Gubitkom posla, hiljade Amerikanaca su ostale bez doma i danas žive u šatorskim kampovima. Kuvaju na logorskim vatrama, gaze po blatu i smrzavaju se pod najlonskim strehama. S vremena na vrijeme, dobiju nešto pomoći, hrane i odjeće od humanitaraca. Niko ne zna koliko dugo će tu živjeti, pa svaku pomoć primaju sa zahvalnošću.
Ovo nije scena u Africi, u izbjegličkom kampu neke ratom razorene zemlje. Ovi šatori podignuti su na periferiji bogatog grada takozvane "Zlatne Američke Države" Kalifornije – obasjane suncem i filmskim zvijezdama. No, Kalifornija je danas i mjesto u kojem najmanje 500 ljudi dnevno gubi dom, jer više nisu u stanju da otplaćuju svoje bankarske hipoteke.
Kalifornija je zagnjurena u dug od preko 60 milijardi dolara, i ne može stići da se brine o novopečenim siromasima. Gradonačelnik Sakramenta kaže da razmatra osnivanje pravog "šatorskog grada", što bi bilo politički nepopularno, ali bi bar omogućilo pristojne sanitarne uslove i ograničilo upotrebu alkohola i droge njegovim stanovnicima.
Ovaj šatorski kamp je sa naslovnica dnevnih novina šokirao Amerikance. Oni tako ne zamišljaju život u svojoj zemlji, čak ni onih najsiromašnijih. Slične naseobine koje su nicale tokom Velike depresije tridesetih godina prošlog vijeka, mislili su, nikada se neće ponoviti.
Međutim, primjer Sakramenta nije usamljen – gradonačelnici mnogih američkih gradova kažu da su njihova humanitarna skloništa krcata, da su zalihe hrane i novac namijenjen toj svrsi pri kraju. Jer, samo u februaru je preko 8 % Amerikanaca ostalo bez posla. Tokom proteklog kvartala, preko 600,000 ljudi je mjesečno dobijalo otkaz, što je najveća brojka još od 1939. godine.
Neslavni šampion je grad Elkhart, u državi Indiana, gdje je 18% ljudi nezaposleno. Upravo zato ga je prošlog mjeseca posjetio predsjednik SAD Barak Obama, i tu pozvao Kongres na podršku stimulacijskog plana od $787 milijardi, kako bi se sačuvalo ili otvorilo 3,5 miliona radnih mjesta.
Ali USA je od početka recesije krajem 2007. već izgubila oko 4,4 miliona radnih mjesta, a njen kraj se ne nazire. U kilometarskim kolonama u kojima se čeka na hranu čirom Amerike, čini se da ljudi ipak imaju tračak nade.
Jer, nemaju izbora.
