Dvije godine rada 11 članova komisije etnomuzikologa, političara, pjesnika, 339 prijedloga i oko 50.000 eura otišlo je niz vjetar nakon što bh. Parlament nije usvojio tekst himne odabran od strane njihove komisije. Ponovo će u četvrtak na dnevni red uspostava nove komisije koja bi trebala raditi isto. Sudeći prema političkim okolnostima - s istim ishodom.
Dvanaest godina se čekalo na tekst himne. Trebalo je dvije godine i destine hiljada eura da se nađe kompromis. Dva autora sastavila su od svojih tekstova jedan - Dušan Šestić, autor instrumentalnog dijela himne, i Benjamin Isović.
Njihovi prijedlozi, od 339 pristiglih na konkurs, zadovoljli su, prema mišljenju pjesnika, etnomuzikologa i ponajprije političara, sve kriterije. Samim tim i kriterije ne jednog nego tri prosječna bh. građanina i ostale. Evo kako je otpjevala 2009. tadašnja članica komisije Dragica Panić- Kašanski:
A onda, jednostavno, Parlament je nije usvojio. I opet ispočetka, već od naredne sjednice kada je predloženo formiranje nove komisije za izbor teksta bh. nacionalne pjesme. Hilmo Neimarlija bio je član prošle komisije i nije baš optimista.
„Ne sjećam se nekih od procedura u Parlamentarnoj skupštini BiH u koju je javnost bila tako intenzivno uključena i sa takvim zanimanjem, i u koju je bio uključen veći broj građana, autora prijedloga pjesama i koja je tako osjetljivo, mukotrpno vođena u tim teškim usaglašavanjima, i koja je na kraju naprosto ismijana stavom delagata SNSD-a u Domu naroda - da jednostavno ne dolazi u obzir usavajanje teksta himne, usprkos i njihovoj ulozi u cijeloj toj proceduri oko dolaženja do tog teksta. Ako tada to nije moglo da prođe, očigledno okolnosti sad nisu puno povoljnije“, ocjenjuje Neimarlija.
Fijasko sa tekstom državne himne bio je očekivan. Nije više važno ko je kriv, važno je da se i dalje himna može zviždati, mumljati ili šta god - samo ne pjevati.
Apetite svih zaista je bilo teško zadovoljiti. Iako je na kraju digao svoju ruku za kao član komisije, Slavko Jovičić, iz SNSD-a, mnogo prije toga iznio je, ispostaviće se, po BiH poraznu istinu:
„Nije moguće naći bilo kakvu temu koja bi odgovarala Srbima, Bošnjacima, Hrvatima. Jer, recimo, da uzmemo samo jednu temu, da pjevamo o travi – trava je zelena. Srbi bi se odmah usprotivili - kao trava je zelena zato što je to dominantna bošnjačka boja.“
Autorska prava na ovu himnu, koju je iz protesta otpjevao direktor EFM radija Zoran Ćatić, polaže tvorac Dejtona, sada već pokojni Richard Holbrooke. Sastavljena je od dijelova bh. ustava, oboljelog od diskriminacije, kako je dijagnosticirao Evropski sud za ljudska prava. Kako u takvoj zemlji zadovoljiti sve?
„Kakva god da se himna napravi, pa i ova Šestićeva, pa i kakav god tekst, nama neće odgovarati na ovaj ili onaj način, zbog ovoga ili onoga. Ali suština priče jeste da mi trebamo napraviti himnu koja će odgovarati našoj djeci. A kakvu god da napravimo, našoj djeci će biti potpuno svejedno. Ko je nas pitao za Hej Slaveni, je li nam se sviđa. Upakovana nam je, data nam je i mi smo ustajali na nju, ježili se na nju, nismo nikada razmišljali šta ona ustvari govori, da li misli ovo ili ono, odnosi li se na sve narode tadašnje Jugoslavije ili ne. Na taj način će razmišljati i naša djeca, samo što se mi trenutno bavimo glupostima.“
Novu inicijativu je pokrenula poslanica Socijaldemokratske partije BiH Nermina Ćemalović. I vjeruje da je moguće:
„Da ćemo mi, akobogda, zaista dobiti taj tekst himne i da neće niko u Parlamentu imati protiv da je dobijemo. I čak se nadam da će to biti većinom nego jednoglasno.“
Ovako iz ugla grupe Zooster BiH izgleda, pa je prikladno nazvana himna:
Mario Knezović, frontmen Zooster-a, smatra kako tekst neće biti važan sve dok ga svi ne budu osjećali. Inače, biće samo prazna ljuštura kao i drugi bh. simboli:
„Naš problem je što mi nemamo sadržaj. Mi bismo onda došli i do teksta, ali mi nemamo sadržaj. Imamo formu, imamo zastavu koju nam je ne znam ni ko osmislio. To nije ni zastava koja je sadržajna, koju smo mi donijeli. Šta znači zastava samo po sebi ako iza nje ne stoji neki sadržaj?“
Razočarani su i umjetnici koji su umalo pa postali ponosni autori teksta bh. himne. Benjamin Isović pobijedio je na konkursu, a njegov tekst kasnije rasparčan. Komentara nema. Bez komentara i teksta o svoj farsi oko himne je i koautor Dušan Šestić.
