Oluja“, kolovoza 1995., za koje haško tužiteljstvo tvrdi da ih hrvatske vlasti skrivaju, a da bi ti dokumenti mogli dokazati odgovornost generala Ante Gotovine:

„Vlada Republike Hrvatske je u tzv. administrativnoj istrazi, koja je prije svega obavljena u MORH-u, učinila i dodatne napore da se pronađu dokumenti koje glavno tužiteljstvo traži ili da se do kraja ustanovi kakva je njihova sudbina. Mi smo to učinili. Mi smo to izviješće pripremili i vjerujem da će i ocjena glavnog tužitelja, odnosno tužiteljstva, biti u tom smislu pozitivna.“

Radi se o 23 dokumenta koje haško tužiteljstvo vjerojatno ima u kopiji, a nemoguće ih je pronaći u arhivi Ministarstva obrane, i zato je pokrenuta istraga. Brammertz ovu posjetu Hrvatskoj i drugim državama u mandatu Haškog tribunala obavlja pred svoje redovito izviješće Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda u lipnju. Dio članica Europske unije zaustavio je otvaranje hrvatskih pregovora o članstvu u Europskoj uniji u poglavlju o pravosuđu do pozitivnog očitovanja Brammertza o hrvatskoj suradnji.

Zagrebački odvjetnik Čedo Prodanović, koji je osam godina pripremao obranu optuženika za „Oluju“ Ivana Čermaka, za naš radio kaže kako ti dokumenti ne mogu preokrenuti činjenično stanje - da Knin nije razoren u granatiranju:

Glavni tužilac i dalje, inzistirajući na pribavi ovih topničkih dnevnika, stvara alibi priču za eventualni neuspjeh u dokazivanju prekomjernog granatiranja.

„Glavni tužilac i dalje, inzistirajući na pribavi ovih topničkih dnevnika, stvara alibi priču za eventualni neuspjeh u dokazivanju prekomjernog granatiranja. Po mom mišljenju, ti dokumenti ne mogu preokrenuti činjenično stanje, a činjenično stanje se zna iz posljedica. Dakle, ne možemo mi sada na temelju tih topničkih dnevnika - kakvog god oni bili sadržaja - zaključiti da je Knin bio granatiran i uništen, kad on to nije bio.“

U „Oluji“ je u Kninu bilo srušeno svega nekoliko kuća, pa se na temelju apstraktnih i virtualnih dokumenata ne može tvrditi suprotno, kaže Prodanović:

„Po meni, tužiteljstvu čak, možda, i paše da nikada ne nađe te topničke dnevnike jer će onda uvijek ostati neki 'znak u zraku' da se, možda, moglo uspjeti u nečemu što je u biti, po meni, od početka bilo osuđeno na neuspjeh, isključivo iz razloga što je - u odnosu na Vukovar - Knin bio de facto čitav, bez ijedne razrušene kuće."

Hag nema kriterija

Netko u Ministarstvu obrane iz razloga nepoznatih Prodanoviću nije htio dostaviti te dokumente, pa se na drugoj strani stvorilo uvjerenje da se radi o velikoj zavjeri i velikom prikrivanju tragova:

Jedna apsolutno neadekvatna reakcija, ili ja bih prije rekao - jedna situacija u kojoj vlasti nisu ni znale da su ti dokumenti na određeni način bili sklonjeni u stranu. Iz kojih razloga - ne znam! Zaista, po meni, potpuno nepotrebno!

„Iz činjenice da se nešto nije dostavilo, a što je, ipak, izgleda postojalo, stvorila se priča o velikom značaju tih dokumenata, a bez stvarnog sagledavanja činjenica. Jer, naravno da ljudi u UN-u ne znaju što se dešavalo u Kninu i u Hrvatskoj za vrijeme „Oluje“, ali im je jako čudno da mi ne damo neke dokumente i tvrdimo da ih nema, za koje se poslije ispostavi da ih ima. Dakle, jedna apsolutno neadekvatna reakcija, ili ja bih prije rekao - jedna situacija u kojoj vlasti nisu ni znale da su ti dokumenti na određeni način bili sklonjeni u stranu. Iz kojih razloga - ne znam! Zaista, po meni, potpuno nepotrebno!“

Još jednom se pokazuje da Hag nema kriterija, kaže za naš radio politički analitičar i profesor političke filozofije Žarko Puhovski. Europska komisija nikako da iz svojih arhiva preda neke dokumente koje traži obrana Ante Gotovine, a istovremeno - kada to Hrvatska ne može učiniti - suspendira se pregovore o članstvu u Europskoj uniji u jednom poglavlju, i to - na čije traženje?