„Kad ne bih nas poznavao, skoro bih bio razočaran. Naša posla. Čekaćemo bolja vremena. Više vjerujem u to“, kaže Šestić.
Pa do nekog novog konkursa, komisije i glasanja.
Dvanaest godina se čekalo na tekst himne. Trebalo je dvije godine i destine hiljada eura da se nađe kompromis. Dva autora sastavila su od svojih tekstova jedan - Dušan Šestić, autor instrumentalnog dijela himne, i Benjamin Isović.
Njihovi prijedlozi, od 339 pristiglih na konkurs, zadovoljli su, prema mišljenju pjesnika, etnomuzikologa i ponajprije političara, sve kriterije. Samim tim i kriterije ne jednog nego tri prosječna bh. građanina i ostale. Evo kako je otpjevala 2009. tadašnja članica komisije Dragica Panić- Kašanski:
A onda, jednostavno, Parlament je nije usvojio. I opet ispočetka, već od naredne sjednice kada je predloženo formiranje nove komisije za izbor teksta bh. nacionalne pjesme. Hilmo Neimarlija bio je član prošle komisije i nije baš optimista.
„Ne sjećam se nekih od procedura u Parlamentarnoj skupštini BiH u koju je javnost bila tako intenzivno uključena i sa takvim zanimanjem, i u koju je bio uključen veći broj građana, autora prijedloga pjesama i koja je tako osjetljivo, mukotrpno vođena u tim teškim usaglašavanjima, i koja je na kraju naprosto ismijana stavom delagata SNSD-a u Domu naroda - da jednostavno ne dolazi u obzir usavajanje teksta himne, usprkos i njihovoj ulozi u cijeloj toj proceduri oko dolaženja do tog teksta. Ako tada to nije moglo da prođe, očigledno okolnosti sad nisu puno povoljnije“, ocjenjuje Neimarlija.
Fijasko sa tekstom državne himne bio je očekivan. Nije više važno ko je kriv, važno je da se i dalje himna može zviždati, mumljati ili šta god - samo ne pjevati.
Apetite svih zaista je bilo teško zadovoljiti. Iako je na kraju digao svoju ruku za kao član komisije, Slavko Jovičić, iz SNSD-a, mnogo prije toga iznio je, ispostaviće se, po BiH poraznu istinu:
„Nije moguće naći bilo kakvu temu koja bi odgovarala Srbima, Bošnjacima, Hrvatima. Jer, recimo, da uzmemo samo jednu temu, da pjevamo o travi – trava je zelena. Srbi bi se odmah usprotivili - kao trava je zelena zato što je to dominantna bošnjačka boja.“
Autorska prava na ovu himnu, koju je iz protesta otpjevao direktor EFM radija Zoran Ćatić, polaže tvorac Dejtona, sada već pokojni Richard Holbrooke. Sastavljena je od dijelova bh. ustava, oboljelog od diskriminacije, kako je dijagnosticirao Evropski sud za ljudska prava. Kako u takvoj zemlji zadovoljiti sve?
„Kakva god da se himna napravi, pa i ova Šestićeva, pa i kakav god tekst, nama neće odgovarati na ovaj ili onaj način, zbog ovoga ili onoga. Ali suština priče jeste da mi trebamo napraviti himnu koja će odgovarati našoj djeci. A kakvu god da napravimo, našoj djeci će biti potpuno svejedno. Ko je nas pitao za Hej Slaveni, je li nam se sviđa. Upakovana nam je, data nam je i mi smo ustajali na nju, ježili se na nju, nismo nikada razmišljali šta ona ustvari govori, da li misli ovo ili ono, odnosi li se na sve narode tadašnje Jugoslavije ili ne. Na taj način će razmišljati i naša djeca, samo što se mi trenutno bavimo glupostima.“
Novu inicijativu je pokrenula poslanica Socijaldemokratske partije BiH Nermina Ćemalović. I vjeruje da je moguće:
„Da ćemo mi, akobogda, zaista dobiti taj tekst himne i da neće niko u Parlamentu imati protiv da je dobijemo. I čak se nadam da će to biti većinom nego jednoglasno.“
Ovako iz ugla grupe Zooster BiH izgleda, pa je prikladno nazvana himna:
Mario Knezović, frontmen Zooster-a, smatra kako tekst neće biti važan sve dok ga svi ne budu osjećali. Inače, biće samo prazna ljuštura kao i drugi bh. simboli:
„Naš problem je što mi nemamo sadržaj. Mi bismo onda došli i do teksta, ali mi nemamo sadržaj. Imamo formu, imamo zastavu koju nam je ne znam ni ko osmislio. To nije ni zastava koja je sadržajna, koju smo mi donijeli. Šta znači zastava samo po sebi ako iza nje ne stoji neki sadržaj?“
Razočarani su i umjetnici koji su umalo pa postali ponosni autori teksta bh. himne. Benjamin Isović pobijedio je na konkursu, a njegov tekst kasnije rasparčan. Komentara nema. Bez komentara i teksta o svoj farsi oko himne je i koautor Dušan Šestić.
„Kad ne bih nas poznavao, skoro bih bio razočaran. Naša posla. Čekaćemo bolja vremena. Više vjerujem u to“, kaže Šestić.
Pa do nekog novog konkursa, komisije i glasanja.