„Na intervenciju nekih država članica koje su same, međutim, u ne tako dalekoj prošlosti pokazivale sličnu praksu - da se neutralno izrazim - gubitka dokumenata, ako ne i njihovog falsificiranja. Prema tomu, poruka je opet ona koja u Hrvatskoj jača nacionaliste, a to je: jednima može biti, a drugima ne! Nas gnjave zato što smo slabi, a ne zato što smo nepravedni!“

ICTY: Praljak tvrdi da je ABiH prva napala HVO

Autor: Goran Jungvirth

Na suđenju šestorici Hrvata iz BiH u slučaju Prlić i ostali, optuženih za udruženi zločinački pothvat protjerivanja Bošnjaka s područja pod kontrolom HVO-a tokom posljednjeg rata, svjedočenje je, četvrtu sedmicu zaredom, nastavio optuženi Slobodan Praljak. On je osporio navode iz optužnice tvrdnjom kako je Armija BiH bila ta koja je napala Herceg Bosnu, a ne obratno.

Maratonsko svjedočenje bivšeg generala HVO-a Slobodana Praljka nastavilo se raspravom s haškim sucima, te izlaganjem njegove teze kako cilj stvaranja Herceg Bosne i HVO-a nije bio priključenje Hrvatskoj nego obrana preostalog teritorija BiH od snaga bosanskih Srba, koje su, prema njegovim riječima, napredovale i ratovale jer im za to međunarodna zajednica nije napravila nijednu prepreku. Prema Praljku, međunarodna zajednica je radila samo mirovne planove koji su doživljavali propast budući da ih bosanski Srbi nikad nisu poštovali, ako su ih uopće i potpisali. Tako je, rekao je Praljak, propao i mirovni plan 1993. godine:

„Srbi su kad su vidjeli da međunarodna zajednica prijeti praznom puškom ovo sve skupa odbili i tako se Vens-Owenov plan raspao, a mislim da su i neke zemlje imale, kao što ste pročitali - Amerika baš nije bila pristalica Vens-Owenovog plana jer je ona imala drugi plan, a onda kad su oni došli sa drugim planom, Francuzi i Englezi su rekli: ’Ne valja vaša plan.’ I tako, dok su oni između sebe tko je tu važniji, tko će imati veći utjecaj, situacija se na terenu pogoršavala - bitno se pogoršavala.“

Nakon što je Vens Owenov plan propao jer su ga vođe bosanskih Srba odbili potpisati, bošnjačka i hrvatska strana su očekivale da će međunarodna zajednica zaustaviti ratne operacije silom. No, to se nije dogodilo, nego se sve zadržalo na verbalnim ukorima:

„Ja, časni suci, tvrdim da je takva situacija onda kod određenih generala u Armiji BiH, a to ću pokazati dokumentima, rodila misao:’OK, mi Srbima ne možemo ništa, prejaki su, ali udarit ćemo na HVO, doći ćemo do zapadnih granica BiH, a onda je to metoda svršenog čina.’“

Prema Praljku, međunarodna zajednica se nije željela uplitati u sukob, osim slanja humanitarne pomoći, što je dodatno potenciralo rat, te zaratilo bošnjačku i hrvatsku stranu. Prema Praljku, samo benignim verbalnim ukorima bosanskim Srbima, međunarodna zajednica je poslala poruku da će:

„Priznati stanje na terenu po sistemu tko je što osvojio, osvojio. I to je bio uzrok napada na HVO - Neretva ’93, napada u središnjoj Bosni i svega onoga - jedan od glavnih uzroka.“

S druge strane Praljak je i branio politiku pokojnog hrvatskog predsjednika prema BiH tvrdeći da Hrvatska nikad nije željela pripojiti dio susjedne države pod hrvatskom kontrolom. Kako bi potvrdio svoje teze, Praljak je predstavio knjigu „Istina o BiH“ koju je na njegovu molbu priredio Miroslav Tuđman, sin pokojnog predsjednika Hrvatske.

U knjizi je objavljen i prijepis navodnog tajnog sporazuma između Franje Tuđmana i bivšeg bh. predsjednika Alije Izetbegovića, u Ženevi 14. rujna 1993. godine, kojim je, prema Praljakovim tvrdnjama, trebalo zajedničkim snagama raditi na osnivanju države Hrvata i Bošnjaka u uniji BiH kako bi se suprotstavilo srpskim planovima ujedinjavanja srpskih teritorija u veliku Srbiju. No, Praljak je ustvrdio kako je Izetbegović igrao dvostruku igru i s Hrvatima i Srbima:

„U par dana tog istog mjeseca je, a tamo imate i faksimile potpisane, dakle faksimil - originalni dokument, gospodin Izetbegović potpisao sa srpskom stranom dokument koji uređuje muslimanske i srpske odnose. Radi se o dvostrukoj igri, to ćemo bjelodano pokazati.“

Za takvu Izetbegovićevu politiku Praljak je optužio oficire kontraobavještajne službe bivše JNA koji su svojim utjecajem na bosanskohercegovačkog predsjednika minirali sve njegove dogovore s hrvatskim predsjednikom Tuđmanom, te pokrenuli sukob između HVO-a i Armije BiH. Kako bi to potvrdio, Praljak se koristio knjigama oficira Armije BiH Fikreta Muslimovića i Sefera Halilovića.

Svjedočenje Praljka nastavlja se i dalje unakrsnim ispitivanjem.

* * * * *

Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje(IWPR). Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.